REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 17/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. A., zbog kaznenog djela iz članka 183. stavka 2. u vezi s člankom 55. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i drugih, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 29. studenog 2023. broj Kv II- 328/2023-4 (Kir-619/2023.), u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba izručenika A. A..
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, pod točkom I. izreke, na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/2004. - dalje: ZOMPO) utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Bosni i Hercegovini izručenika A. A. radi izdržavanja kazne zatvora četiri mjeseca zbog produljenog kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti iz članka 183. stavka 2. u vezi s člankom 55. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Na tu je kaznu osuđenik osuđen presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 5. prosinca 2022. broj 20 0 K 076428 22 Kž. Pod točkom II. izreke, određeno je da se na temelju članka 37. stavka 1. ZOMPO-a izručenik A. A. ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, da se ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te da se ne može izvesti pred izvanredni sud.
I Kž 17/2023-4
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik po braniteljici, odvjetnici S. D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022. - dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da "Visoki kazneni sud RH ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak".
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., koji se na odgovarajući način u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 81. ZOMPO-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja izručenik u žalbi, upirući na žalbenu osnovu bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da je "pobijano rješenje u toč. 1. izreke nerazumljivo i u suprotnosti sa obrazloženjem". Međutim, osim takve paušalne tvrdnje, razlozima koje iznosi u žalbi ne obrazlaže kako je počinjena ta postupovna povreda.
5.1. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti te utvrdio da žalbom istaknuta postupovna povreda nije ostvarena. Naime, izreka pobijanog rješenja je jasna te sadrži sve bitne elemente koje treba sadržavati izreka rješenja kojim se odobrava izručenje. U obrazloženju rješenja su izneseni jasni, pravilni i dostatni razlozi u pogledu svih odlučnih činjenica. Također, nema nikakvog proturječja između razloga pobijanog rješenja i navoda o činjenicama koje proizlaze iz isprava u spisu.
6. Nije u pravu izručenik niti kada u žalbi tvrdi da nije ispunjen osnovni uvjet za izručenje jer da produljeno kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti iz članka 183. stavka 2. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ne odgovara kaznenom djelu prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. - dalje: KZ/11.).
6.1. Prije svega, u odnosu na dvostruku kažnjivost treba napomenuti da ona podrazumijeva ocjenu je li činjenični supstrat djela iz zamolbe strane države moguće podvesti pod neku od kaznenopravnih normi zamoljene države. To znači da se u zamolbi opisane pravno odlučne činjenice ne moraju poklapati sa zakonskim opisom kaznenog djela u pravu zamoljene države, nego je dovoljno da cjelina sadržaja bića kaznenog djela kojeg one tvore po svojoj biti odgovara smislu i sadržaju nekog kaznenog djela iz zakonodavstva zamoljene države. Ovdje je, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, taj uvjet ostvaren.
6.2. Naime, radnje navedene u činjeničnom opisu djela zbog kojega se traži izručenje, a koje su u zamolbi pravno označene kao kazneno djelo produljeno
I Kž 17/2023-4
kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti iz članka 183. stavka 2. u vezi s člankom 55. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, prema domaćem pravu sadrže obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
7. U žalbi izručenika istaknuta okolnost da "sud nije obrazložio činjenicu da se izručenik nalazi već dva mjeseca u istražnom zatvoru u Osijeku, a kazna zatvora zbog koje se traži izručenje je 4 mjeseca" pa da je tjeralica izgubila svrhu jer već sada ima uvjete za otpust na slobodu pravno ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja.
7.1. Naime, odredbama članka 48. i članka 49. ZOMPO-a propisano je da nakon pravodobno podnesene zamolbe za izručenje i doprinosa potrebne dokumentacije, mjera istražnog zatvora ostaje na snazi tijekom cijelog postupka izručenja do isteka roka za izvršenje rješenja o izručenju.
8. Slijedom svega navedenog, a budući da je zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju tzv. pozitivnih zakonskih pretpostavki odnosno o izostanku tzv. postupovnih smetnji za izručenje u svemu osnovan, dok ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
