REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 33/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. M. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2021. broj K-1210/2020. i presuda Županijskog suda u Zadru od 26. siječnja 2022. broj Kž-359/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika V. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2021. broj K-1210/2020. i presuda Županijskog suda u Zadru od 26. siječnja 2022. broj Kž-359/2021-5 osuđenik V. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. travnja 2021. do 8. srpnja 2021.
1.1. Na temelju članka 70. KZ/11. osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršiti u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora ili zdravstvenoj ustanovi ili pravnoj ili fizičkoj osobi specijaliziranoj za otklanjanje nasilničkog ponašanja, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
III Kr 33/2023-6
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; - dalje: ZKP/08-19), naloženo je osuđeniku da nadoknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.
2. Osuđenik je pravovremeno po branitelju T. B., odvjetniku u S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je „na štetu osuđene povrijeđen Kazneni zakon (čl. 517. st. 1. t. 1. Zakon o kaznenom postupku) te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. t. 3. Zakona o kaznenom postupku)“. U zahtjevu je predloženo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „preinačiti pravomoćnu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe“ a podredno „prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22; - dalje: ZKP/08-22).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Obrazlažući povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08-19, osuđenik navodi da je sud „pogrešno ocijenio da djelo činjenično i pravno sadržano u optužnom aktu po zakonu predstavlja kazneno djelo“, odnosno da „osoba u odnosu na koju su navodno izgovorene prijeteće riječi uopće nema svojstvo odgovorne osobe u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona“. Prema mišljenju osuđenika D. D. je pred Općinskim sudom u Splitu sudjelovala isključivo kao sudski vještak pa istoj nikako nije moglo biti povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja „niti pravne osobe, niti državnog tijela, niti tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave“ u smislu odredbe članka 87. stavka 6. KZ/11. Kako oštećenica D. D. u predmetnom kaznenom postupku nije imala svojstvo odgovorne osobe, osuđenik smatra da su „sudovi prvog i drugog stupnja iznijeli pogrešnu ocjenu u pogledu postojanja zakonskih obilježja predmetnog kaznenog djela pogrešno ocjenjujući da bi se u konkretnom slučaju radilo o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona“.
5.1. Međutim, protivno mišljenju osuđenika, sudovi su pravilno ocijenili da sudski vještak ima svojstvo odgovorne osobe, a to svojstvo proizlazi iz propisa koji određuju formalne uvjete, postupak imenovanja vještaka i nadzor nad njegovim radom, a osobito njegov položaj u sudskom postupku i ulogu vještaka kod utvrđivanja ili ocjene neke važne činjenice zbog čega sud treba pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili vještinom. S obzirom da se nalogom tijela koje vodi postupak vještaku nalaže provedba vještačenja, odnosno povjerava određen djelokrug poslova iz područja djelovanja suda kao državnog tijela, odnosno
III Kr 33/2023-6
tijela državne vlasti, sukladno odredbi članka 2. Zakona o sudovima, vještak posjeduje svojstvo odgovorne osobe u smislu odredbe članka 87. stavka 6. KZ/11. (VSRH I Kž-923/04.). Slijedom iznijetoga, i vještakinja D. D. je u konkretnom slučaju imala svojstvo odgovorne osobe pa su sudovi pravilno ocijenili da su u radnjama zbog kojih je osuđenik proglašen krivim i osuđen sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje u njenom kvalificiranom obliku iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Stoga, protivno mišljenju osuđenika, nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 1. KZ/11. pa je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u tom dijelu neosnovan.
5.2. U zahtjevu je dalje navedeno da „okrivljenik predmetne prigode nije postupao s ciljem izazivanja straha kod drugog već je postupao isključivo u afektu“ pa da „izgovorene riječi od strane okrivljenika ne mogu predstavljati prijetnju“, na koji način osuđenik zapravo nastoji dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz te osnove se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi.
5.3. Osuđenik u zahtjevu ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19 navodeći da „sud prvog stupnja u razlozima svoje presude nije uopće dao nikakve razloge o obliku krivnje s kojim bi predmetno kazneno djelo bilo ostvareno“, međutim, ta postupovna povreda nije zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. ZKP/08-22.
5.4. Osuđenik, također, nije u pravu kada tvrdi da je u drugostupanjskom postupku počinjena povreda odredaba kaznenog postupka koja je mogla utjecati na presudu, jer je drugostupanjski sud pod točkama 6.1. i 6.2. obrazloženja drugostupanjske presude iznio razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19 koju je osuđenik isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, a ni druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa da, stoga, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-22.
5.5. Osuđenik smatra da je Općinski sud u Splitu povrijedio i pravo obrane okrivljenika na raspravi „kada je dopustio da uopće sudi u ovoj pravnoj stvari unatoč činjenici što je oštećena vještakinja D. D. gotovo svakodnevno u raznim predmetima tog suda pa tako i u predmetima konkretnog raspravnog suca pozvana na davanje stručnog mišljenja kojim sud raspolaže pa svakako u konkretnom slučaju nije mogla biti ostvarena nepristranost suda i pravo na pravično suđenje kao jedno od osnovnih prava okrivljenika zajamčenog i samim Ustavom“.
5.6. Međutim, prema odredbi članka 517. stavka 2. ZKP/08-22, citirane povrede se mogu isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude. Kako osuđenik prvostupanjsku presudu nije pobijao žalbom zbog navedenih žalbenih osnova, te povrede, na temelju citirane zakonske odredbe, ne može isticati ni u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. No, neovisno o tome, osuđeniku valja skrenuti pozornost na to
III Kr 33/2023-6
da navedene okolnosti u biti predstavljaju razloge za podnošenje prijedloga za prenošenje mjesne nadležnosti (članak 28. ZKP/08-22), a prema stanju spisa, taj prijedlog tijekom prvostupanjskog postupka osuđenik nije podnosio.
6. Slijedom iznijetoga, trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Damir Kos, v.r.
