Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ovr-2281/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja I. M., OIB: …, P., …, zastupan po punomoćniku M. F., odvjetniku iz P., protiv ovršenika V. O. d.o.o., OIB: …6, P., …, zastupan po članu uprave P. C., OIB: …, P., … zastupan po punomćniku S. O., odvjetniku iz P., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-3390/2023-2 od 26. srpnja 2023. godine, dana 9. siječnja 2024. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-3390/2023-2 od 26. srpnja 2023. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja radi namirenja novčane tražbine određena je ovrha na nekretninama ovršenika sadržaja kako je to pobliže opisano u izreci pobijanog rješenja.

2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari ovrha je na nekretninama ovršenika određena iz ovršne isprave iz čl. 23. toč. 5. OZ a ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbu valja reći da u konkretnom slučaju je zasnovano dobrovoljno založno pravo koje je zasnovano na svim nekretninama koje su predmet ovrhe, pa stoga nema nikakve zapreke da se ovrha provodi na svim nekretninama na kojima je radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja i zasnovano založno pravo.

6. Vezano uz žalbene prigovore koji ukazuju na očiti nesrazmjer između visine tražbine ovrhovoditelja i vrijednosti nekretnina valja reći da iz po ovršeniku priloženih elaborata ne proizlazi da se radi o vrijednosti nekretnina nego o izračunu vrijednosti korisne mineralne sirovine koja se nalazi na nekretninama, a ukoliko je i to tako kako tvrdi ovršenik, a to je da su njegove nekretnine vrijednosti više od 20,000.000,00 eura, onda treba reći da ovršenik može uvijek dobrovoljno ispuniti tražbinu ovrhovoditelja i na taj način spriječiti provedbu ovrhe na tim nekretninama.

7. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na primjenu odredbe čl. 39. st. 1. OZ valja reći da osobe ovlaštene za zastupanje pravne osobe nisu zakonski zastupnici (to su u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZPP osobe koje zastupaju stranku koja nema parničnu sposobnost), već su to zastupnici po zakonu u smislu odredbe čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93…40/19 – dalje: ZTD).

8. Na žalbene navode ovršenika da prilikom potpisivanja ugovora o zajmu nije isplaćen iznos od 30.000,00 eura već samo iznos od 20.000,00 eura valja reći da ovršenik ne navodi o kojem bi se žalbenom razlogu radilo iz čl. 50. st. 1. OZ smatrajući da ga i zbog tog žalbenog razloga treba uputiti u parnicu, međutim, ako time ovršenik eventualno upućuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. ili 10., onda valja reći da se mora raditi o okolnostima koje su nastupile nakon ovjeravanja javnobilježničke isprave, a to ovršenik niti ne tvrdi (što ne sprječava ovršenika da u posebnoj parnici dokazuje te svoje navode).

9. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da postoje razlozi i okolnosti iz čl. 52. toč. 5. OZ na koje pazi po službenoj dužnosti, nije našao da je počinjena ona bitna povreda ovršnog postupka kada na nju pazi prema odredbama ZPP, a nije našao ni da nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2024. godine

Sudac:

Marijan Vugić