REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 49/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva kbr. 3 (OIB: 84397956623), protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara kbr. 282 (OIB: 22694857747), kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1506/2020-4 od 2. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-378/2019-34 od 21. siječnja 2020., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na pitanje iz revizije:
„Jesu li za odluku u sporu kojeg pokreće HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, protiv osiguratelja motornog vozila možebitnog štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005, 36/2009 i dr. - dalje: ZOOP) mjerodavne odredbe ZOOP ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99 i dr.)?“
i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1506/2020-4 od 2. kolovoza 2021. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-378/2019-34 od 21. siječnja 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju „24.714,37 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate (točka I. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 10.172,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke); naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 36,96 kn (točka III. izreke).
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje, prema onome što je sada relevantno:
„...(...)2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke žalbenog suda poslovni broj Pž-1386/2018 od 15. srpnja 2019., utvrdio kako se tužbeni zahtjev odnosi na štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. studenog 2012. do 31. listopada 2016. tužiteljevom osiguraniku AČ, koji je zadobio ozljede u prometnoj nesreći 29. svibnja 2010., koju je prouzročio NČ upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika. Sud je utvrdio da je temeljem odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13 i 151/14; dalje: ZOMO) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014., tuženik dužan tužitelju naknaditi stvarnu štetu koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, umanjeno za doprinos tužiteljevog osiguranika u omjeru od 20%. Prigovor zastare sud je ocijenio djelomično osnovanim primjenom odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 10.172,03 kn. Budući da je iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti, nalaza i mišljenja višeg vještaka te nalaza i mišljenja vijeća vještaka - revizora utvrdio da je tužiteljevom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada od 29. svibnja 2010., sud je ocijenio neosnovani tuženikov prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između ozljeda iz prometne nesreće i umirovljenja osiguranika tužitelja. (...)
11. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 75/09). Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, koja je održana 5. prosinca 2016., je prihvaćeno pravno shvaćanje da će se osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete ocjenjivati primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, a odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13 i 33/15) propisano je da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda....“
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-4609/2021-2 od 21. rujna 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje kakvo je navedeno u izreci ove presude.
4. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.
5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
6. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ona odbije kao neosnovana.
7. Revizija je osnovana.
8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje, prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - ali je odluka drugostupanjskog suda u odnosu na njega donesena uz propust (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.
9. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi, u usporedivim odlukama, izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na to pitanje - ali je primjetno i da se ta sudska praksa ujednačila, da je postala sigurna - jer je revizijski sud u više svojih odluka (po izvanrednoj reviziji ili po reviziji po dopuštenju) u svezi njega izrazio jasno shvaćanje, pa tako primjerice:
9.1. u rješenju posl. br. Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “(...) valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“,
9.2. u rješenju posl. br. Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., u kojemu je na pitanje „„Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode...“
10. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u drugim odlukama ovog suda, primjerice: posl. br. Rev-3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Rev 235/2023-2 od 4. travnja 2023.
11. U tome je ovdje sadržan i jasan odgovor na u reviziji postavljeno pitanje:
„(...) u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.“
12. Na suprotno ne upućuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III- 1088/2017 od 28. rujna 2021. u odnosu na postavljeno pitanje „pripada li HZMO-u pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna je primjena pravnog propisa - da li se u konkretnom slučaju na potraživanje HZMO-a primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) ili članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu...", donesena u svezi sa parničnim postupkom radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuje invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično, isplate invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik - a prema kojoj odluci „se na tu vrstu sporova primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju“: to stoga što je donesena, kako se u njoj i navodi, samo „polazeći od okolnosti konkretnog slučaja“ - uz mišljenje toga suda građenom (prema podacima koji su mu učinjeni dostupnim i kojim je tada raspolagao) na pogrešnom utvrđenju da o predmetnoj stvari u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje sporova o kakvome je riječ, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u primjeni mjerodavnog prava - a što ipak nije bio slučaj.
13. Kako je drugostupanjski sud utemeljio osporenu presudu na drugačijem i time pogrešnom shvaćanju, na kojemu je temeljena i prvostupanjska presuda - gledano u svijetlu izraženih shvaćanja revizijskog suda, jedino je za zaključiti:
13.1. da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) nižestupanjski sudovi (obzirom da su se ograničili pogrešnim pravnim shvaćanjem) nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka, konkretno: o visini štete koja bi trebala biti obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a,
13.2. da zbog toga valja ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).
14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.
15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
