REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4039/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MUPERA d.o.o. u stečaju, Solin, Matoševa b.b., OIB 16903436447, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Hrvatske agencije za osiguranje depozita (kao pravnog slijednika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka), Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8500/2016-3 od 15. svibnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-943/12 od 23. studenoga 2016., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8500/2016-3 od 15. svibnja 2019. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje osnovanim osporavanja prijavljene tražbine tuženika kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 9.139.817,64 kune, dok je za iznos od 28.019.844,75 kuna osporavanje tužitelja odbijeno kao neosnovano (točka I. izreke), prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje osnovanim osporavanje prijavljene tražbine tuženika kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 36.660.829,18 kuna, dok je za iznos od 33.693.710,75 kuna osporavanje tužitelja odbijeno kao neosnovano (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži nalaganje zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalnoj službi u Solinu brisanje upisa prava zaloga (hipoteke) upisanog na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6394 k. o. [katastarska općina] na ime Dubrovačke banke d.d. Dubrovnik (točka III. izreke). Ujedno je odbačen kao nedopušten dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži nalaganje zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalnoj službi u Solinu brisanje upisa plombi u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (točka IV. izreke). U točki V. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. i dijelu točke II. njezine izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev. U stavku II. izreke preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke II. izreke za iznos od 33.693.710,75 kuna kojim je osporavanje tužitelja u tom dijelu odbijeno kao neosnovano i u točki V. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka te je suđeno na način da je utvrđeno osnovanim osporavanje prijavljene tražbine tuženika kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 33.693.710,75 kuna (stavak II. točka 1.) te u točki 2. naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 790.695,87 kuna. Ujedno je u točki 3. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijana drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se prihvati revizija i preinači pobijana presuda.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije.
5. Revizija je osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući drugostupanjsku odluku u okviru istaknutog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. ZPP revizijski sud je utvrdio da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP i iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. ZPP.
8. Odlučujući o žalbi tuženice drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa glede prekida zastare pogrešno odlučio o tužbenom zahtjevu smatrajući pritome da je prvostupanjski sud kada je već zaključio da je zastarijevanje prekinuto podnošenjem na naplatu akceptnih naloga trebao riješiti pitanje trenutka ponovnog početka tijeka zastarijevanja. Otklanja prigovor zastare, ali pri tome ne daje dostatne razloge zbog kojih je taj prigovor neosnovan pa presuda suda drugog stupnja ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici glede prigovora zastare i ponovnog početka tijeka zastare, zbog čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Naime, Visoki trgovački sud je stava da se odredba čl. 388. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) koja predviđa prekid zastare podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja osiguranja ili ostvarivanja potraživanja ne može primijeniti na podnošenje akceptnog naloga na naplatu. O ovoj odlučnoj činjenici drugostupanjski sud samo navodi da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da se podnošenjem na naplatu sredstava za osiguranje plaćanja zastarijevanje prekida te da je prvostupanjski sud trebao riješiti pitanje trenutka ponovnog početka tijeka zastarijevanja. Međutim, i sam ne navodi kada je prekinuta zastara ponovo počela teći čime je izostala potpuna i pravilna ocjena u postupku provedenih dokaza i zbog čega je presuda nerazumljiva.
9. Na temelju odredbe čl. 375. ZPP drugostupanjski sud je obvezan u obrazloženju presude ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
10. Tuženik je svojom žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u dijelu obrazloženja kojim navodi da se tužiteljev dopis od 12. travnja 2006. ne može smatrati priznanjem duga u smislu čl. 387. ZOO kojim se propisuje da se zastara prekida kada dužnik prizna dug, a da se priznanje duga može učiniti ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način kao što je davanje otplata, plaćanje kamata, davanje osiguranja i sl., a što ima biti nedvojbeno očitovanje tuženikove volje da se dug zaista prizna.
11. Sud drugog stupnja, odlučujući o žalbi tuženice nije odgovorio ni na žalbene navode o prigovoru priznanja duga koji se odnosi na dopis tužitelja od 19. travnja 2006. Dakle, isti nije ocijenio sve žalbene navode.
12. Kako drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode tuženice od odlučnog značaja i kako ne sadrži razloge o ponovnom početku tijeka zastare, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP.
13. Na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će isti još jednom ocijeniti istaknute žalbene navode tuženika kako bi morao donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
14. S tim u vezi valjalo je ukinuti odluke o trošku parničnog postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
