REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 37/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv I-tuženika JADRANKA d.d., OIB 70741052040, Mali Lošinj, Dražica 1, zastupanog po punomoćnicima Branimiru Kojiću i Maši Milardović Jakovljević, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Branimir Kojić i Maša Milardović Jakovljević u Malom Lošinju, i II-tuženika Jadranka hoteli d.o.o., OIB 252951668877, Mali Lošinj, Dražica 1, radi trpljenja uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji 1-tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 8877/2015-3 od 22. kolovoza 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-921/2014-15 od 16. studenog 2015., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I Revizija I-tuženika JADRANKA d.d. odbija se kao neosnovana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] u 2/5 idealnog dijela k. o. [katastarska općina].
2. Tuženik 1. JADRANKA d.d. Mali Lošinj, Dražica 1, OIB: 70741052040, dužna je trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži pravo vlasništva Republike Hrvatske na k. č. br. [katastarska čestica] u 2/5 idealnog dijela iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužitelj djelomično povukao tužbu protiv I-tuženika Jadranka d.d., Mali Lošinj, Dražica 1, OIB 70741052040 u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 3/5 idealnog dijela, i da je u cijelosti povukao tužbu protiv II-tuženika Jadranka hoteli d.o.o., Mali Lošinj, Dražica 1, OIB 252951668877.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja i suđeno je tako, da je utvrđeno da je Republika Hrvatska suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] u 2/5 idealnog dijela k. o. [katastarska općina] (točka 1.) te da je I-tuženik Jadranka d.d., OIB 70741052040, dužna trpjeti da tužitelj temeljem presude uknjiži pravo vlasništva Republike Hrvatske na k. č. br. [katastarska čestica] u 2/5 idealnog dijela iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi I-tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).
7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obzirom pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su razlozi jasni i neproturječni. U odnosu na revizijske navode da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije naveo razloge o odlučnoj činjenici je li vlasništvo predmetne nekretnine I-tuženik stekao dosjelošću nakon pravomoćnosti presude Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-65/96 valja reći da I-tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva dosjelošću, slijedom čega se ne radi o odlučnoj činjenici pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.
8. Revizijski navodi I-tuženika djelomično se svode i na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova, a to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (članak 385. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] u 2/5 idealnog dijela k. o. [katastarska općina], obzirom I-tuženik nije tu nekretninu u postupku pretvorbe procijenio u vrijednost društvenog kapitala.
10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
-da je I-tuženik upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a isto proizlazi i iz zemljišno-knjižnog uloška Općinskog suda u Malom Lošinju od 20. studenoga 2013.,
- da je ta nekretnina nastala cijepanjem osnovne čestice 7238 koja je bila obuhvaćena pretvorbom društvenog poduzeća RO Sunčana uvala za 2/5 dijela odnosno u površini od 501 m2, a što proizlazi i iz Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. prosinca 1997.,
- da je 1/5 dijela te nekretnine I-tuženik stekao naplatnim pravnim poslom od NŽ, a isto proizlazi i iz Sporazuma o naknadi za izgrađeno zemljište,
- da se na suvlasnički dio od 2/5 dijela na k. č. br. [katastarska čestica], u odnosu na koji utvrđenje prava vlasništva u ovom postupku zahtijeva tužiteljica (dalje u tekstu: sporna nekretnina), I-tuženik uknjižio kao vlasnik na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-65/1996 od 11. srpnja 1997. te ispravka iste presude od 6. svibnja 1998.,
- da je sporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva s upisanim pravom korištenja u korist BŽ i OŽ,
- da sporna nekretnina predstavlja izgrađeno zemljište privedeno namjeni, iako je u zemljišno-knjižnim izvadcima ista opisana kao šuma,
- da nije sporno da I-tuženik doista spornu nekretninu nije procijenio u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe hotelskog poduzeća „Jadranka“ Mali Lošinj, a što I-tuženik i ne osporava.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje da nisu osnovani navodi tužitelja da je spornu nekretninu tužitelj stekao na temelju čl. 47. Zakona o privatizaciji te da bi tužitelj bio vlasnik iste na temelju čl. 4. st. 1. t. 14. a u svezi s čl. 65. st. 1., 2. i 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13). Prvostupanjski sud navodi da je pravo korištenja sporne nekretnine u korist fizičkih osoba upisano na temelju rješenja 1992., i to u korist UTP Jadranka Mali Lošinj u 2/5 dijela, u korist BŽ u 1/5 dijela, u korist OŽ u 1/5 dijela i u korist LŽ u 1/5 dijela, pa da je prednik I-tuženika doista dio nekretnine za koju je držao da ima pravo korištenja procijenio u temeljni kapital (tih 2/5 dijela tj. 501m2), a dio nekretnine za koju je držao da nema pravo korištenja, odnosno za koju je držao da pravo korištenja iste imaju fizičke osobe, nije procijenio u temeljni kapital, već je vlasništvo iste stekao od tih osoba koje su imale upisano pravo korištenja i to naplatnim pravnim poslom od LŽ (1/5 dijela), a na temelju presude (Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-65/1996 od 11. srpnja 1997. te ispravka iste presude od 6. svibnja 1998.) od BŽ i OŽ (2/5 dijela), a polazeći od toga da su fizičke osobe vlasnici te nekretnine postali na temelju odredbe čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: ZVDSP). Sud ocjenjuje da činjenica što je prednik 1-tuženika izgradio objekte 70-tih i 80- tih godina prošlog stoljeća na toj nekretnini ne proizlazi da upisani korisnici nisu imali pravo korištenja istog. Sud još navodi da tužitelj nije dokazao da BŽ i OŽ nisu imali pravo korištenja prijeporne nekretnine pa da se u odnosu na njih na bi odnosila predmnjeva iz čl. 362. ZV.
12. Drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. preinačuje presudu suda prvog stupnja i prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pri čemu se poziva na odredbu čl. 390. ZVDSP, iz koje odredbe da proizlazi da trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Dakle, procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Navodi da prvostupanjski sud prilikom primjene odredbe čl. 362. ZVDSP nije imao u vidu odredbu čl. 390. st. 1. tog Zakona prema kojoj odredbi je izričito propisano da se odredbe čl. 360. do čl. 390 tog Zakona, dakle i odredba čl. 362. ne odnose na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92., 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03, 145/10 - dalje u tekstu: Zakon o pretvorbi).
13. Prema ocjeni revizijskog suda pravilno drugostupanjski sud navodi da je stupanjem na snagu Zakona o pretvorbi sporna nekretnina već izgrađena (1977. godine) stoga je trebala biti predmet procjene društvenog kapitala, obzirom je društveno poduzeće građenjem steklo izvanknjižno pravo korištenja.
14. Dakle, nesporno je da je predmetna nekretnina privedena namjeni 1977., čime je društveno poduzeće građenjem steklo izvanknjižno pravo korištenja. Nekretnina je dakle bila u društvenom vlasništvu, na njoj su bili sagrađeni objekti koje je sagradilo društveno poduzeće koje je pravni prednik I-tuženika te koje svoje vlasništvo na nekretninama može steći tek pretvorbom sukladno Zakonu o pretvorbi, stoga se učinak presude na koju se poziva I-tuženik može odnositi samo između parničnih stranaka a ne i na tužitelja koji nije (a trebao je biti) obaviješten o predmetnoj parnici.
15. Obzirom sporne nekretnine nisu unesene u društveni kapital prednika I-tuženika, na njih se primjenjuje odredba čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10 i 145/10), koji je stupio na snagu 11. ožujka 1996., kojim je propisano da ono što nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenosi se Hrvatskom fondu za privatizaciju koji je postao vlasnik dionica, udjela, stvari i prava. Dakle, sporne nekretnine u trenutku stupanja na snagu ZVDSP više nisu bile nekretnine u društvenom vlasništvu niti se na njih odnose čl. 360. – 365. ZVDSP. Dakle, u smislu čl. 47. Zakona o privatizaciji tužitelj je pravni slijednik Hrvatskog fonda za privatizaciju te je sporna nekretnina, kao neprocijenjena imovina u postupku pretvorbe, vlasništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 4. st. 1. t. 14. te čl. 65. st. 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.
16. Stoga nije osnovan revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju 1-tuženika i odlučiti kao u izreci presude.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
