REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5118/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. VS, članovaa vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, Dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika DALMACIJAVINO d.d. u stečaju, OIB 07837847925, Split, Obala kneza Domagoja 15, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12 A i umješača na strani tuženika ZS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Filip Ivan Žuro, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3a i Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/I, radi davanja brisovnog očitovanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3440/2021-2 od 21. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 617/2020-10 od 11. svibnja 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3440/2021-2 od 21. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 617/2020-10 od 11. svibnja 2021.
2. 1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pravna pitanja:
1. Je li za raskid sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini nužna forma koja se zahtijeva za sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini?
2. Trebaju li raskidu sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini pristupiti sve ugovorne strane koje su sklopile sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini?
3. Jesu li ostvareni uvjeti za brisanje založnog prava na nekretnini ako nije prestala tražbina vjerovnika koja je osigurana tim založnim pravom, a založni dužnik i naknadnim pravnim poslovima (pristupanjem dugu) potvrđuje tražbinu vjerovnika osiguranu tim založnim pravom?
4. Može li se zaključiti da su ostvareni razlozi za prestanak založnog prava na nekretnini temeljem sporazuma, odnosno odreknućem založnog vjerovnika, ako založni vjerovnik u odredbama tog sporazuma nije izričito iskazao volju za brisanjem založnog prava upisanog u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet zaloga?
5. Smije li sud u svojoj odluci mijenjati, odnosno prilagođavati tužbeni zahtjev da bi isti bio podoban za presuđenje i provedbu u zemljišnim knjigama, koja izmjena predstavlja odluku suda izvan tužbenog zahtjeva?
2. 2. U prijedlogu tvrdi da u ovoj pravnoj stvari nisu bili ostvareni razlozi za udovoljenje tužbenom zahtjevu tužitelja, te da je presuda donesena "prostom mehaničkom primjenom prava" i da su navedena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda.
3. 1. Iznoseći razloge važnosti postavljenim pitanjima poziva se na odluku ESLJP u predmetu Damjanac protiv Hrvatske, (presuda, 24. listopada 2013., zahtjev br. 52943/10, § 91.). i odluke Ustavnog suda RH odluka broj: U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., "Narodne novine" broj 145/14., točka 26.1. i broj: U-III-4778/2008.
3. 2. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da mu se temeljem odredbe čl. 385.a ZPP-a u odnosu na navedena pitanja dopustiti podnošenje revizije protiv naprijed citirane presude.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen
5. Prijedlog je neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za brisanje prava zaloga na nekretninama.
7. 1. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice uz utvrđenja i zaključke prema kojima :
- tuženik je stekao založno pravo na nekretninama tužiteljice isključivo na temelju onog pravnog posla na temelju kojega je provedena uknjižba založnog prava u zemljišnim knjigama pa pozivanje tuženika na neku drugu osnovu stjecanja založnog prava na predmetnim nekretninama tužiteljice, konkretno na ugovor o zajmu s sporazumom o zasnivanju založnog prava koji je navodno sklopljen 11. veljače 2009. nije relevantno,
- za valjani raskid Sporazuma o zasnivanju založnog prava ne moraju sudjelovati sve stranke koje su sklopile pravni posao koji se raskida jer za valjanost tog pravnog posla nije potrebno sudjelovanje dužnika tražbine. Tužiteljica kao založni dužnik i tuženik kao vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretninama tužiteljice sklopili su 27. listopada 2010. sporazum o raskidu sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini i utvrdili da sporazum o zasnivanju založnog prava od 22. veljače 2007. prestaje proizvoditi pravne učinke,
- u konkretnom slučaju, za sklapanje sporazuma o zasnivanju založnog prava nije propisana obvezna forma u obliku javnobilježničkog akta, time ta forma nije potrebna niti za njegov raskid, bez obzira što su stranke sam sporazum o zasnivanju založnog prava solemnizirale i dale mu učinak javnobilježničkog akta,
- na učinak Sporazuma o raskidu sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini ne utječe niti činjenica što su umješač ZS, V.E.M.S. d.o.o. i tuženik sklopili ugovor o pristupanju dugu 3. studenoga 2011., jer je sklopljen nakon što je tuženik izjavio odreknuće od založnog prava na nekretninama tužiteljice, pa da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se vjerovnik, sukladno čl. 344. st. 1. ZV-a, odrekao založnog prava. U sporazumu o raskidu sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 27. listopada 2010., osim što su strane sporazuma izjavile suglasnost oko prestanka osnove nastanka založnog prava, sadržana je izričita izjava koja upućuje na odreknuće tuženika od založnog prava. Međutim nije sadržana i izjava kojom tuženik ovlašćuje tužiteljicu da traži upis brisanja založnog prava, tek je sadržano ovlaštenje ''obustaviti sve postupke i povući sve prijedloge, pravne lijekove i podneske koje bi imale za konačan cilj upis prava zaloga po Sporazumu solemniziranom dana 22. veljače 2007. pod OV-2449/7-1.''.
9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena navedena pravna pitanja.
10. Međutim, postavljajući navedena pitanja tuženik ukazuje na citiranu odluku ESLJP i na dvije (naprijed navedene) odluke Ustavnog suda RH, u kojima je izneseno pravno shvaćanje prema kojem odluke nadležnih domaćih tijela ne smiju biti arbitrarne, odnosno da trebaju biti dostatno obrazložene. Osim toga tuženik u prijedlogu navodi da o postavljenim pitanjima nema prakse revizijskog suda i da su stoga postavljena pitanja važna za razvoj prava, a uz to i ne tvrdi da bi o postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih-žalbenih sudova o tim pitanjima, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim shvaćanjima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije, ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
11. S obzirom da postavljena pitanja ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
