Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-1614/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice S. I. L. iz Nj., M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u S. B., protiv tuženice bolnice "D. J. B.", S. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u S. B., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice C. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica iz Odvjetničkog društva H. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-142/22-7 od 3. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-142/22-7 od 3. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj bolnici "D. J. B." iz S. B., da tužiteljici S. I. L. iz Nj., M., isplati iznos od 19.908,42 Eura / 150.000,00 kn na ime naknade štete zbog duševnih boli zbog teškog invaliditeta bliske osobe – oca M. L. iz S., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

U točki II. izreke presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 Eura / 14.062,50 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 3. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Trošak sastava žalbe ne potražuje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

4. Umješač je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka, navodeći kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova, a što se ima smatrati prijedlogom za donošenje dopunske odluke u smislu odredbe čl. 341. st. 2. ZPP-a, pa je ovaj drugostupanjski sud dopisom od 25. rujna 2023. pozvao sud prvog stupnja da odluči o prijedlogu umješača te je taj sud donio dopunsku presudu poslovni broj Pn-142/2022-18 od 6. studenoga 2023. kojom je naložio tužiteljici naknaditi umješaču trošak postupka u iznosu od 414,76 eura/ 3.125,00 kn, u roku 15 dana. Na opisani način je udovoljeno prijedlogu umješača za donošenje dopunske odluke, a pored kojeg nije bilo niti jednog drugog žalbenog navoda pa je odlučivanje drugostupanjskog suda o podnesku pod nazivom žalba postalo bespredmetno.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog duševnih boli koje tužiteljica trpi radi naročito teškog trajnog invaliditeta oca M. L., koji je stradao u prometnoj nezgodi dana 4. kolovoza 2013. te zadobio teške tjelesne ozljede, a uslijed propusta djelatnika tuženice su zaostale tako teške posljedice da je kod M. L. utvrđena invalidnost u omjeru od 90%.

7. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žaliteljica. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, ocjenjujući tuženikov prigovor zastare osnovanim.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je nesporno utvrđeno:

- da je M. L. otac tužiteljice S. I. L.,

- da je M. L. 4. kolovoza 2013. sudjelovao u prometnoj nesreći i da je pretrpio tešku tjelesnu ozljedu,

- da M. L. vodi parnični postupak protiv bolnice "D. J. B.", radi naknade štete, pod brojem P-163/2015 sada P-497/21 i da taj postupak nije pravomoćno okončan,

- da M. L. ima paraplegiju, nepokretan je u donjem dijelu tijela, a gornji dio mu je ograničenog kretanja,

- da je liječenje M. L. završeno 26. svibnja 2014. kada je stabilizirano njegovo zdravstveno stanje,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. svibnja 2019.

10. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je tužiteljica nesporno morala znati za štetu 26. svibnja 2014. kada je završeno liječenje njezinog oca, osobito stoga što je otac tužiteljice podnošenjem tužbe 2015. već naveo koga smatra odgovornim za nastalu štetu pa je i tužiteljica kao njegova kćerka nesporno morala imati ta saznanja.

11. Odredbama čl. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

12. Vodeći računa o pravilima i kriterijima sudske prakse o tome kada je tužiteljica saznala za štetu zbog invaliditeta oca kao bliske osobe, treba uzeti kao početak tijeka roka zastare kada je postalo izvjesno da se to stanje više ne može otkloniti niti bitno smanjiti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1695/1994-2 od 11. travnja 1996.).

13. Tužiteljica u žalbi navodi da živi u SR Nj. te kada je dolazila kod oca u posjet on je odbijao svaki razgovor o nesreći te je tužiteljica tek kasnije saznala da se njezin otac liječio kod tuženice, u klinici K. S. m. u Z. te u bolnici K. T., gdje se liječi i danas. Također navodi da je konkretne okolnosti samog događaja saznala tek poslije ročišta održanog 27. ožujka 2019. kada joj se otac M. u razgovoru otvorio te rekao da je tuženica odgovorna za nastalu štetu i njegovu nepokretnost koja je nastala liječničkom pogreškom.

14. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti da je njezin otac bio na liječenju kod tuženice od dana prometne nezgode 4. kolovoza 2013. do 14. kolovoza 2013. kada je premješten u kliniku K. S. m. gdje je boravio od 14. kolovoza do 23. kolovoza 2013., a nakon toga je ponovo zaprimljen kod tuženice gdje se nalazio na liječenju neprekidno od 23. kolovoza 2013. do 16. prosinca 2013. (list 4-5 spisa).

15. Dakle, otac tužiteljice se nalazio na liječenju kod tuženice više od četiri mjeseca pa su neuvjerljive tvrdnje tužiteljice kako je ona to saznala tek kasnije, pri čemu ne navodi kada je, odnosno koliko kasnije je to saznala.

16. Nadalje, tužiteljica ističe kako nitko nije njezinom ocu M. rekao da mu je liječenje završeno te da je tek nalazom sudskih vještaka na ročištu dana 27. ožujka 2019. saznao da mu je liječenje završeno dana 26. svibnja 2014. te da je bio krivog uvjerenja i u zabludi do tog vještačkog nalaza.

17. Nisu prihvatljivi žalbeni navodi da je tužiteljičin otac M. L. bio krivog uvjerenja u vezi svog zdravstvenog stanja jer je on podnio tužbu protiv tuženice bolnice "D. J. B.", S. B., radi naknade štete, pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem P-163/2015, što znači da je 2015. znao za opseg i visinu štete te za osobu koja je štetu počinila.

18. Žaliteljica također navodi kako je u ovom slučaju potrebno cijeniti okolnost da tužiteljica nije neposredni sudionik predmetne nesreće te da je na posredan i otežavajući način naknadno saznala pojedinosti pa bi se ovdje morao uvažiti objektivni zastarni rok za podnošenje tužbe od pet godina, koji ističe dana 26. svibnja 2019.

19. Točan je žalbeni navod da tužiteljica nije neposredni sudionik predmetne nesreće, ali je tužiteljica bliski srodnik oštećenika M. L. kojoj su, ako ga je posjećivala kao što to iznosi u žalbi, bile poznate okolnosti njegovog zdravstvenog stanja (nepokretan u donjem dijelu tijela, a u gornjem ograničenog kretanja) koje se nisu mijenjale nakon otpusta s rehabilitacije u K. T., odnosno nakon 26. svibnja 2014.

20. Ovdje treba istaknuti da se objektivni rok zastare propisan čl. 376. st. 2. ZOO-a, kojim je propisana zastara potraživanja naknade štete od pet godina nakon nastanka štete, primjenjuje kada subjektivni rok od tri godine od saznanja za štetu i počinitelja istječe izvan petogodišnjeg roka, a isti ne može služiti obrnutoj svrsi kada je subjektivni rok prekoračen, o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

21. Stoga je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka II izreke).

U Zagrebu 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.