Poslovni broj: Usž-2371/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. U. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Ureda za zastupanje, Z., radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po opunomoćeniku L. M., odvjetniku u Z., protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2607/21-20 od 5. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2607/21-20 od 5. travnja 2023.
II. Upravni spor se obustavlja.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak spora u iznosu od 1.244,28 EUR u roku od 60 dana od primitka ove presude.
IV. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/20-03/85, URBROJ: 531-07-01-02/03-21-2 od 5. svibnja 2021. i Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstva, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I- 363-03/2019-05/11571, URBROJ: 251-13-01/01-2019-1 od 22. studenog 2019., te zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. U žalbi protiv osporene presude tužitelj navodi da je podnio tužbu radi nedonošenja drugostupanjske odluke po žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Stoga je u upravnom sporu, pokrenutom radi nedonošenja odluke, prvostupanjski sud, a nakon što je utvrdio da je tuženik donio odluku, jedino i samo bio ovlašten obustaviti spor, temeljem članka 46. stavka 1. točke 2. u vezi članka 43. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove spora. U konkretnom upravnom sporu sud je bio ovlašten samo utvrditi je li tuženik u zakonskom roku odlučio o žalbi, jer tužbom nije zatraženo osporavanje upravnog akta niti donošenje anulacijske presude u meritorno/reformacijskoj varijanti. Sud tijekom spora nije proveo niti jednu radnju na okolnost poništenja odluke tuženog tijela niti je tužitelja obavijestio da je u spor uključio zainteresiranu osobu. Tužitelj je odluku tuženog tijela zaprimio 8. travnja 2022., što je u skladu sa tužbenim zahtjevom, obzirom da je tužba podnesena zbog nedonošenja odluke tuženog tijela u zakonom propisanom roku. Slijedom navedenog, predlaže poništiti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev pokrenut tužbom zbog nedonošenja drugostupanjske odluke u postupku, uz naknadu troška zatraženog na ročištu od 29. ožujka 2023., uvećan za trošak sastava žalbe u iznosu od 622,14 EUR.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Prema podacima spisa, upravni spor je pokrenut dana 31. kolovoza 2021. podnošenjem tužbe radi nedonošenja drugostupanjske odluke o žalbi tužitelja od 24. veljače 2020., izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 22. studenog 2019., u predmetu utvrđivanja komunalne naknade.
6. Tijekom upravnog spora tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je o žalbi tužitelja odlučio rješenjem, KLASA: UP/II-363-03/20-03/85, URBROJ: 531-07-01-02/03-21-2 od 5. svibnja 2021., kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja 22. studenog 2019. godine.
7. Tijekom upravnog spora je također utvrđeno da je navedeno rješenje tuženika dostavljeno tadašnjem tužiteljevom opunomoćeniku, F. D., odvjetniku u S., dana 31. svibnja 2021., iako, prema navodima tuženika, iz punomoći koja prileži žalbi proizlazi da je tužitelj imenovao odvjetnika samo za sastavljanje žalbe podnesene protiv prvostupanjskog rješenja od 22. studenog 2019., uz napomenu da se pismena dostavljaju tužitelju na adresu u Z.
8. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije imao saznanja da je tuženik odlučio o njegovoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja od 22. studenog 2019., zbog čega je i podnio tužbu zbog šutnje uprave.
9. Kako je tijekom spora utvrđeno da je tuženik donošenjem rješenja 5. svibnja 2021., u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu, to je, temeljem članka 43. stavka 1. ZUS-a valjalo obustaviti spor, što je prvostupanjski upravni sud propustio učiniti, na koju okolnost tužitelj osnovano upire u žalbi.
10. Stoga je, temeljem navedene zakonske odredbe, spor valjalo obustaviti jer je donošenjem odluke tuženika prestala šutnja uprave, a zbog koje je tužitelj i tražio zaštitu u upravnom sporu.
11. Tužitelju je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, priznat opravdani trošak spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe i žalbe, svaki u zatraženom iznosu od po 622,14 EUR. Tužitelj je odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troška spora koji se odnosi na sastav podnesaka od 15. studenog 2021., 12. travnja 2022. i 4. srpnja 2022. i pristupa na ročište od 29. ožujka 2023., jer se ne radi o opravdanim troškovima obzirom da su već u trenutku dostave odgovora na tužbu (22. rujna 2021.), uz koji je dostavljeno rješenje tuženika od 5. svibnja 2021., postojali zakonski uvjeti za obustavu spora pa te procesne radnje nisu bile potrebne za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se zatraženi troškovi, s tim u vezi, temeljem članka 79. stavka 1. ZUS-a, ne smatraju opravdanim izdacima učinjenima u povodu spora. U smislu te zakonske odredbe, i u slučaju uspjeha stranke u sporu, ne smatra se opravdanim troškom zatraženi trošak dostave pismena i fotokopiranja.
12. Iz navedenih razloga Sud je, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. u svezi s odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, riješio kao u izreci.
U Zagrebu 9. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
