REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 177/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. J. iz S., (OIB: …), koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica iz S., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra S., S. (OIB: …), zastupanog po generalnom punomoćniku B. D., diplomiranom pravniku kod tuženika, radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-674/2021-3 od 22. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-2436/21 od 13. svibnja 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-674/2021-3 od 22. srpnja 2022. tako da se prihvaća žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-2436/21 od 13. svibnja 2021. u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., te odluci o parničnom trošku, tako da preinačena glasi:
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika isplatiti joj:
- 35,20 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. veljače 2017.
- 187,20 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. ožujka 2017.
- 189,46 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. travnja 2017.
- 232,17 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. svibnja 2017.
- 204,51 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. lipnja 2017.
- 185,43 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. srpnja 2017.
- 222,38 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2017.
- 106,71 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. rujna 2017.
- 100,38 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. listopada 2017.
- 105,64 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. studenoga 2017.,
sve to do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak - kao i naknaditi joj prouzrokovani parnični trošak.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda:
- u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 5.452,68 kn, sve sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove te glavnice počev od njihova dospijeća (bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) - dok je „za više zatraženo u iznosu od 300,95 kn“ tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,
- u „točki II. njene izreke“, u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici parnični trošak od 3.281,25 kn sa zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate.
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (prihvaćanjem razloga iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku), prema onome što je sada relevantno:
“...6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju u iznosu od 5.452,68 kn, a koji temelji na visini osnovice od 5.415,37 kn koja je određena čl. III. Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.
7. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tužene, te joj je isplaćena plaća primjenom osnovice u visini od 5.196,84 kn, a od siječnja 2017. godine na iznos od 5.211,02 kn.
8. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili dana 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama prema kojem se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009., s tim da se takva obračunska osnovica primjenjuje od 1. siječnja svake godine.
9. Dana 13. svibnja 2009. godine iste ugovorne strane zaključile su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je postignuta suglasnost o zamrzavanju osnovice od 5.108,84 kn iz 2008. godine, dok je čl. III. određen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica određuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, od trenutka kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja.
10. Stranke su u čl. IV. odredile način usklađenja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prema koeficijentu od 1,25 u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.
11. U skladu s čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", br. 115/10., dalje TKU/10), Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su dana 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu osnovice plaće u javnim službama, a koji nije potpisao predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, a nije dokazano da je bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, tako da su Izmjene i Dopune valjane.
12. Navedenim Izmjenama i dopunama promijenjen je čl. III., te čl. IV. Dodatka Sporazuma, a koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta. Promijenjen je čl. VII. kojim su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu, u točki 1. na način ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna, usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje protekle godine trajao. Dana 28. prosinca 2012. godine iste ugovorne strane donijele su i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama.
13. Prema službenim podacima DZS-a, negativni rast BDP-a trajao je neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno. Od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen je rast BDP-a za više od 2,0% u odnosu na prethodna tromjesečja.
14. Odredbom čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", br. 27/01. i 39/09.) propisano je da se na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.
15. Člankom 192. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17. i 98/19., dalje ZR) uređeno je da predmet kolektivnog ugovora između ostalog mogu biti i pregovori o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a na ta pitanja primjenjuju se i čl. 51. TKU/10 i TKU/12.
16. Stoga su sindikati ovlašteni pregovarati i potpisivati izmjene i dopune kolektivnih ugovora, te sporazuma sklopljenih s Vladom Republike Hrvatske kao poslodavcem.
17. Prema odredbi čl. 51. TKU/12 uređeno je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a zatim dodaci kao što su stimulacija, te za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.
18. Odredbom čl. 4. TKU/12 određeno je i da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, te su se stranke obvezale primjenjivati taj Ugovor u dobroj vjeri, a u slučaju promjene okolnosti neće prekršiti Ugovor, nego će predložiti drugoj strani njegove izmjene.
19. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, prihvaćajući tužbeni zahtjev i pozivom na navedene mjerodavne odredbe, s obzirom da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a, tako da tužiteljici pripada razlika plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje u visini od 5.452,68 kn.
20. Presuda prvostupanjskog suda u skladu je s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020., tako da se neosnovano žalbenim navodima ističe suprotno pravno mišljenje.
21. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. godine sklopljene su na rok od pet godina, ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora. Stoga vrijede daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su zaključene, tako da su istekle 26. siječnja 2017.
22. Žalbenim navodima kojima se iznosi drugačije mišljenje nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da se radi o centralnom obračunu plaća, s obzirom da takav obračun ne može ići na štetu tužiteljice...“
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-4145/2022-2 od 19. listopada 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine?“
4. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.
5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti je i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
6. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
7. Revizija je osnovana.
8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje - ali je odluka drugostupanjskog suda donesena uz propust (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.
9. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi nižestupanjskih sudova, u usporedivim odlukama - sa ovdje osporenom, izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na ovdje postavljeno pitanje - ali revizijski sud je u odnosu na ovo izrazio jasno shvaćanje u svojoj presudi posl. br. Rev 269/2022-2 od 12. travnja 2022., prema kojoj:
„...S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR-u, i na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. - pa je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 123/2016 od 29. prosinca 2016.), kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune...“,
a to shvaćanje revizijski sud nema razloga mijenjati.
10. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu na drugačijem i time pogrešnom shvaćanju (pogrešno držeći da tužiteljici pripada pravo na isplatu utužene razlike plaće i nakon 26. siječnja 2017.), na kojemu shvaćanju je temeljena i prvostupanjska presuda, jedino je za zaključiti (tako i u ovosudnoj presudi posl. br. Rev 269/2022-2 od 12. travnja 2022.):
10.1. da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava), kada podaci o utuženoj razlici plaće nisu sporni - pa ni za siječanj 2017. (čime nisu sporni niti za prijepornih 5 dana toga mjeseca), valja primjenom odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) preinačiti obje nižestupanjske odluke i odlučiti kao u izreci ove presude, u stavku I.
10.2. da su stranke suštinski u jednakim omjerima uspjele u sporu, slijedom čega svaka ima (kako je odlučeno u stavku II. izreke ove presude) snositi svoje troškove postupka (u smislu odredaba čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 4. ZPP-a.).
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
