REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 6 Pr-11909/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.F.H. OIB: … iz D.S., kojeg zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika bolnica Z. OIB: … Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M.K., odvjetnika, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 09. siječnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku bolnica Z. OIB: … Z., da tužitelju S.F.H. OIB: … iz D.S., na ime razlike plaće isplati iznos od 1.121,92 eur / 8.453,54 kn[1] bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na iznos od:

- 82,18 eur/619,17 kn od 16.01.2016. do isplate,

- 81,46 eur/613,75 kn od 16.02.2016. do isplate,

- 76,89 eur/579,32 kn od 16.03.2016. do isplate,

- 79,69 eur/600,44 kn od 16.04.2016. do isplate,

- 73,05 eur/550,40 kn od 16.05.2016. do isplate,

- 76,64 eur/577,43 kn od 16.06.2016. do isplate,

- 77,26 eur/582,10 kn od 16.07.2016. do isplate,

- 83,49 eur/629,03 kn od 16.08.2016. do isplate,

- 87,27 eur/657,57 kn od 16.09.2016. do isplate,

- 75,74 eur/570,64 kn od 16.10.2016. do isplate,

- 80,30 eur/605,02 kn od 16.11.2016. do isplate,

- 89,61 eur/675,17 kn od 16.12.2016. do isplate,

- 82,66 eur/622,82 kn od 16.01.2017. do isplate,

- 75,74 eur/570,69 kn od 16.02.2017. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.031,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 15. prosinca 2020. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je u razdoblju od 15. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. godine bio zaposlen kod tuženika. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. godine osnovca za obračun plaće od 2009. godine iznosila je 5.415,37 kn. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine određeno je privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i vraćanje osnovice na iznos od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva uzastopna tromjesečja. Dana 27. studenog 2015. godine

Državni zavod za statistiku RH objavio je priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosi točno 2%. Nakon objave službenih podataka DZS-a, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu jer je na snazi bio TKU i Sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn. Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunao s osnovicom od 5.108,84 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Tuženik je time tužitelju isplatio umanjene plaće za 6% za utuženo razdoblje.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. ožujka 2023. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati iznos od 1.121,92 eur / 8.453,54 kn[1] bruto sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos tekućom od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da osporava pravnu valjanost sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama jer ih nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a on je potpisao Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. S obzirom da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma potpisalo manje potpisnika od prethodnih sporazuma i dodatka sporazuma, tuženik smatra da iste nisu pravno valjane, da nisu stupile na snagu i ne proizvode pravne učinke te da su ništetne i nepostojeće. Tuženik tvrdi da je arbitražna odluka od 07. studenog 2011. godine pravno nevaljana jer u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz istih razloga tuženik osporava vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 28. prosinca 2012. godine. Tuženik tvrdi da Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama nisu na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor jer im nisu prethodili pregovori u smislu Zakona o radu. Tuženik tvrdi da se ne radi o kolektivnim ugovorima pa ne postoji obveza uvećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama odnosno i drugih usklađivanja plaća. U pogledu ovih pravnih izvora ne radi se o kolektivnim ugovorima jer ne postoje odredbe s normativnim učinkom - pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se primjenjivala na sve zaposlene pa tužitelj kao radnik tuženika nije aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma, Dodatka Sporazuma i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma. Tuženik tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama na način na koji tvrdi tužitelj. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik nije bio dužan niti ovlašten samoinicijativno izvršiti sporno uvećanje plaće kako to navodi tužitelj u tužbi, već je za navedeno uvećanje ovlaštena isključivo Vlada Republike Hrvatske. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine (list 6-10 spisa), priopćenja Državnog zavoda za statistiku (list 11-13 spisa), Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (list 14-21 spisa), Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (list 22-23 spisa), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. (list 24-27 spisa), izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika (list 35 spisa), dokumentaciju (list 36- 37 spisa), obračunske liste (list 55-57 spisa).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva, što proizlazi iz tuženikovog podneska od 12. prosinca 2023. godine.

7. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud je ocijenio neosnovanim jer je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu razlike plaće, dakle na ostvarenje prava iz radnog odnosa koje tužitelj može ostvariti isključivo od svog poslodavca, što je u ovom slučaju tuženik.

8. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

9. Najstarije tužiteljevo potraživanje odnosi se na prosinac 2015. godine koje je dospjelo 15. siječnja 2016. godine.

10. S obzirom da je tužba podnesena 15. prosinca 2020. godine, a najstarije potraživanje odnosi se na prosinac 2015. godine, koje je dospjelo 15. siječnja 2016. godine, sud je zaključio da od dospijeća tog potraživanja 15. siječnja 2016. godine do dana podnošenja tužbe 15. prosinca 2020. godine nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

11. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 23. studenog 2006. godine sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno da će se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećavati za 6% u 2007., 2008. i 2009.

godini u odnosu na osnovicu u prethodnoj godini.

12. Dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su potpisnici suglasni da se danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto.

13. Člankom III Dodatka Sporazumu određeno je da u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

14. Dana 26. listopada 2011. godine donesene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojima je članak II izmijenjen i glasi tako da su potpisnici Izmjena i dopuna suglasni da se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto. Članak III je izmijenjen na način da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto

(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.

15. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine donesene od strane arbitraže koja se sastoji od neutralnog predsjednika arbitraže, dva predstavnika sindikata javnih službi- potpisnika Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i dva predstavnika Vlade RH.

16. Vlada RH i Sindikati javnih službi donijeli su 28. prosinca 2012. godine vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te su u članku 2 utvrdili da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u 4 tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV stavka 5 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013. godine.

17. Člankom 3 vjerodostojnog tumačenja njegovi potpisnici su utvrdili da su vjerodostojnim tumačenjem otklonjene dvojbe oko primjene dokumenata iz članka 1 tumačenja, zbog čega nema potrebe za izmjenama navedenih dokumenata izvan uvjeta i postupaka predviđenih tim dokumentima.

18. Člankom XI Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s tim da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

19. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine sklopljene su na rok od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016. godine. Sukladno članku 199 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14), primjenom pravila o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjena pravnih pravila sadržanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. godine, odnosno tri mjeseca nakon isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor (26. listopad 2016. godine).

20. Slijedom navedenog sud je zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2 Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 124/09) kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi.

21. Člankom VII stavak 1 Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine propisano je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

22. Iz odredbe članka III Izmjena i dopuna proizlazi da se ta odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice na dalje. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku vidljivo je da od četvrtog tromjesečja 2014. godine na dalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je nasuprot tome, BDP rastao, što znači da nema uvjeta za odgodu uskladbe u smislu članka VII stavak 1 Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine.

23. Državni zavod za statistiku je 28. kolovoza 2015. godine objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

24. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojem je navedeno da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

25. Državni zavod za statistiku je 04. ožujka 2016. godine objavio da je BDP za četvrto tromjesečje 2015. godine realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

26. Aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku je 2% iz čega proizlazi da je krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka III Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine, što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. godine trebala iznositi 5.415,37 kn bruto.

27. Člankom IV Izmjena dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. godine određeno je da će se usklađenje pariteta izvršiti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS- om u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini.

28. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članku III i IV ovih Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje se započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne, osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%.

29. Vlada Republike Hrvatske donijela je uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojom je umanjila koeficijent za 3%, što znači da je koeficijent s 1,25 smanjen na 1,2125.

30. Tuženik je izvršio izračun utuženog potraživanja uvećanjem osnovice za 6% prema kojem izračun utuženog potraživanja za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. godine iznosi 7.882,85 kn.

31. U podnesku od 09. ožujka 2023. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom, prema kojem je izračun izvršen temeljem uvećanja osnovice za 6% i prema kojem visina utuženog potraživanja iznosi 7.882,85 kn bruto za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. godine. U navedenom podnesku tužitelj je zatražio isplatu razlike plaće i za siječanj 2017. na način da potražuje iznos od 75,74 eur / 570,69 kn[1] .

32. U podnesku od 12. prosinca 2023. tuženik je naveo da ne osporava matematički izračun visine tužbenog zahtjeva iz tužiteljevog podneska od 09. ožujka 2023. godine.

33. S obzirom da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kn, a trebao mu je obračunavati plaću primjenom uvećane osnovice, sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće koja proizlazi iz primjene navedenih osnovica.

34. Iz navedenog razloga tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupan iznos od 1.121,92 / 8.453,54 kn[1] bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, jer plaća sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) dospijeva petnaestog dana u slijedećem mjesecu.

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22).

36. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

37. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 09.09.2021. godine u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 08.03.2022. godine u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 09.03.2023. godine u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 13.12.2023. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu za objavu presude 09.01.2024. godine u iznosu od 75,00 eur.

38. Ukupan trošak tužitelja iznosi 825,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 206,25 eur, pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.031,25 eur.

39. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 07. ožujka 2022. i 01. lipnja 2022., jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

40. Tužitelju je temeljem članka 30 stavak 2 Ovršnog zakona dosuđena kamata na parnični trošak.

41. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 09. siječnja 2024.

Sudac:

Jasminka Galešić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet)

istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku