REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 716/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz V., OIB …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. R. i kolege u S. B., protiv tuženika J. V., OIB …, iz T., zastupanog po punomoćniku H. L. H., odvjetnici iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-581/2021-4 od 13. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj Pn-167/20-103 od 7. srpnja 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-581/2021-4 od 13. veljače 2013. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj Pn-167/20-103 od 7. srpnja 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim bi se naložilo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete za duševne boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 109.00,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana, te je u točki II. naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 60.625,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pn-167/20-103 od 7. srpnja 2021.

3. Ovaj sud je, rješenjem broj Revd-1892/2023-2 od 17. svibnja 2023. dopustio tužitelju reviziju u odnosu na pitanja:

''1. Treba li sud kod odmjeravanja troškova postupka u konačnoj odluci uzeti u obzir da je pravomoćno djelomično usvojen tužbeni zahtjev ranijom presudom suda prvog stupnja?

2. Treba li sud utvrditi koji iznos osobne invalidnine se odnosi na oštećenje organizma iz štetnog događaja od onog dijela osobne invalidnine koji potječe od drugih razloga i uzroka?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete povodom događaja od 10. listopada 1995., kada je u noćnom baru u N., tuženik napao tužitelja te u njega ispalio 6 hitaca iz vatrenog oružja, a u ovoj fazi postupka je predmet spora samo zahtjev tužitelja za naknadu za duševne boli radi umanjenja životnih aktivnosti od 109.000,00 kuna s kojim tužbenim zahtjevom je sada pobijanom presudom tužitelj odbijen.

8. U postupku koji j prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je u svezi s navedenim događajem pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaj ubojstva te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine,

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 13. veljače 2007. tuženik obvezan tužitelju isplatiti na ime naknade štete za fizičke bolove 19.800,00 kuna, za strah 10.800,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu 2.700,00 kuna,

- da je po reviziji potvrđena drugostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 44.100,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 109.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i u dijelu odluke o troškovima postupka,

- da je u ponovljenom postupku tužitelju utvrđeno oštećenje organizma temeljem povrede zadobivene tijekom Domovinskog rata 1991., ali i temeljem povrede iz ovog štetnog događaja od 10. listopada 1995.,

- da prema uputi iz rješenja Vrhovnog suda RH, broj Rev-3326/2019 od 17. rujna 2019., iz sadržaja rješenja od 19. srpnja 2006. proizlazi da je tužitelj kao hrvatski branitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 30. lipnja 1996., a da je do ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik došlo unutar navedenog razdoblja, pa da nije isključeno da su i posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju od 10. listopada 1995. obuhvaćene utvrđenim stupnjem oštećenja organizma od 70, odnosno 80%, te da predstavljaju, barem djelomično, osnovu za priznavanje prava na osobnu invalidninu,

- da je u nastavku postupka, na temelju pribavljenih podataka iz upravnog postupka i uvidom u karticu isplata trajnih prava za tužitelja (dostavljen od Ministarstva hrvatskih branitelja-list 290 – 305 temeljnog spisa) utvrđeno (prema navedenoj uputi revizijskog suda), da je tužitelju po tom osnovu od 2004., za prava koja su mu priznata od 1. siječnja 2000., isplaćen ukupan iznos od 379.952,08 kuna,

- da je vještačenjem utvrđeno smanjenje životnih i radnih aktivnosti tužitelja od 60% jer navedene ozljede kompromitiraju i običan svakodnevni život i bez srednjeg i težeg fizičkog napora, te je po vještaku P. F. utvrđeno trajno oštećenje duševnog zdravlja tužitelja 10% radi pretrpljene psihotraumatizacije uslijed izlaganja traumatskim doživljajima tijekom Domovinskog rata prije ranjavanja 10.listopada 1995., a 10% upravo predmetnim ranjavanjem tužitelja,

- da prema procjeni oba vještaka u objedinjenom nalazu umanjenje životnih i radnih aktivnosti kod tužitelja iznosi 65%, a

- da je prema nalazu i mišljenju prvostupanjskog povjerenstva za pregled Hrvatskih branitelja od 28. rujna 2009., potvrđenim rješenjem Ureda za državnu upravu u V.-s. županiji, tužitelju priznat status HRVI IV skupine, 80% oštećenje organizma po dvije osnove i to po osnovi psihičkih posljedica (kronični PTSP teži) 20% i oštećenje organizma po osnovi tjelesnih posljedica (stanja nakon ranjavanja desne noge i abdomena), 70%, odnosno objedinjeno postotak oštećenja organizma procijenjen je u upravnom postupku na 80%.

9. Utvrđujući da je navedenim iznosom više nego tri puta premašen iznos od 109.000,00 kuna, koji bi prema ocjeni nižestupanjskih sudova predstavljao pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, nižestupanjski sudovi su odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom, pozivom na odredbu čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91. – u nastavku teksta: ZOO), a koje se odredbe u ovom postupku primjenjuju temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.).

10. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

11. Tijekom postupka bilo je sporno, a to je sporno i u ovoj fazi postupka, je li za utvrđeno oštećenje organizma tužitelja temeljem povrede zadobivene tijekom Domovinskog rata 1991., (koja oštećenja organizma tužitelja su uzeta u obzir pri priznavanju prava na osobnu invalidninu), u isplaćenoj osobnoj invalidnini obuhvaćena i oštećenja koja su posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju i zavisno od toga treba li tužitelju priznati iznos invalidnine u eventualnom pripadajućem razmjernom dijelu ili je u isplaćenoj osobnoj invalidnini u navedenom iznosu sadržana i naknada za oštećenja koja su posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju.

12. Rješenjem ovog suda broj Rev 1113/09-2 od 3. svibnja 2012., predmet je u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 109.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i u dijelu odluke o troškovima postupka vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku je trebalo utvrditi koja oštećenja organizma tužitelja su uzeta u obzir pri priznavanju prava na osobnu invalidninu, a ukoliko su ta oštećenja obuhvaćena i oštećenja koja su posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju tada tužitelju treba priznati iznos invalidnine u eventualnom pripadajućem razmjernom dijelu.

13. U predmetnom postupku je provedeno kombinirano medicinsko-psihijatrijsko vještačenje te su vještaci u objedinjenom nalazu i mišljenju vještaka kirurga i psihijatra od 25. rujna 2017., zaključili da je kao posljedica predmetnog štetnog događaja kod tužitelja zaostalo umanjenje životne i radne aktivnosti od 65 %, ali nije utvrđeno jesu li, i ako jesu, koja oštećenja organizma tužitelja su uzeta u obzir pri priznavanju prava tužitelja na osobnu invalidninu.

14. Tužitelj i u reviziji, kroz postavljeno pitanje, tvrdi da isplaćena naknada u iznosu od 379.952,08 kn nije isplaćena po osnovu oštećenja nastalih u događaju koji je predmet ovog postupka, nego se u dobrom dijelu odnosi i na oštećenja koja je zadobio tijekom rata, a što da je nedvojbeno vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka. Tvrdi da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno zaključili da mu je kroz isplaćeni iznos od 379.952,08 kn isplaćena naknada i za posljedice predmetnog štetnog događaja (dakle i iznos od 109.000,00 kn), te da na taj način tužitelju nije isplaćena naknada štete koju potražuje u ovom postupku. Ponavlja da pravo na osobnu invalidninu obuhvaća uz predmetna oštećenja organizma i oštećenje organizma koje je tužitelj zadobio prilikom ranjavanja za vrijeme Domovinskog rata zbog čega invalidnina koja je isplaćivana tužitelju ne obuhvaća samo predmetni štetni događaj već i ozljede od ranije.

15. Osnovano tužitelj tvrdi da nižestupanjski sudovi nisu razlučili koji bi se iznos osobne invalidne odnosio na oštećenje organizma tužitelja prilikom ranjavanja za vrijeme Domovinskog rata i ozljede koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, kao i da sudovi ne raspolažu dovoljnim znanjem da bi mogli iz dostavljenih kartica utvrditi koji dio isplaćenih sredstava se odnosi na koju osnovu, odnosno koji dio sredstava je isplaćen na osnovu oštećenja koja su predmet ovog postupka. Stoga tužitelj, za sada, osnovano smatra da bez obzira na isplaćenu invalidninu od strane Ministarstva hrvatskih branitelja tom isplatom nije mu u cijelosti nadoknađena šteta koju je prouzročio isključivo tuženik ispucavši u njega 6 hitaca iz pištolja u namjeri da ga usmrti, a koji događaj je isključivom krivnjom tuženika uzrokovao tužitelju umanjenje životne aktivnosti i duševne boli kao posljedicu takvog umanjenja, pa je svakako tuženikova obveza naknaditi štetu koju je svojim postupanjem prouzrokovao.

16. 1. Pogrešno je stoga navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, a suprotno je i ustaljenoj sudskoj praksi.

16. 2. Tko je u odluci broj Rev 1113/09-2 od 3. svibnja 2012. navedeno:

"Pri utvrđivanju visine pravične naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti sud će uzeti u obzir i osobnu invalidninu (ili njezin razmjerni dio), kao naknadu za tjelesno oštećenje na koju oštećenik ima pravo po posebnom zakonu, pa će na osnovi svih okolnosti slučaja, po slobodnoj ocjeni, utvrditi u kojoj mjeri naknada za tjelesno oštećenje utječe na visinu naknade za ovaj oblik nematerijalne štete.

Budući da iz sadržaja rješenja od 19. srpnja 2006. proizlazi da je tužitelj kao hrvatski branitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 30. lipnja 1996., a da je do ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik došlo unutar navedenog razdoblja, nije isključeno da su i posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju od 10. listopada 1995. obuhvaćene utvrđenim stupnjem oštećenja organizma od 70, odnosno 80%, te da predstavljaju, barem djelomično, osnovu za priznavanje prava na osobnu invalidninu."

16. 3. Jednako tako i u odluci broj: Rev x 192/08-2 od 22. siječnja 2009. navedeno je:

"Pri utvrđivanju novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti uzima se u obzir osobna invalidnina.

Naime, Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“ broj 86/92-pročišćeni tekst 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95 i 108/06) uređuju se posebna zaštita ratnih vojnih invalida, mirnodopskih vojnih invalida, civilnih invalida rata i nekih drugih kategorija osoba s oštećenjem organizma, gubitka člana obitelji i po osnovi materijalnih potreba korisnika (čl. 1. i 2.). Mirnodopski vojni invalid, uz uvjete propisane tim Zakonom ima između ostalog pravo na osobnu invalidninu, koja se utvrđuje u mjesečnoj svoti prema grupi oštećenja njegova organizma ( čl. 14. i 16. Zakona).

Po svojoj svrsi i pravnoj naravi osobna invalidnina predstavlja svojevrsnu naknadu za oštećenje organizma koja ima za posljedicu smanjenje životne aktivnosti i upravo stoga što se tom invalidninom otklanjaju iste štetne posljedice kao i novčanom naknadom za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, osobna invalidnina se uračunava u novčanu naknadu za ovaj oblik štete.

Zbog toga je drugostupanjski sud, protivno tvrdnji revidenta, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti utvrdio naknadu u iznosu od 150.000,00 kn i od tog iznosa odbio iznos koji je tužitelj primio s osnova osobne invalidnine i opskrbnine (94.730,10 kn) uz kapitaliziranu invalidninu od 1. siječnja 2008. do predvidivo kraja života tužitelja (50.728,52 kn) te za taj oblik štete tužitelju dosudio naknadu od 4.541,38 kn".

17. Prema navedenom odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

Sud je dužan utvrditi koji iznos osobne invalidnine se odnosi na oštećenje organizma iz štetnog događaja od onog dijela osobne invalidnine koji potječe od drugih razloga i uzroka.

18. Slijedom navedenog, a budući da su se nižestupanjski sudovi oglušili na upute revizijskog suda postupili su protivno odredbi čl. 377. 2. ZPP-a, jer je prema toj odredbi prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju. Nepostupanjem po uputi revizijskog suda oba nižestupanjska suda počinila su relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 377. st. 2. i čl. 399. st. 1. ZPP-a što je utjecalo na pravilnost primjene materijalnog prava, posljedično čemu je bilo nužno ukinuti obje nižestupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP-a.

19. U odnosu na drugo postavljeno pitanje "treba li sud kod odmjeravanja troškova postupka u konačnoj odluci uzeti u obzir da je pravomoćno djelomično usvojen tužbeni zahtjev ranijom presudom suda prvog stupnja" odgovor se nalazi u sadržaju odredbe čl. 154. ZPP-a, a ta odredba glasi:

"Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz članka 153. stavka 5. ovoga Zakona podmirivati jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda".

20. Iz sadržaja navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da je osnovni kriterij kod odlučivanja o troškovima postupka uspjeh stranaka, te stoga ako stranka u cijelosti uspije u postupku ima pravo da joj protivna strana, koja je izgubila parnicu, naknadi troškove izazvane vođenjem postupka, koje joj je uzrokovala svojim radnjama. Ta odredba nesumnjivo podrazumijeva konačnu odluku jer se tek tada može ocijeniti je li i ako jeste u kojoj je mjeri stranka uspjela u postupku. Stoga je bez sumnje kod odmjeravanja troškova postupka u konačnoj odluci nužno i neizostavno uzeti u obzir je li i u kojoj mjeri je pravomoćno djelomično usvojen tužbeni zahtjev ranijom presudom suda prvog stupnja, odnosno potrebno je uzeti u obzir da je pravomoćno djelomično usvojen tužbeni zahtjev ranijom presudom suda prvog stupnja.

21. Takvo pravno shvaćanje ujedno proizlazi i iz st. 2. čl. 154. ZPP-a koji se odnosi na djelomični uspjeh stranaka u parnici, u kojoj situaciji sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, a zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, pri čemu se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer se uspjeh pojedine stranke ne bi mogao ocijeniti pravilno kada se ne bi kod odmjeravanja troškova postupka u konačnoj odluci uzimao u obzir i pravomoćno djelomično usvojen tužbeni zahtjev ranijom presudom suda prvog stupnja.

22. Prema navedenom odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

Kod odmjeravanja troškova postupka u konačnoj odluci sud je dužan uzeti u obzir činjenicu je li, i ako jeste u kojem iznosu je već pravomoćno djelomično usvojen tužbeni zahtjev ranijom pravomoćnom presudom suda prvog stupnja, kojom je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva.

23. S obzirom da ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.