Broj:10.P-1261/2021-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužiteljice R. Š. iz O., OIB, zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku iz O., protiv tuženika H. p. b. d.d. iz Z., OIB, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz O. društva Ž. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. prosinca 2023., a u prisutnosti punomoćnika tužiteljice V. P., odvjetnika iz O. i zamjenice punomoćnika tuženika S. T., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika B. T. iz O., nakon donošenja i objave dana 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe:

- iz članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 735418, od dana 22. srpnja 2005., u dijelu odredbe koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- iz članka 9. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 735418, od dana 22. srpnja 2005., u dijelu odredbe koji glasi:

„…po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća…“.

II/ Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d. iz Z., OIB, tužitelju R. Š. iz O., OIB, na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 1.391,15 EUR/10.481,52 HRK[1] (slovima: tisućutristodevedesetjedaneuroipetnaestcenti/desettisućačetiristoosamdesetjednakun aipedesetdvijelipe), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. studenog 2007., do 31. prosinca 2007., u visini od 15% godišnje, zatim od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na pojedine iznose kako slijedi:

– 6,10 EUR / 45,99 HRK od dana 02.09.2007. pa do isplate

– 5,97 EUR / 44,96 HRK od dana 02.10.2007. pa do isplate

– 6,11 EUR / 46,03 HRK od dana 02.11.2007. pa do isplate

– 6,01 EUR / 45,28 HRK od dana 02.12.2007. pa do isplate

– 6,20 EUR / 46,68 HRK od dana 02.01.2008. pa do isplate

– 6,19 EUR / 46,63 HRK od dana 02.02.2008. pa do isplate

– 6,33 EUR / 47,70 HRK od dana 02.03.2008. pa do isplate

– 6,17 EUR / 46,52 HRK od dana 02.04.2008. pa do isplate

– 6,12 EUR / 46,15 HRK od dana 02.05.2008. pa do isplate

– 6,13 EUR / 46,17 HRK od dana 02.06.2008. pa do isplate

– 6,15 EUR / 46,32 HRK od dana 02.07.2008. pa do isplate

– 6,10 EUR / 45,97 HRK od dana 02.08.2008. pa do isplate

– 6,10 EUR / 45,97 HRK od dana 02.09.2008. pa do isplate

– 6,43 EUR / 48,42 HRK od dana 02.10.2008. pa do isplate

– 6,44 EUR / 48,50 HRK od dana 02.11.2008. pa do isplate

– 6,49 EUR / 48,92 HRK od dana 02.12.2008. pa do isplate

– 13,53 EUR / 101,98 HRK od dana 02.01.2009. pa do isplate

– 13,43 EUR / 101,18 HRK od dana 02.02.2009. pa do isplate

– 13,12 EUR / 98,82 HRK od dana 02.03.2009. pa do isplate

– 13,24 EUR / 99,75 HRK od dana 02.04.2009. pa do isplate

– 13,24 EUR / 99,77 HRK od dana 02.05.2009. pa do isplate

– 13,03 EUR / 98,15 HRK od dana 02.06.2009. pa do isplate

– 13,11 EUR / 98,80 HRK od dana 02.07.2009. pa do isplate

– 12,93 EUR / 97,42 HRK od dana 02.08.2009. pa do isplate

– 13,07 EUR / 98,46 HRK od dana 02.09.2009. pa do isplate

– 12,97 EUR / 97,75 HRK od dana 02.10.2009. pa do isplate

– 13,14 EUR / 99,04 HRK od dana 02.11.2009. pa do isplate

– 13,06 EUR / 98,37 HRK od dana 02.12.2009. pa do isplate

– 13,40 EUR / 100,94 HRK od dana 02.01.2010. pa do isplate

– 13,48 EUR / 101,57 HRK od dana 02.02.2010. pa do isplate

– 13,70 EUR / 103,21 HRK od dana 02.03.2010. pa do isplate

– 14,05 EUR / 105,86 HRK od dana 02.04.2010. pa do isplate

– 14,07 EUR / 106,02 HRK od dana 02.05.2010. pa do isplate

– 14,52 EUR / 109,40 HRK od dana 02.06.2010. pa do isplate

– 14,65 EUR / 110,37 HRK od dana 02.07.2010. pa do isplate

– 15,17 EUR / 114,28 HRK od dana 02.08.2010. pa do isplate

– 14,72 EUR / 110,94 HRK od dana 02.09.2010. pa do isplate

– 14,88 EUR / 112,13 HRK od dana 02.10.2010. pa do isplate

– 14,84 EUR / 111,79 HRK od dana 02.11.2010. pa do isplate

– 16,05 EUR / 120,93 HRK od dana 02.12.2010. pa do isplate

– 15,52 EUR / 116,91 HRK od dana 02.01.2011. pa do isplate

– 15,41 EUR / 116,11 HRK od dana 02.02.2011. pa do isplate – 15,89 EUR / 119,69 HRK od dana 02.03.2011. pa do isplate

– 15,40 EUR / 116,03 HRK od dana 02.04.2011. pa do isplate

– 16,18 EUR / 121,92 HRK od dana 02.05.2011. pa do isplate

– 16,51 EUR / 124,39 HRK od dana 02.06.2011. pa do isplate

– 17,29 EUR / 130,30 HRK od dana 02.07.2011. pa do isplate

– 17,79 EUR / 134,03 HRK od dana 02.08.2011. pa do isplate

– 16,62 EUR / 125,24 HRK od dana 02.09.2011. pa do isplate

– 16,30 EUR / 122,78 HRK od dana 02.10.2011. pa do isplate

– 16,51 EUR / 124,36 HRK od dana 02.11.2011. pa do isplate

– 16,49 EUR / 124,22 HRK od dana 02.12.2011. pa do isplate

– 16,95 EUR / 127,74 HRK od dana 02.01.2012. pa do isplate

– 17,04 EUR / 128,40 HRK od dana 02.02.2012. pa do isplate

– 16,90 EUR / 127,36 HRK od dana 02.03.2012. pa do isplate

– 16,90 EUR / 127,36 HRK od dana 02.04.2012. pa do isplate

– 17,06 EUR / 128,56 HRK od dana 02.05.2012. pa do isplate

– 17,04 EUR / 128,37 HRK od dana 02.06.2012. pa do isplate

– 16,92 EUR / 127,50 HRK od dana 02.07.2012. pa do isplate

– 16,87 EUR / 127,13 HRK od dana 02.08.2012. pa do isplate

– 16,60 EUR / 125,04 HRK od dana 02.09.2012. pa do isplate

– 16,93 EUR / 127,57 HRK od dana 02.10.2012. pa do isplate

– 16,99 EUR / 128,04 HRK od dana 02.11.2012. pa do isplate

– 16,90 EUR / 127,37 HRK od dana 02.12.2012. pa do isplate

– 16,58 EUR / 124,90 HRK od dana 02.01.2013. pa do isplate

– 16,91 EUR / 127,39 HRK od dana 02.02.2013. pa do isplate

– 16,91 EUR / 127,43 HRK od dana 02.03.2013. pa do isplate

– 16,73 EUR / 126,05 HRK od dana 02.04.2013. pa do isplate

– 16,38 EUR / 123,44 HRK od dana 02.05.2013. pa do isplate

– 16,37 EUR / 123,36 HRK od dana 02.06.2013. pa do isplate

– 16,51 EUR / 124,36 HRK od dana 02.07.2013. pa do isplate

– 16,64 EUR / 125,38 HRK od dana 02.08.2013. pa do isplate

– 16,85 EUR / 126,94 HRK od dana 02.09.2013. pa do isplate

– 16,74 EUR / 126,15 HRK od dana 02.10.2013. pa do isplate

– 16,82 EUR / 126,69 HRK od dana 02.11.2013. pa do isplate

– 16,91 EUR / 127,38 HRK od dana 02.12.2013. pa do isplate

– 16,90 EUR / 127,36 HRK od dana 02.01.2014. pa do isplate

– 17,08 EUR / 128,70 HRK od dana 02.02.2014. pa do isplate

– 17,04 EUR / 128,40 HRK od dana 02.03.2014. pa do isplate

– 16,91 EUR / 127,41 HRK od dana 02.04.2014. pa do isplate

– 16,88 EUR / 127,17 HRK od dana 02.05.2014. pa do isplate

– 16,89 EUR / 127,24 HRK od dana 02.06.2014. pa do isplate

– 17,02 EUR / 128,22 HRK od dana 02.07.2014. pa do isplate

– 17,16 EUR / 129,31 HRK od dana 02.08.2014. pa do isplate

– 17,14 EUR / 129,12 HRK od dana 02.09.2014. pa do isplate

– 17,25 EUR / 129,97 HRK od dana 02.10.2014. pa do isplate

– 17,32 EUR / 130,49 HRK od dana 02.11.2014. pa do isplate – 17,28 EUR / 130,21 HRK od dana 02.12.2014. pa do isplate

– 20,02 EUR / 150,87 HRK od dana 02.01.2015. pa do isplate

– 19,56 EUR / 147,34 HRK od dana 02.02.2015. pa do isplate

– 19,82 EUR / 149,33 HRK od dana 02.03.2015. pa do isplate

– 19,62 EUR / 147,81 HRK od dana 02.04.2015. pa do isplate

– 20,22 EUR / 152,37 HRK od dana 02.05.2015. pa do isplate

– 20,11 EUR / 151,54 HRK od dana 02.06.2015. pa do isplate

– 19,65 EUR / 148,03 HRK od dana 02.07.2015. pa do isplate

– 17,48 EUR / 131,70 HRK od dana 02.08.2015. pa do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d. iz Z., OIB, tužiteljici R. Š. iz O., OIB, zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti iznos od 4.005,39 EUR/30.178,63 HRK (slovima: četiritisućepeteuraitridesetdevetcenti/trideset tisućastosedamdesetosamkunaišezdesettrilipe), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. studenog 2007., do 31. prosinca 2007., u visini od 15% godišnje, zatim od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na pojedine iznose kako slijedi:

– 4,73 EUR / 35,95 HRK od dana 02.03.2010. pa do isplate

– 9,82 EUR / 73,96 HRK od dana 02.04.2010. pa do isplate

– 9,79 EUR / 73,80 HRK od dana 02.05.2010. pa do isplate

– 9,35 EUR / 70,42 HRK od dana 02.06.2010. pa do isplate

– 9,22 EUR / 69,45 HRK od dana 02.07.2010. pa do isplate

– 8,70 EUR / 65,54 HRK od dana 02.08.2010. pa do isplate

– 9,14 EUR / 68,88 HRK od dana 02.09.2010. pa do isplate

– 8,98 EUR / 67,69 HRK od dana 02.10.2010. pa do isplate

– 282,44 EUR / 2.128,03 HRK od dana 02.11.2010. pa do isplate

– 7,82 EUR / 58,89 HRK od dana 02.12.2010. pa do isplate

– 8,35 EUR / 62,91 HRK od dana 02.01.2011. pa do isplate

– 8,46 EUR / 63,71 HRK od dana 02.02.2011. pa do isplate

– 7,98 EUR / 60,13 HRK od dana 02.03.2011. pa do isplate

– 182,68 EUR / 1.376,39 HRK od dana 02.04.2011. pa do isplate

– 7,68 EUR / 57,90 HRK od dana 02.05.2011. pa do isplate

– 7,36 EUR / 55,43 HRK od dana 02.06.2011. pa do isplate

– 6,57 EUR / 49,52 HRK od dana 02.07.2011. pa do isplate

– 6,08 EUR / 45,79 HRK od dana 02.08.2011. pa do isplate

– 100,15 EUR / 754,58 HRK od dana 02.09.2011. pa do isplate

– 51,37 EUR / 387,04 HRK od dana 02.10.2011. pa do isplate – 51,16 EUR / 385,46 HRK od dana 02.11.2011. pa do isplate

– 51,18 EUR / 385,60 HRK od dana 02.12.2011. pa do isplate

– 95,84 EUR / 722,08 HRK od dana 02.01.2012. pa do isplate

– 308,11 EUR / 2.321,42 HRK od dana 02.02.2012. pa do isplate

– 56,08 EUR / 422,52 HRK od dana 02.03.2012. pa do isplate

– 56,07 EUR / 422,46 HRK od dana 02.04.2012. pa do isplate

– 55,91 EUR / 421,26 HRK od dana 02.05.2012. pa do isplate

– 55,94 EUR / 421,45 HRK od dana 02.06.2012. pa do isplate

– 56,05 EUR / 422,32 HRK od dana 02.07.2012. pa do isplate

– 56,10 EUR / 422,69 HRK od dana 02.08.2012. pa do isplate

– 56,38 EUR / 424,78 HRK od dana 02.09.2012. pa do isplate

– 52,86 EUR / 398,25 HRK od dana 02.10.2012. pa do isplate

– 101,11 EUR / 761,78 HRK od dana 02.11.2012. pa do isplate

– 53,41 EUR / 402,45 HRK od dana 02.12.2012. pa do isplate

– 53,74 EUR / 404,92 HRK od dana 02.01.2013. pa do isplate

– 95,88 EUR / 722,43 HRK od dana 02.02.2013. pa do isplate

– 53,41 EUR / 402,39 HRK od dana 02.03.2013. pa do isplate

– 53,59 EUR / 403,77 HRK od dana 02.04.2013. pa do isplate

– 53,94 EUR / 406,38 HRK od dana 02.05.2013. pa do isplate

– 75,45 EUR / 568,46 HRK od dana 02.06.2013. pa do isplate

– 47,84 EUR / 360,46 HRK od dana 02.07.2013. pa do isplate

– 49,70 EUR / 374,44 HRK od dana 02.08.2013. pa do isplate

– 89,31 EUR / 672,88 HRK od dana 02.09.2013. pa do isplate

– 52,25 EUR / 393,67 HRK od dana 02.10.2013. pa do isplate

– 52,18 EUR / 393,13 HRK od dana 02.11.2013. pa do isplate

– 58,72 EUR / 442,44 HRK od dana 02.12.2013. pa do isplate

– 52,09 EUR / 392,46 HRK od dana 02.01.2014. pa do isplate

– 55,89 EUR / 421,12 HRK od dana 02.02.2014. pa do isplate

– 82,48 EUR / 621,42 HRK od dana 02.03.2014. pa do isplate

– 56,06 EUR / 422,41 HRK od dana 02.04.2014. pa do isplate

– 56,09 EUR / 422,65 HRK od dana 02.05.2014. pa do isplate

– 56,09 EUR / 422,58 HRK od dana 02.06.2014. pa do isplate

– 89,14 EUR / 671,60 HRK od dana 02.07.2014. pa do isplate

– 44,26 EUR / 333,51 HRK od dana 02.08.2014. pa do isplate

– 83,71 EUR / 630,70 HRK od dana 02.09.2014. pa do isplate

– 302,95 EUR / 2.282,58 HRK od dana 02.10.2014. pa do isplate

– 68,96 EUR / 519,61 HRK od dana 02.12.2014. pa do isplate

– 66,22 EUR / 498,95 HRK od dana 02.01.2015. pa do isplate

– 57,40 EUR / 432,48 HRK od dana 02.02.2015. pa do isplate

– 59,13 EUR / 445,49 HRK od dana 02.03.2015. pa do isplate

– 59,33 EUR / 447,01 HRK od dana 02.04.2015. pa do isplate

– 58,72 EUR / 442,45 HRK od dana 02.05.2015. pa do isplate

– 58,83 EUR / 443,28 HRK od dana 02.06.2015. pa do isplate

– 59,30 EUR / 446,79 HRK od dana 02.07.2015. pa do isplate

– 49,86 EUR / 375,64 HRK od dana 02.08.2015. pa do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d. iz Z., OIB, tužitelju R. Š. iz O., OIB, platiti prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.190,88 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 22. srpnja 2005., s pravnim prednikom tuženika zaključio Ugovor o kreditu broj 735418. Istim Ugovorom tuženik se kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, obračunatoj prema kupovnom te čaju za devize kreditora važećem na dan isplate , dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Anuitet u CHF valuti i redovna kamatna stopa se sa početnih 6,50 % godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjali na štetu tužitelja. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Nadalje, osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju kao u izreci citirane presude, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Također, odlukom Visokog Trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju kao u izreci citirane presude, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navodi tužitelja, kao i dio presude Visokog Trgovačkog suda, koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od dana 9. travnja 2015., pod brojem Revt-249/2014. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u predmetnom Ugovoru o kreditu, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku, od 1. rujna 2005., pa do konačne otplate više isplatio dugovani iznos za = 41.000,00 kn. Obzirom da je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu, a koji su sklapani u razdoblju kao u izreci citirane presude Ad III, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju kao u izreci citirane presude Ad III, to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Kako prema odredbi članka 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 sada članak 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Uzevši u obzir sve navode iznesene u tužbi, te pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaj u ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužitelj je od početno ugovorenog anuiteta, isplaćenog u kunskom iznosu da dan realizacije kredita, izračunao razliku u isplaćenim anuitetima, na stalu jednostranom promjenom kamatne stope te porastom tečaja, jer je tužitelj na dan puštanja kredita nesporno primio točno određeni iznos kuna (CHF u kunskoj protuvrijednosti) obračunat upravo po tom početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi.

Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, pobliže opisanog u izreci presude, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku, prije upuštanja u raspravljanje o biti ovog spora, tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Osijeku, zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Člankom 11.3. Ugovora o kreditu broj 735418, sklopljenog 30. kolovoza 2005., (dalje u tekstu kao: „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“) ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991 - 89/2014, dalje u tekstu kao: „ZPP“) dozvoljava odredbom sadržanom u članku 70. strankama prorogaciju mjesne nadležnosti, osim ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost. Tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su budući je potraživanje tužitelja u zastari. Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe. Sve i kada bi utvrđenja iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude Visokog trgovačkog suda. Sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP-a). Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 2. lipnja 2020., pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 – 29/18, dalje u tekstu: ZOO), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja, budući da ista nije specificirana tužbom. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu na razdoblje od 120 mjeseci, u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora, kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, člankom 4. je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 8. uređen način otplate na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća pojedinog anuiteta. No, sve i kada bi presuda iz kolektivnog spora bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Tužbeni zahtjev postavljen je na isplatu iznosa navodno preplaćenih anuiteta na temelju stjecanja bez osnove, a temelji se na navodnoj ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna. Ovo osobito imajući u vidu da promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope što tužitelj niti ne problematizira, budući da mu taj „aspekt“ promjenjive kamatne stope u skladu sa odlukom tuženika ide u korist. Člankom 26. ZOO-a (Narodne novine 35/2005) predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u kojem slučaju stopa takve promjenjive ugovorne kamate ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope. Isto tako, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, 79/2007, dalje u tekstu: ZZP), tako i na naknadno doneseni Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, dalje u tekstu: ZPK). Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 1. Ugovora jasno je propisano da se kredit odobrava u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama članka 4. ugovorena je valutna klauzula, a člankom 8. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a, ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a, nije dopuštena. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi da jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a, nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Tuženik nije mogao, niti morao znati, za rast tečaja CHF, a nije imao niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute, jer je tečaj CHF bio stabilan dugi niz godina. Odlučna činjenica u ovom predmetu je znanje tuženika o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničim dokazao da je tuženik znao ili mogao znati budući smjer kretanja tečaja CHF, iz čega proizlazi da tuženik nije propustio tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva. Tuženik osporava anticipiranu metodu kojom tužitelj navodno postavlja zahtjev za isplatu. Naime, tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta. Međutim, sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nipošto ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Dapače, da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja Ugovora. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, koju tuženik ne osporava, tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja. Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se protivi prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući je u istom članku samo paušalno navedeno „... stranke ugovaraju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.“. S tim u svezi, tužitelj želi istaknuti kako se sukladno članku 320. stavak 1. ZOO-a, svaka nejasna odredba, a ova u članku 12 . stavak 3. Ugovora, je očito nejasna, mora tumačiti u korist strane koja nije pripremala sadržaj ugovora, odnosno kako je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, evidentno je kako se nejasnoća iste odredbe treba tumačiti u korist tužitelja kao slabije i neuke strane (fizičke osobe) naspram tuženika (pravne osobe), dugogodišnje kreditne institucije velikoga tržišnoga udjela. S obzirom da konkretan sud nije naveden u tom članku (izrijekom nije naveden koji bi to bio sud u Zagrebu, niti to tuženik uopće navodi, već samo spominje „mjesno nadležni sud“), evidentno je kako je ovaj spor proizašao iz poslovanja poslovne jedinice tuženika, konkretno Podružnice Osijek pod koju spada i tužitelj, što je sve vidljivo iz njegove adrese prebivališta, a sve to sukladno članku 59. ZPP a, kao i strana 4. Ugovora. Nadalje, a nastavno na gore navedeno, tužitelj se poziva i na Direktivu vijeća broj 93/13/EEZ, od 5. travnja 1993., koja je obvezujuća za RH kao člana EU, a koja je, među ostalim, implementirana i u Zakonu o zaštiti potrošača, konkretno u člancima. 49. i 50., a na koju se poziva i Vrhovni sud RH u svojoj općepoznatoj revizijskoj odluci Revt-249/14-2, od 9. travnja 2015., a koja je ujedno i putokaz za rješavanje ovakvih sporova protiv banaka. S tim u svezi, za napomenuti je da se ista Direktiva (posebice

članku 3. (i) i članku 5.) po shvaćanju tužitelja odnos i i na nejasno ugovorenu mjesnu nadležnost jer izraz „sud u Zagrebu“ ne pojašnjava laiku, klijentu banke, tj. potrošaču, koji bi to bio sud u Zagrebu, kad je isti ugovor potpisivao u Osijeku (str. 4.), a prebivalište tužitelja spada pod područje tuženikove Podružnice Osijek. U odnosu na prigovor zastare potraživanja iz točke 4. a. odgovora na tužbu, tužitelj smatra kako je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala pravomoćnošću presuda VTS a, kojima je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s a jednostranom odlukom tuženih banaka, kao i ništetnost valutne klauzule u CHF, a od koje pravomoćnosti po mišljenju tužitelja i teče zastarni rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama. Kako je pri tome utvrđeno da su banke nepošteni stjecatelji, to tužitelj, sukladno članku 1115. ZOO-a, pridržava pravo i naplatiti kamatu od dana nepoštenog stjecanja za svaki pojedini obrok. Evidentno je kako se u konkretnom slučaju isprepliću instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda VTS-a u kolektivnom sporu postala pravomoćna, predmetna ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema navedenom stajalištu tužitelja, zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu koja se odnosi na tuženika (presuda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđena ništetnost i valutne klauzule u CHF i jednostrano promjenjive kamatne stope u odnosu na Volksbank d.d. pravnog prednika Sberbank d.d.), a pri tome su isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Istome u prilog govori i recentna sudska praksa tj. stav VSRH-a. Tužitelj napominje kako je vrijednost predmeta spora postavljena na temelju podataka koje tužitelj ima kao slabija strana u postupku, a uzevši u obzir kako tuženik kao „profesionalac“ s arhivom nije dostavio dovoljno precizne i zatražene podatke . No tijekom i nakon provođenja vještačenja na okolnost visine tražbine, tužitelj će istu specificirati i u pogledu glavne stvari, a i sporednih traženja (to je i svrha vještačenja), a tuženik će imati priliku provjeriti osnovanost istog iznosa.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o kreditu broj 735418, od dana 22. srpnja 2005., sklopljen između tužiteljice i prednika tuženika; obavijest o stanju kredita na dan 31. prosinca 2014.; otplatna tablica po kreditu od 13. lipnja 2019.; Prometna kartica po kreditu broj 735418, na ime tužiteljice; sudsku praksu; povijesni izvadak iz sudskog registra; rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Tt-23/25802-2, od 3. srpnja 2023., i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Tt-23/36488-1, od 21. rujna 2023.; izvadak iz sudskog registra od 10. listopada 2023.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting iz Osijeka i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 24. veljače 2023.; te saslušao tužiteljicu na ročištu 20. rujna 2023.

5. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 24. veljače 2023., slijedi da je dana 22. srpnja 2005., je tužitelj kao Korisnik kredita sa Volksbank d.d. kao Kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 735418, na iznos u visini od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju za devize Kreditora, važećem na dan isplate kredita. Visina kamatne stope iznosi 6,50 % godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Visina anuiteta iznosi 261,16 CHF mjesečno u kunskoj protuvrijednosti. Kredit je isplaćen dana 22. srpnja 2005., kada je tečaj iznosio 4,672161 kuna za jedan CHF, pa je visina mjesečne obveza u kunama u iznosu od 1.220,18 kuna. Promjene visine kamatnih stope kroz razdoblje otplate kredita su bile: od 08/2007., iznosi 7,50% godišnje, od 12/2008., iznosi 8,70% godišnje, od 4/2015., iznosi 7,89% godišnje. Razlika više plaćene kamate iznosi 10.481,63 kune/1.391,15 eura. Tečajna razlika iznosi 30.178,63 kune/4.005,39 eura, a navedeni iznos predstavlja razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike, koja je u nalazu prikazana sa predznakom "-" (minus). Razlike u kamatama i tečajne razlike prikazane su po mjesecima i godinama u dvije odvojene tablice, u nalazu i mišljenju vještaka.

6. Tužitelj po punomoćniku, očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka, nije imao primjedbi na isti, te je uredio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude, kojim potražuje isplatu iznosa od 4.005,39 eura/30.178,16 kuna, na ime tečajne razlike i iznos od 1.391,15 eura/10.481,52 kune, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, već je prigovarao osnovi po kojoj je izračun napravljen.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen.

8. Podneskom od 14. studenog 2023., tužitelj je kao tuženika označio H. p. b. d.d., kao pravnog slijednika tuženika N. h. b. d.d., budući je odluka o pripajanju provedena u sudskom registru dana 11. listopada 2023., o čemu je dostavio dokaz rješenje i izvadak iz sudskog registra.

9. Iz iskaza tužiteljice slijedi da je 2005., sklopila Ugovor o kreditu s prednikom tuženika za renoviranje stana u iznosu od 23.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 10 godina. Kredit je osobno otplatila u cijelosti, ustegom na plaći. U to vrijeme nije bila vlasnik niti firme, niti obrta, a navedeni iznos kredita je utrošila za renoviranje stana u kojem je živjela kada je podigla taj kredit. Nije se interesirala u drugim bankama za uvjete kredita, već je kredit podigla kod tuženika u CHF-u jer je CHF u to vrijeme bio stabilna valuta. O pojedinim ugovornim odredbama nije mogla pregovarati, a ugovor je bio već unaprijed sačinjen. Ne sjeća se da li joj je djelatnik na šalteru pročitao ugovor o kreditu i da li joj je objašnjavao pojedine ugovorne odredbe. Nije znala način promjene kamatnih stopa, niti joj je to netko u banci objasnio. U to vrijeme joj je bilo jasno što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, no nije znala da će se iste mijenjati na način da će joj se zbog promjenjive kamatne stope i povećanja tečaja značajno povećati rata već nakon dvije godine i to s početnih 1.250,000 kuna do 1.700,00 kuna/1.800,00 kuna, do kraja otplate. Nikada ne bi podigla takav kredit da je znala da će rata toliko porasti. Ne sjeća se je li pročitala ugovor o kreditu prije potpisivanja, ali vjerojatno je, no imala je povjerenja u banku, a bilo joj je bitno rok otplate, visina anuiteta i iznos kredita, a u to vrijeme je bila veća sigurnost kredita u CHF-u nego u drugim valutama. Ne sjeća se je li primala obavijesti o promjeni kamatne stope. Nije išla u banku prilikom povećanja rata kredita jer je tada već javno obznanjeno da je CHF u porastu.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv, logičan i okolnosan, a isti nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

11. Prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, sud smatra neosnovanim, budući mjesna nadležnost ovog suda proizlazi iz članka 19. i. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09, 112,13, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15) kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorima o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorena strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a nesporno je da tužitelj kao potrošač ima prebivalište na području Općinskog suda u Osijeku. Odredba Ugovora o kreditu koja sadrži prorogacijsku klauzulu bila je unaprijed formulirana te tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o istoj, niti je na bilo koji način mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe a ista nedvojbeno uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega je ista protivna načelu savjesnosti i poštenja, te stoga nepoštena sukladno članku 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), a sukladno članku 87. stavak 1. istog zakona, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

12. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/izreke presude, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7., izreke kojom se utvrđuje da između ostalih i prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i prednik tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

13. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

14. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Člankom 87. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

18. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

19. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

20. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 735418, dana 22. srpnja 2005., na iznos od 23.000,00 CHF, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 6,50 % godišnje, koja se mijenjala u skladu s odlukama tuženika, prvotni mjesečni anuitet je iznosio 261,16 CHF mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize HNB-a važećem na dan isplate, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se povećavali na štetu tužiteljice, a kredit je u cijelosti otplaćen.

21. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužiteljicu o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužiteljice kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

22. Na ročištu od 18. siječnja 2023., tužitelj je osobu tuženika označio kao N. h. b. d.d., Z., OIB, a podneskom od 14. studenog 2023., H. p. b. d.d. Z., OIB, kao pravne slijednike tuženika.

23. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi iz članka 2., stavak 1., članka 9. stavak 1., Ugovora o kreditu broj 735418, od dana 22. srpnja 2005., između tužiteljice i tuženika, pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

24. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, stekao nepripadnu korist, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa na ime kamata u iznosu od 1.391,15 eura/10.481,52 kune, i na ime tečajne razlike iznos od 4.005,39 eura/30.178,63 kune, a koji preplaćeni iznosi su utvrđeni vještačenjem, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod II i III/izreke presude. Navedeni iznosi predstavljaju razliku između iznosa tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja i razlike u kamatama koje je tužiteljica plaćala do konačne otplate kredita, stoga odluka kao pod II i III/izreke presude.

25. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151., i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužiteljice u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

27. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, zastupanja na ročištima od 18. siječnja 2023., 20. rujna 2023., i 14. prosinca 2023., u iznosu od 250,00 eura za svako ročište, pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 20. travnja 2022., 6. srpnja 2023., 14. studenog 2023., u iznosu od 250,00 eura za svaki podnesak, svi iznosi s uračunatim PDV-om od 25%, kao i trošak vještačenje u iznosu od 265,45 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,43 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.190,88 eura, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25. siječnja 2023., u iznosu od 250,00 eura s uračunatim PDV-om od 25%, i sastav podneska od 6. srpnja 2023., u u iznosu od 250,00 eura s uračunatim PDV-om od 25%, budući je isti očitom omaškom u pisanju dva puta naveden u troškovniku, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

U Osijeku, 9. siječnja 2024.

S U D A C

LIDIJA ŠMIT

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika