REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10570/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv protiv okr. D. O., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 24. listopada 2023., broj: 3.Pp J-248/2020, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. D. O. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. D. O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Dubrovniku od 24. listopada 2023., proglašen je krivim okr. D. O. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, ublažavanjem novčane kazne, izrečena novčana kazna 800,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 25,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnom opisuje loše odnose s bivšom suprugom, navodi da je predmetna optužba preuveličana i da je cijeli slijed događaja uperen isključivo protiv njega, da je optužni prijedlog podnesen nakon više od 2 mjeseca od spornog događaja, da ga se optužuje da je vikao i vrijeđao, a da je to preuveličano.

6. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

7. Prije svega, okolnost kada je optužni prijedlog podnesen, nije i ne može biti kriterij za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka, pa tako ni u ovom konkretnom prekršajnom postupku ne može biti kriterij za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje M. O. Osim toga, iz spisa nije vidljivo kada je o samom prekršaju obaviještena policija.

8. Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio istinit iskaz svjedokinje M. O., majke oštećenog, djeteta L. O., a neistinitim obranu okrivljenika.

8.1. Svjedokinja M. O. je iskazivala okolnosno i neproturječno te u njenom iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti. Svjedokinja je prvo opisivala odnose u obitelji, gdje je vrlo razumno i sa znatnom obzirnošću govorila, zbog čega ovaj sud smatra kako ona nema motiva lagati. Svjedokinja je tako, između ostalog, izrazila želju da sinovi imaju dobre odnose s ocem, a nakon razvoda i zbog traumatiziranosti djece, djecu je vodila psihologu, htjela je i da se okrivljenik uključi u zajedničke posjete psihologu (no, okrivljenik je to odbio govoreći „da će mu ta žena isprati mozak"), s psihologom su razvili "taktiku" kako da se djeca ponašaju kada otac postane neugodan te je izrazila brigu za emocionalni razvoj djece. Vezano za konkretni događaj, svjedokinja je jednako tako uvjerljivo opisivala sami tijek događaja, posebno uzimajući u obzir detalje poput toga da je, nakon poziva, čekala djecu skoro 45 minuta, da je L. rekao majci da je okrivljenik sakrio L. tenisice i masku za lice, nakon što su došli doma, da je L. skoro sat vremena bio u njezinom zagrljaju, da u početku nije mogao pričati, a da joj je kasnije sve ispričao. Ovaj sud jednako tako drži istinitim sve što je oštećenik, dijete L. O. ispričao majci, upravo zbog iskaza svjedokinje u kojima vrlo životno opisuje njegovu uznemirenost nakon predmetnog događaja, koje povezuje s njegovim emocionalnim poteškoćama. Upravo je zbog takvih emocionalnih poteškoća i traumatiziranosti svojih sinova, što proizlazi sudsko- psihologijskih vještačenja, okrivljenik bio dužan dodatno paziti na svoje ponašanje prema njima.

8.2. S druge stane, okrivljenik je u svojoj obrani bio neuvjerljiv. Naime, okrivljenik je u obrani, pa i u žalbi napisao da je događaj "preuveličan", čime okrivljenik, očito, relativizira predmetni prekršaj. Tijekom cijelog postupka (u obrani, nakon iskaza svjedokinje, nakon drugih provedenih dokaza, u žalbi) okrivljenik uglavnom ponavlja izraz kako svjedokinja "manipulira" djecom. Naveo je i "kako on ne smije djeci ništa reći, jer se to upotrijebi protiv njega", pa ostaje nejasno što to okrivljenik ne smije djeci reći, odnosno, je li to što okrivljenik kaže tada svojoj djeci primjereno, pa i je li dopušteno, kao i je li okrivljenik svjestan ozbiljnosti toga. Valja naglasiti da je nakon detaljnog i opširnog iskaza svjedokinje, okrivljenik u bitnom naveo da ona manipulira djecom, a nije jasno i izričito osporio predmetni prekršaj, već je naveo da u tome što je ona rekla ima "dosta" neistine i manipulacije, te je nakon toga je naveo kako je "moguće da on nekad nema takta, frustriran jer ne zna kad će djeca doći", što sve čini njegovu obranu neuvjerljivom, a uvjerljivi iskaz svjedokinje takvim navodima nije s uspjehom osporio.

9. Stoga, činjenično stanje nije žalbenim navodima dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. S obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

11. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, prvostupanjski sud je kao okolnosti cijenio okrivljenikovu neosuđivanost, činjenicu da je sezonski radnik, pa da nema stalnih primanja, problematične odnose u obitelji, okrivljenikovo korektno držanje pred sudom, pa je, ublažavanjem novčane kazne, izrečena novčana kazna 800,00 eura. Kod takvog stanja stvari, ocjena je ovog suda da je izrečena novčana kazna i više nego primjerena utvrđenim okolnostima, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna od najmanje 1.590,00 eura ili kazna zatvora najmanje 70 dana, pa izrečena novčana kazna 800,00 eura predstavlja novčanu kaznu daleko ispod zakonom propisanog minimuma.

12. Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno, kao i činjenicu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje još blaže novčane kazne.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik takvog imovinskog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle u gotovo minimalnom mogućem iznosu paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenika, mlt. L. O. putem majke M. O., Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Dubrovnik i tužitelju.