Poslovni broj: 13 Gž Ovr-203/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice R. O., OIB: …, iz B. n. M., …, koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. n. M., …, protiv ovršenice A. K., OIB: …, iz B., …, koju zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B. n. M., …, radi izricanja novčane kazne, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-36/2023-4 od 14. rujna 2023., 4. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenice A. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-36/2023-4 od 14. rujna 2023.

Obrazloženje

1.              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je: 

"I.              U gornjem ovršnom predmetu, ovršenici A.K. ….,  B.-Š., OIB: …, izriče se zapriječena novčana kazna po rješenju posl. br. Ovr-1991/14 od 29. listopada 2015. u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kuna, jer ovom sudu u ostavljenom roku od 8 dana nije postupio po rješenju Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1662/12 od 13. lipnja 2014.

II.              Nalaže se ovršenici da novčanu kaznu iz točke I. ovog rješenja, plati u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja, te da dokaz o plaćanju kazne dostavi ovom sudu na gornji poslovni broj, pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja, a koja će se novčana kazna izricati sve dok se ovršenik ne pokori nalogu suda.

Ako ovršenik ne plati izrečenu novčanu kaznu u određenom roku, ona će se zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom."

2.              Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovršenica, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 50. Ovršnog zakona, s prijedlogom da se žalba usvoji i pobijano rješenje preinači, ili, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud, iako mu je ukidnim drugostupanjskim rješenjem dana jasna uputa koje odredbe Ovršnog zakona treba primijeniti i kako treba obrazložiti svoje rješenje, tu uputu očigledno nije uvažio, te je ponovno donio neobrazloženu odluku u kojoj nije pravilno primijenio odredbe materijalnog prava. Drugostupanjski sud je u svojoj odluci jasno ukazao prvostupanjskom sudu, da se na ovaj predmet se imaju primijeniti odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. i 93/14.), a ne odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16.) koje je prvostupanjski sud primijenio donoseći odluku u ovoj pravnoj stvari. Isto tako, prvostupanjski sud je upućen i na konkretnu odredbu koju treba primijeniti, i to odredbu članka 263. Ovršnog zakona, no očigledno je drugostupanjsku odluku ignorirao u potpunosti, što je vidljivo i iz obrazloženja pobijanog rješenja u kojem ju ni jednom riječju ne spominje. Takvo postupanje prvostupanjskog suda je rezultiralo počinjenjem bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku, jer je pobijano rješenje nerazumljivo i ne može se ispitati. Nadalje, pobijano rješenje je doneseno samo u odnosu na ovršenicu A. K., iako je rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž Ovr-78/2016 od 1. ožujka 2016. obveza određena i sada pok. ovršeniku M. K., a postupak je nastavljen u odnosu na njegove nasljednice S. C.-K. i J. S.- K., koje prvostupanjski sud bez ikakvog obrazloženja ispušta kod donošenja pobijanog rješenja, vjerojatno zbog činjenice da je u odnosu na ove ovršenice pravomoćno nezakonito doneseno rješenje posl. br. Ovr-1825/2016 od 30. rujna 2021. pa im i nadalje teče solidarna obveza isplate po 1.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja, čime im se nanijela enormna materijalna šteta. No, kako obveza nije određena samo u odnosu na ovu ovršenicu, to nije moguće ni novčanu kaznu izricati samo u odnosu na ovu ovršenicu, budući da ispunjenje obveze ne ovisi samo o njezinu ponašanju, već o svim obveznicima, a to su pored ove ovršenice i nasljednice sada pok. M. K.

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 70/19.) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. i 93/14. - u daljnjem tekstu: OZ).

5.1.              Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

6.              Iz spisa predmeta slijedi da je rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-1991/2014 od 29. listopada 2015., na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zadru od 13. listopada 2014. posl. broj Gž-1662/12, određena ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja, tako što se nalaže ovršenicima A. K.i M. K. da se ponašaju u skladu u obvezom iz tog pravomoćnog i ovršnog rješenja tj. da ovrhovoditeljici R. O. predaju u suposjed apartmane koji se nalaze u prizemlju stambene kuće u B. n. M., na adresi …, i to na način da ovrhovoditeljici predaju ključeve apartmana koji se nalaze u prizemlju navedene stambene kuće i omoguće joj ulaz u iste (toč. I. izreke). Ne ispune li ovršenici navedenu obvezu, sud im na temelju Ovršnog zakona zaprječuje novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kn (toč. II. izreke). Budu li se ovršenici i nakon donošenja ovog rješenja ponašali suprotno navedenoj obvezi, sud će na prijedlog ovrhovoditeljice, izreći novčanu kaznu kojom im je zaprijetio (toč. III. izreke). Ujedno, ovrhovoditeljici su priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.950,00 kn, te je ovršenicima naloženo da u roku od 8 dana ovrhovoditeljici solidarno namire navedeni iznos (toč. IV. izreke).

6.1.              S obzirom da je ovršenik M. K. preminuo 25. siječnja 2017., prvostupanjski je sud rješenjem od 20. travnja 2017. na temelju odredbe čl. 212. i 215. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, utvrdio da je nastupio prekid postupka, a po primitku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. M. K. pozvao nasljednice A. K., S. C.-K. i J. S.-K. da preuzmu postupak, te je rješenjem od 23. kolovoza 2021. odredio nastavak predmetnog ovršnog postupka s nasljednicama.

6.2.              Po prijedlogu ovrhovoditeljice, prvostupanjski je sud rješenjem posl. broj Ovr-1825/2016-24 od 30. rujna 2021. u toč. I. izreke ovršenicama A. K., S. C.-K. i J.S.-K. odredio naknadni rok od 8 dana, računajući od dana dostave tog rješenja, da ispune svoju obvezu određenu pravomoćnim rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-1991/2014 od 29. listopada 2015., dok je u toč. II. izreke odredio da su ovršenice, ako ne ispune svoju obvezu ni u naknadnom roku iz točke I. izreke tog rješenja, obvezne solidarno isplatiti ovrhovoditeljici 1.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka roka određenog ovim rješenjem za naknadno ispunjenje obveze. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud navodi kako ovršenice nisu u roku naloženom rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-1991/2014 od 29. listopada 2015. ispunile svoju obvezu, slijedom čega smatra da su ispunjene pretpostavke za izricanje novčane kazne, odnosno za donošenje rješenja o određivanju sudskih penala.

6.3.              Prvostupanjsko rješenje posl. broj Ovr-1825/2016-24 od 30. rujna 2021. je rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-381/2022-2 od 3. siječnja 2022. ukinuto u odnosu na ovršenicu pod 1) A. K. i predmet je u odnosu na tu ovršenicu vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak, s obrazloženjem da su izricanje novčane kazne i izricanje sudskih penala dva različita instituta, a da se sud prvog stupnja nije pozvao niti na jednu odredbu materijalnog prava, što pobijano rješenje čini nerazumljivim te se ne može ispitati, pa je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prvostupanjskom je sudu dana uputa da u ponovljenom postupku otkloni bitnu povredu u postupanju te, vodeći računa o odredbama čl. 247. i čl. 263. OZ donese novu i obrazloženu odluku u predmetu. U odnosu na ovršenice pod 2) S. C.- K. i pod 3) J. S.-K., koje nisu izjavile žalbu, rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno

6.4.              U ponovljenom je postupku prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ovršenici A. K. izrekao novčanu kaznu zapriječenu rješenjem posl. br. Ovr-1991/14 od 29. listopada 2015. u iznosu od 132,72 eura (1.000,00 kn), jer u ostavljenom roku od 8 dana nije postupila po rješenju Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1662/12 od 13. lipnja 2014. (toč. I. izreke), naložio ovršenici da novčanu kaznu iz točke I. plati u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, te da dokaz o plaćanju kazne dostavi sudu, pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja, a koja će se novčana kazna izricati sve dok se ovršenica ne pokori nalogu suda (toč. II. izreke). Ako ovršenica ne plati izrečenu novčanu kaznu u određenom roku, ona će se zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom.

7.              Iako se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije određeno pozvao na odredbu koju je u konkretnom slučaju primijenio tj. na odredbu čl. 263. OZ, isto po ocjeni ovog suda, nije utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

7.1.              Prema odredbi čl. 263. OZ, ako je na temelju ovršne isprave ovršenik dužan trpjeti poduzimanje neke radnje ili se suzdržavati od njezina poduzimanja, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja koji tvrdi da se ovršenik ponaša protivno svojoj obvezi, rješenjem naložiti ovršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obvezom i zaprijetiti mu novčanom kaznom ili kaznom zatvora u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako se nastavi tako ponašati. U pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi ovršenik može osporiti tvrdnju ovrhovoditelja da se ponašao protivno svojoj obvezi iz ovršne isprave. Sud može, po potrebi, u povodu pravnoga lijeka odrediti ročište radi izvođenja dokaza i saslušanja stranaka (st. 1.). Na prijedlog ovrhovoditelja, pošto utvrdi da se ovršenik i nakon donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka ponašao protivno svojoj obvezi, sud će ovršeniku izreći novčanu kaznu ili kaznu zatvora kojom mu je bio zaprijetio i istodobno mu zaprijetiti novom novčanom kaznom ili kaznom zatvora ako se ponovno bude ponašao protivno svojoj obvezi (st. 2.). Ako je već ovršnom ispravom ovršeniku naloženo da se ponaša u skladu sa svojom obvezom pod prijetnjom novčane kazne ili kazne zatvora, smatrat će se da su ispunjeni uvjeti za izricanje novčane kazne ili kazne zatvora iz stavka 2. ovoga članka ako se ovršenik ponašao protivno svojoj obvezi nakon pravomoćnosti ovršne isprave (st. 3.).

7.2.              Obzirom da ovršenica u svojoj žalbi niti ne čini spornim kako nije postupila sukladno nalogu iz pravomoćnog rješenja posl. broj Ovr-1991/2014 od 29. listopada 2015. kojim joj je naloženo da se ponaša u skladu s obvezom iz pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-1662/12, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava tj. odredbe čl. 263. st. 2. OZ donio pobijano rješenje i ovršenici, zbog nepostupanja po obvezi određenoj predmetnim pravomoćnim rješenjem o ovrsi, izrekao novčanu kaznu zapriječenu istim rješenjem u iznosu od 132,72 eura (1.000,00 kn), naložio plaćanje iste u roku od 15 dana, pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja, te odredio da će se izrečena novčana kazna zamijeniti zatvorskom kaznom, ako je ovršenica ne plati. Time je prvostupanjski sud, iako se izrijekom nije pozvao na odredbu čl. 263. st. 2. OZ, postupio sukladno uputi iz ukidnog drugostupanjskog rješenja. 

7.3.              U odnosu na žalbene navode kako je pobijano rješenje doneseno samo u odnosu na ovršenicu A. K., iako ispunjenje obveze ne ovisi samo o njenom ponašanju, već i o ponašanju ovršenica S. C.- K. i J.S.-K., prvenstveno valja reći kako je protiv prvostupanjskog rješenja posl. broj Ovr-1825/2016-24 od 30. rujna 2021. žalbu izjavila samo ovršenica A. K., pa je isto i ukinuto samo u odnosu na ovu ovršenicu, dok je u odnosu na ostale dvije ovršenice koje protiv tog rješenja nisu izjavile žalbu, isto postalo pravomoćno. Nadalje, treba reći kako ovršenice nisu nužni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP, te da su iste, svaka za sebe, odgovorne za izvršenje obveze naložene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-1991/2014.

8.              Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 4. prosinca 2023.