Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1292/2021-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. iz Z., OIB:…., zastupanog po punomoćnicima iz Z. o. u. J. & B. iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:…., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1744/2020-7 od 21. siječnja 2021., 9. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1744/2020-7 od 21. siječnja 2021., uz istovremeni ispravak točke II. izreke na način da umjesto riječi „isplati iznos od 5.000,00 kuna“ treba ispravo pisati „isplati iznos od 500,00 kuna“.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-5461/2019 od 16. kolovoza 2019., te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku (na ime troškova postupka) iznos od 66,36 EUR/500,00 kuna[1] (očitom greškom u pisanju navedeno 5.000,00 kuna).
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZID ZPP) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u prigovoru (odgovoru na tužbu) osporio tražbinu tužitelja navodima da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer nije razvidno na koju nekretninu se tražbina odnosi, način obračuna, visina i dospijeće tražbine, kao i da je istaknuo da nije ni vlasnik nekretnine, a niti korisnik usluge tužitelja.
8. Uvidom u dokumentaciju priležeću spisu (list 17-30 spisa) utvrđuje da je tuženik evidentiran kao kupac električne energije, ali da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz da je tuženik stvarni korisnik usluge tužitelja jer da preslika računa nije dokaz pravne osnove upisa tuženika kao korisnika usluge, a rješenje prvostupanjskog suda od 11. ožujka 2015. kojim je dopušten upisa prava vlasništva tuženika na dva stana na adresi u Z., …ne dokazuje da je tuženik bio vlasnik nekretnina i u utuženom razdoblju (2019.).
9. S obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 219. i 221.a ZPP-a, te citirajući odredbu članka 62. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ 22/13 i 102/15; dalje ZTEE), prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da je tuženik korisnik usluge tuženika, a time i obveznik plaćanja usluge, slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.
10. O troškovima postupka odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, te dosuđuje tuženiku trošak sastava podneska i zastupanja na ročištu od 26. listopada 2020. u ukupnom iznosu od 50 bodova (25 bodova za svaku radnju), odnosno 66,36 EUR/500,00 kuna (očitom greškom u pisanju naveden iznos od 5.000,00 kuna).
11. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava.
12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
13.. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
14. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.
15. Odredbom članka 62. stavak 1. ZTEE-a propisano je da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok je odredbama članka 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 85/15; dalje Opći uvjeti), između ostalog, propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a koji se sklapaju u pisanom obliku.
16. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da je krajnji kupac, a posljedično tome i obveznik plaćanja usluge tužitelja, onaj koji je sa tužiteljem zaključio ugovor, te je na temelju njega evidentiran kao korisnik i obveznik plaćanja usluge. Činjenica vlasništva nekretnine, a kako to i sam tužitelj ističe u žalbi, nije odlučna, iako se u tijeku postupka poziva i kao dokaz pravne osnove temeljem koje je tuženika evidentirao kao kupca električne energije na predmetnoj nekretnine, dostavlja upravo isprave o tuženikovom vlasništvu predmetne nekretnine.
17. U konkretnom slučaju nije sporno da takav ugovor između stranaka nije zaključen, a niti je tužitelj dokazao da je isti, primjenom odredbe članka 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) sklopljen konkludentnim radnja, odnosno na način da je tuženik koristio uslugu tužitelja, budući da je tuženik navedeno osporio, a tužitelj drugačije nije dokazao. 18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, primjenom opravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. i 221.a ZPP-a, u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
19. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima se isti poziva na primjenu odredbe ZTEE-a o opskrbi električnom energijom u okviru univerzalne usluge, kao javne usluge, budući da, kako je ranije navedeno, tužitelj nije dokazao da bi tuženik uopće bio korisnik usluge opskrbe električnom energijom na predmetnoj nekretnini.
20. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita. Naime, iako osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba Tbr. 7. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa), kojom je propisano da odvjetniku za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna, pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a ne nagrada za svaku postupovnu radnju pojedinačno, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odlučiti na isti način, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud naložio tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 66,36 EUR/500,00 kuna (očitom greškom u pisanju navedeno 5.000,00 kuna).
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, uz istovremeni ispravak odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude na način da umjesto riječi „isplati iznos od 5.000,00 kuna“ treba ispravo pisati „isplati iznos od 500,00 kuna“, budući da je iz stanja spisa razvidno da se radi o očitoj grešci u pisanju (članak 342. stavak 1. ZPP-a).
22. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci, 9. siječnja 2024.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
