REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-3882/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE-terna d.o.o., OIB 41289820841, Zagreb, Strojarska 20, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Antun Banić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ćurković, Ćurić, Janušić & Banić j.t.d., Zagreb, Mrazovićeva 7, protiv tuženika C.I.O.S. grupa, OIB 32900007680, Zagreb, Josipa Lončara 15, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sabljić, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Chicaga 18, radi isplate iznosa od 116.833,50 eura, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1616/2020 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1616/2020 od 13. srpnja 2022. u točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1616/2020 od 13. srpnja 2022. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.476,01 eura.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1616/2020 od 13. srpnja 2022. u točkama I. i IV. izreke i sudi:

1. Ukida je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-744/2018 od 28. svibnja 2018. koje rješenje je izdao javni bilježnik Vladimir Marčinko u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 37.142,33 eura sa zateznom kamatom od 24. siječnja 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te se u tom dijelu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

2. Nalaže se tuženiku u roku odam dana naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 13.296,64 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.791,76 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1616/2020 od 13. srpnja 2022. u točki I. njezine izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-744/2018 od 28. svibnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 37.142,33 eura / 279.848,91 kn sa zateznom kamatom od 24. siječnja 2016. do isplate. Točkom II. izreke presude ukinut je izdani platni nalog za iznos od 79.691,18 eura / 600.433,13 kn sa zateznom kamatom na pojedinačni iznos glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi ovršni trošak u iznosu od 2.295,73 eura / 17.297,25 kn sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2018. do isplate i predvidivi ovršni trošak u iznosu od 776,68 eura / 5.851,88 kn te je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev. Točkom III. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.878,30 eura / 51.824,50 kn. Točkom IV. izreke presude odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 16.494,20 eura / 124.275,50 kn.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o implementaciji ERP rješenja Microsoft Dynamics AX2012 i pripadajućih Aneksa tog ugovora temeljem kojih je tužitelj trebao izvršiti analizu poslovanja tuženika, izvršiti dizajn, a potom implementirati ERP rješenje Microsoft Dynamics AX2012. Stranke su u konačnici ugovorile da će se faza analize i faza dizajna provoditi usporedno te da je tuženik podmirio tri od četiri faze analize i dizajna. Sud je zaključio da su stranke tijekom 2016. i 2017. godine komunicirale samo u odnosu na ponude implementacije te se stroga smatra da su faze analize i dizajna završene, a da tuženik nije prihvatio čak sedam ponuda tužitelja vezano za implementaciju rješenja u društvima tuženika, jer su sve ponude bile višestruko veće od okvirne ponude koju je tužitelj dao tuženiku pri sklapanju ugovora. Stoga je na temelju odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva plaćanje četvrte rate analize i četvrte rate dizajna. Ostali dio tužbenog zahtjeva za plaćanje usluge pilot projekta na rješenju Qlikview za koju uslugu je izdan račun broj 695-1-1, sud je odbio jer stranke ugovor za taj dio usluge nisu sklopile. Isto tako sud nije prihvatio tužbeni zahtjev za plaćanje računa broj 1969-1-1 jer na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrditi o kojim se točno programskim doradama tijekom dizajna radi.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22; dalje: Tarife) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

4. Protiv označene presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

5. Tužitelj presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka II. i III. izreke presude) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da je sud pogrešno zaključio kako tužitelj nakon očitovanja vještaka nije imao prigovor niti pitanja za vještaka, već upravo suprotno smatra da je osporio nalaz i mišljenje vještaka. U žalbi navodi koje je sve prigovore istaknuo vještaku te ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 2.490,62 eura / 18.765,63 kn.

6. Tuženik presudu pobija u točkama I. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi navodi da nije jasno na temelju kojih dokaza je sud utvrdio da je tužitelj tuženiku isporučio naručeno djelo i da je faza analize i faza dizajna dovršena. Ukazuje na iskaz svjedoka Vedrana Jelića iz kojeg proizlazi da stranke nisu tijekom 2016. i 2017. godine završile fazu dizajna te na nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da te usluge nisu isporučene tuženiku. Posebno osporava utvrđenje suda o tijeku zateznih kamata te tvrdi da je presuda zahvaćena bitnom povredom iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.278,45 eura / 9.632,50 kn.

7. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava tuženikove žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu i sudske pristojbe u iznosu od 1.791,76 eura / 13.500,00 kn.

8. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

9. Tuženikova žalba je osnovana, osim u dijelu odluke o trošku postupka.

10. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda djelomično nepravilna i nije osnovana na zakonu.

11. Predmet spora je plaćanje iznosa od 116.833,50 eura / 880.282,04 kn prema računima broj 695-1-1, 1968-1-1 i 1969-1-1 na temelju Ugovora o implementaciji od 1. lipnja 2014. i aneksima toga ugovora.

12. Tijekom prvostupanjskog postupak utvrđeno je:

- da su stranke sklopile Ugovor o implementaciji ERP rješenja Microsoft Dynamics AX 2012 od 1. lipnja 2014. i Anekse Ugovora čiji je predmet nabava i implementacija od strane izvođača programskih rješenja i to Enterprise Resource Planning (ERP) programskog sustava Microsoft Dynamics AX 2012, specijalizirano rješenje za gospodarenje otpadom 2WayLogistics kao proširenje Microsoft AX standardnog sustava, specijalizirano rješenje za upravljanje dokumentima Ex Arte DMS kao proširenje Microsoft Ax standardnog sustava i Adacta modul za obračun plaća (baziran na Microsoft Dynamics NAV sustavu),

- stranke su ugovorile kako će se nabava i implementacija ERP sustava odvijati u dvije sukcesivne faze: faza I-analiza zahtjeva za društva naručitelja (C.I.O.C. d.o.o., CE-ZA-R d.o.o., CIAL d.o.o., Felis produkti d.o.o., Metis d.d., Fratea d.o.o., DEPOS d.o.o., Eko Plor Plus d.o.o. i MullTrans d.o.o.) i implementacija novog ERP sustava u jednom društvu od društva naručitelja te Faza II-implementacija rješenja u preostala društva naručitelja. Po završetku implementacije ERP sustava (analiza + dizajn + implementacija) ugovorne strane su dogovorile da će se potpisati primopredajni zapisnik kojim će se smatrati da je implementacija uspješno okončana,

- da je faza analize ugovorena kao cjeloviti posao s količinom aktivnosti u iznosu od 143 čovjek/dana, a vrijednost usluge s popustom iznosi 94.494,00 eura plativo u 4 rate. Faza dizajna je ugovorena kao cjelovit posao s količinom aktivnosti u iznosu od 120 čovjek/dana, a vrijednost usluga s popustom uznose 73.910,00 eura plativo u 4. rate, od kojih će zadnja biti plaćena po okončanju faze dizajna, jer je cijena za fazu dizajna okvirna te će nakon završetka faze analize izvođač dati fiksne procjene potrebnih usluga u fazi dizajna. Suprotno ugovoru faza analize i faza dizajna su se odvijale simultano (navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka),

- da je tuženik raskinuo ugovor 4. prosinca 2018. zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja,

- da je tuženik od četiri faze analize i četiri faze dizajna platio tri analize i tri dizajna i

- da nije provedena druga faza – implementacija.

13. Po ocjeni ovog suda, osnovano tuženik u žalbi navodi kako sud nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev za plaćanje iznosa od 37.142,33 eura / 279.884,91 kn, jer iz provedenih dokaza posebno vještačenjem nije utvrđeno da su završene sve četiri faze analize i dizajna. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nema potvrde da su konačne verzije dokumentacije koja sačinjava isporuku faze analize i faze dizajne isporučne tuženiku, da ne može izračunati koliki je postotak dovršenosti isporuke za fazu analize i fazu dizajna, a koji se odnosi na 4. ratu tih faza, ali da vrijednost izvedenih usluga ne može prelaziti iznos od 23.623,50 eura za 4. ratu faze analize, odnosno 18.477,50 eura za 4. ratu faze dizajna što odgovara i iznosima specificiranim u računu 1968-1-1, te da predmetni račun detaljno se sadrži što obuhvaća ova usluga pa se ne može provjeriti vrijednost usluge. U konačnici vještak je sumirao kako ne postoji dokaz da je usluga faze analize i dizajna u cijelosti isporučena niti se može procijeniti u kojem postotku dovršenosti su definirane aktivnosti isporučene.

14. Da nije jasno utvrđeno da su sve faze analize i dizajna dovršene potvrđuju i izjave svjedoka Vedrana Jelića i Marka Kolege te iskaz zastupnika po zakonu tuženika, što prvostupanjski sud i navodi u obrazloženju pobijane presude, ali ipak daje mišljenje kako je faza analize i faza dizajna dovršena te da su stranke nakon završetka tih faza počele pregovarati vezano za fazu implementacije i da je tužitelj poslao čak 7 ponuda vezano za implementaciju rješenja u društvima tuženika, koje tuženik nije prihvatio jer su sve ponude bile višestruko veće od okvirne ponude koju je tužitelj dao tuženiku prije sklapanja ugovora što je tuženiku bilo ne prihvatljivo. Stoga sud smatra kako je osnovano potraživanje tužitelja u odnosu na 4. ratu faze analize u iznosu od 22.047,22 eura / 166.114,80 kn (bez PDV-a) i na 4. ratu faze dizajna u iznosu od 18.907,89 eura / 142.461,53 kn (bez PDV-a), što ukupno i zajedno s PDV-om iznosi 37.142,33 eura / 279.848,91 kn.

15. Ovakav zaključak suda nije pravilan iz razloga što stranka koja tvrdi da je izvršila određene usluge drugoj stranci mora to i dokazati prema odredbi članka 219. stavka 1. ZOO-a. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), a ne davati mišljenje da ako su stranke tijekom 2016. i 2017. komunicirale samo u odnosu na ponudu implementacije, presumira se da su faze analize i dizajna završene. Isto tako sud iz obavijesti o otkazu ugovora nije mogao zaključiti da je tuženik potvrdio da je faza analize i faza dizajna dovršena u cijelosti jer to iz te potvrde ne proizlazi. Dakle, unatoč tome što iz dokaza informatičkog vještačenja proizlazi da se ne može utvrditi da su završene faze analize i dizajna, prvostupanjski sud pogrešno daje mišljenje da su te faze dovršene.

16. Slijedom navedenog valjalo je prvostupanjsku odluku u točki I. izreke preinačiti prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a kako je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

17. Pored računa broj 198-1-1 tužitelj je tuženiku izdao i račune broj 695-1-1 i broj 1969-1-1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da se račun broj 695-1-1 odnosi na uslugu pilot projekta na rješenju Qlikview za koju uslugu nije sklopljen ugovor, niti pisani niti usmeni, pa kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ta usluga nije isporučena tuženiku to neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je u tom dijelu presuda nepravilna.

18. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno odbio i tužbeni zahtjev koji se temelji na računu broj 1968-1-1 koji je izdan radi usluga programske dorade tijekom dizajna-Adacta kao i dodatni dizajn te programske dorade tijekom dizajna AXI Softworks, jer nije mogao utvrditi o kojim se to programskim doradama radi kao i zbog toga što nije dokazao da je te dorade odobrio tuženik.

19. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su nalaz i mišljenje vještaka izrađeni u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije pa neosnovano u žalbi tužitelj iznosi suprotno mišljenje. Iz raspravnog zapisnika od 22. ožujka 2022. proizlazi da je vještak odgovorio na sva pitanja stranaka te da stranke nisu imale daljnjih pitanja za vještaka. Stoga, stranka koja nije zadovoljna rezultatom vještačenja, ne može osnovano, a nakon što je vještak odgovorio na sva sporna pitanja, tvrditi da se presuda koja je zasnovana i na tom dokazu, nepravilna i nezakonita.

20. Slijedom navedenog valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. i III. izreke prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

21. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troška prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženiku pripada pravo na trošak u iznosu od 18.896,41 eura / 142.725,00 kn, a od toga iznosu mu je odredio trošak u iznosu od 6.878,29 eura / 51.824,50 kn s obzirom na omjer uspjeha u parnici (točka III. izreke presude). Kako je tuženik uspio u parnici u cijelosti to ima pravo na daljnji trošak u iznosu od 12.018,18 eura / 90.551,50 kn koji trošak primjenom odrede članka 166. stavka 2. ZPP-a treba uvećati za trošak žalbenog postupka (sastavljanje žalbe u iznosu od 7.812,50 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.820,00 kn prema Tbr. 10. točka 1. Tarife i Zakona o sudskim pristojbama, iznosi 13.296,64 eura / 100.183,50 kn.

22. Stoga je presudu u točki IV. izreke valjalo djelomično preinačiti prema odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a kako je odlučeno u točki III.2. izreke ove presude, a djelomično potvrditi prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

23. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30861-e1b0e

Kontrolni broj: 02b50-92e8a-d1871

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.