Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-343/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u O. po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari I. tužitelja I. Ć., OIB: . . . , iz Č., II. tužitelja B. K., OIB: . . . , iz O. i III. tužitelja T. K., OIB: . . . , iz O., koji su zastupani po punomoćnicama M. H., I. B., S. S. i M. D. B., dipl. pravnicama u sindikatu, Z., protiv tužene J. v. p. grada O., OIB: . . . , O., zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K., M. K., D. A. i T. R. u O., radi isplate, vnakon glavne i javne rasprave zaključene 23. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja S. S. i punomoćnice tužene M. K., odvjetnice u O., po objavi 9. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj J. v. p. grada O., OIB: ..., O., isplatiti I. tužitelju I. Ć., OIB: ..., iz Č., bruto iznos od 212,63 eura (slovima: dvjesto dvanaest eura šezdeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 22,83 eura od 16. ožujka 2017.,

- na iznos od 6,92 eura od 16. srpnja 2017.,

- na iznos od 7,09 eura od 16. studenog 2017., - na iznos od 7,82 eura od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 85,02 eura od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 82,95 eura od 16. veljače 2020., sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj J. v. p. grada O., OIB: ..., O., isplatiti II. tužitelju B. K., OIB: ..., iz O., bruto iznos od 357,78 eura (slovima: tristo pedeset sedam eura sedamdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 23,43 eura od 16. ožujka 2017., - na iznos od 6,79 eura od 16. travnja 2017., - na iznos od 39,05 eura od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 15,17 eura od 16. listopada 2017., - na iznos od 28,97 eura od 16. studenog 2017., - na iznos od 29,96 eura od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 42,62 eura od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 86,95 eura od 16. siječnja 2020., - na iznos od 84,84 eura od 16. veljače 2020., sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj J. v. p. grada O., OIB: ..., O., isplatiti III. tužitelju T. K., OIB: . . . , iz O., bruto iznos od 748,22 eura (slovima: sedamsto četrdeset osam eura dvadeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 7,42 eura od 16. travnja 2017., - na iznos od 76,84 eura od 16. svibnja 2017., - na iznos od 38,81 eura od 16. srpnja 2017.,

- na iznos od 16,26 eura od 16. kolovoza 2017., - na iznos od 22,72 eura od 16. rujna 2017.,

- na iznos od 126,67 eura od 16. studenog 2017., - na iznos od 32,44 eura od 16. prosinca 2017.,

- na iznos od 59,48 eura od 16. svibnja 2018.,

- na iznos od 35,69 eura od 16. listopada 2018., - na iznos od 62,06 eura od 16. studenog 2018., - na iznos od 89,49 eura od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 91,28 eura od 16. siječnja 2020., - na iznos od 89,06 eura od 16. veljače 2020., sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj J. v. p. grada O., OIB: ..., O., naknaditi I. tužitelju I. Ć., OIB: . . . , iz Č., II. tužitelju B. K., OIB: ..., iz O., i III. tužitelju T. K., OIB: ..., iz O., iznos od po 265,45 eura (slovima: dvjesto šezdeset pet eura četrdeset pet centi) svakom, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji I. Ć., B. K. i T. K. (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi od 1. lipnja 2020. navode da su zaposleni u J. p. v. postrojbi Grada O., te da poslove svojih radnih mjesta

obavljaju

u

turnusu.

Nadalje navode da je člankom 44. stavkom 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13., 04/13. – Dodatak I., 150/13. – Dodatak II., 71/16. – Dodatak III. i 123/16., dalje: KU/13), jednako kao i člankom 38. stavkom 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17., 12/18., 2/19. – Dodatak i 119/19., dalje: KU/17) propisano da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Člankom 44. stavkom 12. KU/13 i člankom 38. stavkom 12. KU/17 je propisano da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Člankom 44. stavkom 1. KU/13 i člankom 38. stavkom 1. KU/17 je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, a za rad u turnusu 5%. Člankom 44. stavkom 2. KU/13 i člankom 38. stavkom 2. KU/17 je propisano da se dodaci iz stavka 1. tih članaka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Člankom 44. stavkom 10. KU/13 i člankom 38. stavkom 10. KU/17 je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Iz platnih lista tužitelja je vidljivo da je tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020., obračunavala plaću tužitelja na način kojim im je uskratila ostvarivanje prekovremenih sati i to stoga što je tužiteljima za utvrđivanje broja prekovremenih sati u obzir uzimala redovni mjesečni fond sati umjesto redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji služi za utvrđivanje broja prekovremenih sati rada za službenike i namještenike koji rade u turnusu, kao što je slučaj s tužiteljima. Navedeno proizlazi iz tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora broj: 2/35 od 23. svibnja 2018. Tužena tužiteljima nije isplaćivala niti odrađene prekovremene sate kao ni dodatak za rad u turnusu za te prekovremene sate. Pošto tužitelji ne raspolažu svim podacima potrebnim za izračun razlike plaće po osnovi prekovremenog rada i dodatka za rad u turnusu za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020. te stoga ne mogu u cijelosti urediti tužbeni zahtjev, predlažu nadležnom sudu donijeti presudu:

" Nalaže se tuženoj isplatiti I. tužitelju I. Ć., II. tužitelju B. K. i III. tužitelju T. K. bruto iznose razlike plaće za prekovremeni rad i rad u turnusu za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020., čiju će visinu naknadno utvrditi, nakon što tužena izvrši obračun razlike plaće za prekovremeni rad i rad u turnusu ili se navedeni iznosi utvrde knjigovodstveno – financijskim vještačenjem, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve u roku 8 dana, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak."

1.1. Podneskom od 1. prosinca 2021. tužitelji su konačno postavili određen tužbeni zahtjev, a koji su, obzirom da je u međuvremenu euro postao službena valuta u Republici Hrvatskoj, podneskom od 20. studenoga 2023. uskladili, na način da za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020. I. tužitelj I. Ć. potražuje od tužene bruto iznos razlike plaće od 212,63 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, II. tužitelj B. K. potražuje od tužene bruto iznos razlike plaće od 357,78 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, i III. tužitelj T. K. potražuje od tužene bruto iznos razlike plaće od 748,22 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog

pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da su tužitelji radnici tužene, niti spori da poslove koje rade temeljem ugovora o radu obavljaju u turnusu. Međutim, nisu u pravu tužitelji kada tvrde da bi tužena u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020. obračunavala istima plaću na način da im je uskratila ostvarivanje dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada. Suprotno navodima tužbe, tužena je tužiteljima u cijelosti isplatila plaću i dodatke na plaću za utuženi period. Naime, člankom 44. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13.) i člankom 38. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17.) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, a za rad u turnusu 5%. Člankom 52. stavkom 1. Pravilnika o radu tužene također je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati 50% za prekovremeni rad, a za rad u turnusu 5%. Međutim, člankom 52. stavkom 10. Pravilnika o radu tužene propisano je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada radnik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada). Istim je člankom propisano da ukoliko se radniku ne može osigurati korištenje slobodnih dana po osnovu prekovremenog rada, radnik ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada. Tužitelji su, sukladno navedenim odredbama Pravilnika o radu, koje odredbe su istima poznate, umjesto dodatka na plaću za ostvareni prekovremeni rad koristili slobodne dane prema ostvarenim satima prekovremenog rada. Slobodne dane koristili su u omjeru propisanom Pravilnikom o radu i to 1:1,5, što je sukladno i odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Prema tome, tužitelji su za odrađenih 1 sat prekovremeno dobili 1,5 sati slobodnog dana, koje slobodne dane su uredno i iskoristili. Iz navedenog razloga nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad. Neosnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad u turnusu, i to iz razloga što je tužena tužiteljima uredno obračunala i isplatila dodatak za rad u turnusu, odnosno isplatila u cijelosti plaću za utuženi period, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i odredbama Pravilnika o radu tužene. Slijedom izloženog, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi tako i po visini, te predlaže naslovnom sudu isti odbiti kao neosnovan, uz dosudu tuženoj prouzročenog parničnog troška.

2.1. Na ročištu 14. rujna 2020. tužena iznosi kako je u posljednje vrijeme kod nje provedeno više nadzora od strane Državnog inspektorata, te je između ostalog detaljno vršen i nadzor obračuna plaća i dodataka na plaću, te je utvrđeno da su svi radnici ostvarili osim osnovne plaće i povećanu plaću po osnovi noćnog rada, rada nedjelom, subotom, rada na državni blagdan, rada u turnusu i prekovremenog rada, a sve na način propisani Kolektivnim ugovorom.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Pravilnik o radu od 21. ožujka 2016. (stranica 13-32 spisa), Izvod iz zapisnika sa 12. sjednice Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (stranica 35-41 spisa), Izvod iz zapisnika sa 15. sjednice Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (stranica 42-48 spisa), Zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru kod tuženice od 5. studenog 2019., 20. svibnja 2020. i 28. srpnja 2020. (stranica 55-75 spisa), Izvješća o ostvarenim viškovima sati zamijenjenih za slobodne dane za tužitelje (stranica 77-79 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka D. V. iz O. od 29. listopada 2021. (stranica 86-126 spisa), evidenciju nazočnosti na radu (prilozi), obračunske liste za isplatu plaće tužitelja (prilozi), kao i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Tužitelji i tuženica su na ročištu 23. studenog 2023. odustali od dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka koje su predložili tijekom postupka (D. P., J. K., P. Č., D. J.), pa sud iste nije izvodio.

4. U konkretnom slučaju se, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu ZPP), radi o sporu male vrijednosti. Stoga se, prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad i rad u turnusu u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020.

6. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su tužitelji u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020. bili zaposleni kod tužene kao poslodavca,

- da su tužitelji poslove koje rade na temelju ugovora o radu obavljali u turnusima,

- da je tužena dužna tužiteljima uvećati osnovnu plaću za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, za rad u turnusu 5%, na temelju članka 44. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13., 04/13. - Dodatak I., 150/13. - Dodatak II., 71/16. - Dodatak III. i 123/16. – dalje: KU/13) kao i članka 38. stavka 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17., 12/18., 2/19. - Dodatak i 119/19. – dalje: KU/17) i na temelju članka 52. stavka 1. Pravilnika o radu tužene od 21. ožujka 2016. (dalje u tekstu: Pravilnik).

- da radnik na temelju članka 52. stavka 10. Pravilnika umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 odnosno jedan sat prekovremenog rada se obračunava kao 1,5 slobodnog dana,

- da je tužena tužiteljima za dio prekovremenih sati omogućila korištenje slobodnih dana.

7. Sporno je među strankama je li tužena tužiteljima u utuženom razdoblju isplatila dodatke za prekovremeni rad i dodatke za turnus na sve odrađene prekovremene sate, a za koje im nije omogućeno korištenje slobodnih dana.

8. Radi utvrđenja visine potraživanja provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. V., koja je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristila evidencije i dokumentaciju dobivenu od tužene. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je tužena dio prekovremenih sati evidentirala i množila sa 1,5 te tako uvećane sate vodila u evidenciji u svrhu korištenja slobodnih dana. Potom je vještakinja, sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i Pravilnika, utvrdila razliku plaće za prekovremeni rad za one sate prekovremenog rada za koje tužitelji nisu iskoristili slobodne dane, te je utvrđeno da po toj osnovi I. tužitelju I. Ć. za utuženo razdoblje nije plaćen ukupan iznos od 212,63 eura, II. tužitelju B. K. iznos od 357,78 eura te III. tužitelju T. K. iznos od 748,22 eura.

8.1. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi.

8.2. Obzirom na stručno, logičko i dostatno objašnjenje vještakinje, ovaj sud je nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti prihvatio, utvrdivši razliku plaće za prekovremeni rad za one sate prekovremenog rada za koje nisu iskorišteni slobodni dani, a kako je to vještačenjem utvrđeno i kako su konačno tužitelji postavili tužbeni zahtjev.

9. Tužena je iznijela da je kod nje provedeno više nadzora od strane Državnog inspektorata, te je između ostalog detaljno vršen i nadzor obračuna plaća i dodataka na plaću, te je utvrđeno da su svi radnici ostvarili osim osnovne plaće i povećanu plaću po osnovi noćnog rada, rada nedjelom, subotom, rada na državni blagdan, rada u turnusu i prekovremenog rada, a sve na način propisani Kolektivnim ugovorom.

9.1. Međutim, prema stavu ovoga suda utvrđenja Državnog inspektorata iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5. studenog 2019., od 20. svibnja 2020. te od 28. srpnja 2020. nemaju utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, budući nadzor nije vršen na okolnosti koje su bitne i sporne u ovom postupku. Utvrđenja iz zapisnika od 28. srpnja 2020. da je tuženica obračunavala radnicima plaću sukladno kolektivnom ugovoru ne vežu ovaj sud budući nije navedeno kojih se konkretno odredaba kolektivnog ugovora i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora tuženica pridržavala, dok je u ovom postupku provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje točno na okolnosti koje su sporne u postupku uz primjenu materijalnog prava za koje sud smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti, a na temelju kojeg je utvrđeno kako tuženica ipak nije postupala u skladu s odredbama važećih Kolektivnih ugovora.

10. Obzirom na iznijeto, ovaj sud je tužbeni zahtjev, a kako je postavljen podneskom od 1. prosinca 2021. prihvatio u cijelosti.

11. Na dosuđeni iznos tužiteljima pripada zakonska zatezna kamata. Kamate su dosuđene za razdoblje od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. kamate su dosuđene po odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

11.1. Tužiteljima nisu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, a kako su to tužitelji ispravno i potraživali. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.), je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tužene kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljima dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tužena nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljima ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4. travnja 2016.).

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i odredbi članka 155. ZPP-a. Budući su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, a imali su trošak od ukupno 796,33 eura, odnosno po 265,45 eura svaki za provođenje vještačenja, to je o trošku odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U O. 9. siječnja 2024.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostavljeno:

1. Sindikat, Z.

2. Zajednički odvjetnički ured H. K., M. K., D. A. i T. R. u O.