Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-746/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.Z., OIB: …., iz S., zastupane po punomoćnici M.K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika Z.I., OIB: …., iz Z., zastupanog po punomoćniku A.B., odvjetniku u B.n.M., radi utvrđenja nepostojanja prava služnosti, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1036/2022-74 od 8. rujna 2023., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba tužiteljice M.Z. i djelomično žalba tuženika Z.I. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1036/2022- 74 od 8. rujna 2023. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđeno da ne postoji pravo stvarne služnosti staze u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U., kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U., kao poslužne, na dopuni skice sudskog očevida od 22. rujna 2022. označeno likom i točkama 3-8-G-D- 3, u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se ukine pravo služnosti puta zasnovano u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U., kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U. , kao poslužne, na dijelu te nekretnine koji je na dopuni skice sudskog očevida od 22. rujna 2022. označen likom i točkama A-B-3-8-A, površine 4 m2, te u dijelu pod toč. III. izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1036/2022-74 od 8. rujna 2023. u dijelu pod toč. I. izreke kojim se odlučuje o dijelu čest. zem. 1399/11 k.o. Ugljan koji je na dopuni skice sudskog očevida od 22. rujna 2022. označen likom i točkama A-B-3-8-A, površine 4 m2, tako da se u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M.Z. koji glasi: Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti staze u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U., kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U., kao poslužne, na dopuni skice sudskog očevida od 22. rujna 2022. označeno likom i točkama A-B-3-8-A, površine 4 m2.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1036/2022-74 od 8. rujna 2023. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice M.Z. kojim traži da se ukine pravo služnosti puta u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U., kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U., kao poslužne, na dopuni skice sudskog očevida od 22. rujna 2022. označeno likom i točkama 3-8-G-D-3.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

''I. Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti staze u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U. kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U.kao poslužne, osim na dijelu te nekretnine koji je na dopuni skice sudskog očevida od 22. rujna 2022. označen likom i točkama A-B-3-8-A, površine 4 m2.

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Ukida se pravo služnosti puta zasnovano u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U. kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U. kao poslužne.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.''

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke te u odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti i naloži tuženiku snositi troškove postupka u cijelosti, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da iz iskaza svjedoka M. i M. R. proizlazi sasvim suprotno od onog što navodi prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, a njihove iskaze sud uopće nije analizirao, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. istoga Zakona. Iz njihovih iskaza proizlazi da se nisu obraćali sinu tuženice da tim pravcem ne prolazi jer sa njim nisu mogli mirno razgovarati, zbog čega su i pokrenuli predmetni spor, a da tuženik i njegov prednik nisu imali suglasnost i dozvolu ni sadašnjeg, a ni svih bivših vlasnika sporne nekretnine da istom prolaze, proizlazi i iz iskaza A.S., bivšeg vlasnika sporne nekretnine, kao i njegove majke M.S. Okolnost da su tuženik i članovi njegove obitelji, kao i ostali ''otočani'' po neizgrađenom zemljištu tužiteljice (prije izgradnje njene kuće) hodali na način ''kud koji mili moji'' ne predstavlja sama za sebe osnovu za stjecanje sporne služnosti, pa tako ni činjenica što je tuženik u zidu ostavio otvor da bi sporni put mogao koristiti za kraći prolaz do mora. Potpuno je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da su se tuženik i njegova obitelj koristili spornim pravcem radi dolaska do mora, jer da nisu mogli na prikladan način to ostvariti prolaskom preko čest. zem. 1399/6 k.o. U., kada upravo suprotno proizlazi iz iskaza samog tuženika, a isto potvrđuje i svjedokinja L.K. Nije jasno temeljem kojih činjenica je prvostupanjski sud zaključio da put oznake čest. zem. 1399/6 ne vodi do mora, odnosno da vodi u pravcu suprotnom od mora. Nadalje, tužiteljica ističe kako na matičnoj nekretnini oznake čest. zem. 1399/2 nikada nije postojalo neko uknjiženo pravo u korist tuženika koje bi ograničavalo ili umanjivalo uknjižena prava vlasništva. U trenutku sklapanja pravnih poslova te u trenutku upisa prednici tužiteljice i tužiteljica postupali su u cijelosti u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige koje ih ovdje apsolutno štiti. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

3. Žalbu protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke izjavio je tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži. U žalbi ističe da je trebalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev iz razloga što je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik temeljem dosjelosti stekao pravo služnosti prolaza pješice do svojih ne samo malih vrata, nego i do svojih velikih vrata. U tom pravcu je podneskom od 14. veljače 2023. predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da likom i točkama označi služnost prolaska do tuženikovih ulaznih vrata, na što se vještak uopće nije očitovao, pa se postavlja pitanje je li sud navedeni podnesak dostavio vještaku. Tuženik je tijekom postupka ukazivao da je služnost prolaska pješice izvršavao koristeći cijelu čest. zem. 1399/11 k.o. U., slijedom čega bi cijeli tužbeni zahtjev trebao biti odbijen kao neosnovan. Nisu točni navodi u obrazloženju presude kako se tuženik nije izjasnio u kojem dijelu i u kojoj širini se koristio služnošću staze. Naime, ističe kako je tijekom cijelog postupka govorio, a i dokazao da koristi cijelu čest. zem. 1399/11 više od 35 godina, otkada su kupili teren 1978. i od kada su izgradili kuću, ogradili je, te postavili mala i velika vrata. Općepoznata činjenica je da je obitelj tuženika došla na otok prije obitelji R., koja je na otok došla ''prije par godina''.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik je osporio žalbene navode ističući kako se spornim dijelom nesmetano koristio i na istom temeljem dosjelosti stekao pravo služnosti kako do velikih vrata, tako i do malih vrata. Ako tužiteljica tvrdi da bivši vlasnici nisu dali suglasnost za prolaz zašto onda nisu predniku tuženika osporavali pravo služnosti. predlaže žalbu tužiteljice odbiti ako neosnovanu.

5. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica je osporila žalbene navode ističući kako je žalba u cijelosti neosnovana i paušalna, budući da je sud prvog stupnja iz izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio da ne postoji pravo stvarne služnosti staze u korist čest. zem. 1399/3 za k.o. U., a na teret čest. zem. 1399/11 k.o. U., osim što je pogrešno utvrdio da to pravo služnosti postoji na dijelu te nekretnine označeno likom i točkama A-B-3-8-A. Smatra kako tuženik svojom žalbom nije uspio dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost utvrđenja prvostupanjskog suda, te predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana. Popisuje trošak sastava žalbe.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14

- dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP).

7.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužiteljice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. ZPP.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da je pobijana presuda razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ne postoji pravo stvarne služnosti staze u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U., kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U., kao poslužne, budući da na čest. zem. 1399/2 k.o. U., koja je matična nekretnini oznake čest. zem. 1399/11, nikada nije postojalo neko uknjiženo pravo u korist tuženice koje bi ograničavalo ili umanjivalo uknjižena prava vlasništva te u trenutku kupoprodaje, provedbe toga ugovora, darovanja i provedbe toga ugovora u zemljišne knjige nije bilo uknjiženo niti jedno ograničenje stečenog prava vlasništva te su tužiteljica i njezini pravni prednici u trenutku sklapanja pravnih poslova i upisa u zemljišne knjige postupali u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige i stekli je kao da na njoj ne postoje tuđa prava.

10.1. Predmet spora u ovoj fazi postupka je i eventualni zahtjev tužiteljice postavljen u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP kojim, ukoliko se utvrdi da je pravo navedene stvarne služnosti staze u jednom trenutku u prošlosti i postojalo, traži da se to pravo služnosti zasnovano u korist nekretnine oznake čest. zem. 1399/3 k.o. U., kao povlasne, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U., kao poslužne, ukine zbog neizvršavanja i jer je izgubilo svoju razumnu svrhu.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-848/2018-4 od 4. lipnja 2019., utvrdio da tuženik i njegova obitelj prolaze spornom nekretninom pješice radi dolaska na javnu cestu i dalje prema moru i to u razdoblju dužem od 35 godina koristeći mala dvorišna vrata, te je na taj način osnovana stvarna služnost prolaza pješice dosjelošću u korist nekretnine tuženika oznake čest zem. 1399/3 k.o. U. u smislu čl. 229. st. 1. i u vezi čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) i to na dijelu nekretnine tužiteljice oznake čest. zem. 1399/11 k.o. U. na dopuni skice sudskog očevida od 22. rujna 2022. označen likom i točkama A-B-3-8-A, površine 4 m2.

11.1. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sud prvog stupnja ocjenjuje kako stečeno pravo služnosti prolaza pješice preko opisanog dijela nekretnine tužiteljice u smislu čl. 242. st. 1. ZVDSP nije izgubilo razumnu svrhu, budući da se tim pravcem tuženik i njegova obitelj služe radi dolaska do mora, što ne mogu na prikladan način ostvariti prelaskom preko nekretnine oznake čest. zem. 1399/6 k.o. Ugljan, a isto pravo služnosti nije prestalo neizvršavanjem, slijedom čega je u cijelosti odbio i postavljeni eventualni zahtjev tužiteljice.

12. Prema odredbi čl. 229. st. 1. ZVDSP stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

13. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da na teret čest. zem. 1399/2 k.o. Ugljan, a od koje je nastala predmetna nekretnina čest zem. 1399/11, nikada nije postojalo pravo u korist tuženika i njegove prednice koje bi ograničavalo ili umanjivalo uknjižena prava vlasništva tužiteljice, te od trenutka kada su prednici tužiteljice stupili 2009. u posjed predmetne nekretnine pa sve do 2015. kada su taj dio priveli svrsi i omogućili da se isti koristi kao pristupni put, tuženik i prednici tuženika nisu izražavali nikakve pretenzije u odnosu na taj dio nekretnine tužiteljice.

14. S druge strane, tuženik tvrde da se osobno i putem svojih prednika u posjedu spornog puta nalazi unatrag 40 godina kada je na čest. zem. 1399/3 prednica tuženika izgradila kuću i od kada sporni put koriste za dolazak na javni put i dalje prema moru na način da istim prolaze pješice.

15. U postupku saslušani svjedoci S.S. i Z.N. potvrdili su navode tuženika i njegove prednice da je ista nesmetano spornim putem prolazila od kada je izgradila svoju kuću, a što je bilo negdje krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, a kada je trebalo da je tim spornim dijelom provozila automobilom i da je nikada nitko u tome nije smetao. Oboje svjedoka potvrdili su da je prednica tuženika prolazila i provozila i drugim putem koji je na skici lica mjesta označen plavom bojom (čest. zem. 1399/6 k.o. U.). I tuženik (sin ranije tuženice, sada pokojne), koji je u postupku ranije saslušan kao svjedok, iskazao je da je njegova obitelj na spornoj nekretnini dobili pravo prolaza, da su preko iste prolazili kada bi išli do mora i to ne samo oni, već i turisti i to tako već 40 godina.

16. Svjedoci A.S., M.S. i Z.K., koji su nesrodni sa strankama, suglasno su iskazivali da se zbog konfiguracije terena radilo o kozjoj stazi te da se automobilom nije moglo provoziti spornim putem, a jedva da se prolazilo i pješice, te dozvoljavaju mogućnost da je prednica tuženika, odnosno njena obitelj tim putem prolazila pješke da bi došla do mora, ali da su i drugi sa susjednih nekretnina, pa i turisti, znali prolaziti pješke tim putem.

17. Svjedokinja M.S. također je potvrdila svojim iskazom da su tuženik i njegovi prednici koristili sporni nekretninu kada bi išli na more i to tako što su izlazili na mala dvorišna vrata, s tim da nikada nisu izlazili na velika željezna vrata. I sam otac tužiteljice iskazao je da je osobno vidio prednicu tuženika, sada pok. N.I. (raniju tužiteljicu), da koristi spornu parcelu pješice, ali samo kroz svoja mala dvorišna vrata. Svjedok M.R., raniji vlasnik sporne nekretnine, iskazao je da tuženiku i njegovim prednicima nikada nije rekao da tim putem ne bi smjeli prolaziti.

18. Imajući u vidu navedene iskaze svjedoka razvidno je kako su svi saslušani svjedoci potvrdili navode tuženika da je njegova prednica spornom nekretninom prolazila pješice radi dolaska na javnu cestu i dalje prema moru, i to upravo onim dijelom koji vodi od dvorišnih vrata tuženika (malih), koja se nalaze na sjeveroistočnom dijelu njegove parcele oznake čest. zem. 1399/3, pa dalje preko čest. zem. 1399/11, u širini tih dvorišnih vrata, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, i to u razdoblju dužem od 35 godina, a što potvrđuje i činjenica da se na nekretnini tuženika do spornog prolaza nalaze dvorišna vrata, te je na taj način osnovana stvarna služnost prolaza pješice dosjelošću u korist nekretnine tuženice u smislu čl. 229. st. 1. ZVDSP na teret dijela čest. zem. 1399/11 označenom slovima i točkama A-B-3-8-A, površine 4m2.

18.1. Pri tome, valja reći kako je, u smislu čl. 120. st. 1. ZVDSP vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze, ovlašten time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude, s tim da u smislu st. 3. navedenog članka prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava ići stazom treba biti toliki koliko je nužno da bi ga se izvršavalo, s obzirom na mjesne prilike. Stoga je tuženik dosjelošću mogao steći služnost prolaza pješice samo u onom dijelu u kojoj ga je koristio, te u onoj širini kolika je nužna da bi se to pravo izvršavalo, a sve imajući u vidu postojeća ulazna dvorišna vrata.

19. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni zaštite tuđeg povjerenja iz čl. 243. ZVDSP u odnosu na služnost puta na dijelu sporne nekretnine označene točkama i slovima A-B-3-8-A, površine 4m2, budući da iz izvedenih dokaza, posebno iskaza ranijeg vlasnika M.R. i same tužiteljice proizlazi da joj je bilo poznato da se tuženik, odnosno njegovi prednici koriste spornim prolazom, a zasigurno joj nije moglo ostati nepoznato da se na tom dijelu na nekretnini tuženika nalaze dvorišna vrata.

19.1. Pri tome, sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji kada se uslijed dobrosusjedskih odnosa ponekad dopusti prolaz nekretninom vlasnika, već se ovdje radi o nesmetano, poštenom izvršavanju sadržaja prava služnosti puta od strane tuženika i njegove obitelji preko 35 godina, a kako je to već ranije obrazloženo.

20. Iz skice lica mjesta proizlazi kako je čest. zem. 1399/11 označena u cijeloj svojoj površini slovima A-B-4-3-D-G-8-5-A, pa kako je u postupku na nedvojben način utvrđeno postojanja stvarne služnosti staze preko čest. zem. 1399/11, a u korist čest. zem. 1399/3 u dijelu koji je označen točkama i slovima A-B-3-8-A, to je u preostalom dijelu označenim slovima i točkama 3-8-G-D-3 pravilno sud prvog stupnja utvrdio nepostojanje prava stvarne služnosti prolaza.

21. Kako je ovom odlukom drugostupanjskog suda pravomoćno odbijen glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje nepostojanja prava stvarne služnosti staze na teret čest. zem. 1399/11 označen točkama i slovima A-B-3-8-A, to je u tom dijelu valjalo odlučiti o postavljenom eventualnom zahtjevu kojim tužiteljica traži ukidanje prava služnosti prolaza na tom dijelu čest. zem. 1399/11.

21.1. Odredbom čl. 242. st. 1. ZVDSP propisano je izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijeti će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana, s tim da će u smislu st. 2. istoga članka sud takvu odluku donijeti bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

22. Pravilno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja ocjenjuje kako stečeno pravo služnosti prolaza pješice preko sporne nekretnine nije izgubilo razumnu svrhu, što propisuje čl. 242. st. 1. ZVDSP, budući da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se tim pravcem tuženik, a ranije i njegova prednica, služi radi dolaska do mora, što ne može na prikladan način ostvariti prolaskom preko nekretnine oznake čest. zem. 1399/6, na koju se izlazi sa donjeg, južnog dijela nekretnine tuženika i koja vodi u suprotnom pravcu od mora, čime je pristup moru pješice tuženiku manje prikladan, jer se radi o znatno većoj udaljenosti od one koju prelazi korištenjem prolaza preko nekretnine tužiteljice. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primjenio materijalno pravo kada je u tom dijelu odbio eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

23. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice te djelomično žalbu tuženika kao neosnovanu, a djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

23.1. Iako je prvostupanjska presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena, stranke su, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je pravilna odluka suda prvog stupnja donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP kako svaka stranka snosi svoje troškove.

24. Budući da je ovom odlukom drugostupanjskog suda pravomoćno udovoljeno glavnom zahtjevu tužiteljice za utvrđenjem da ne postoji pravo stvarne služnosti staze na teret nekretnine oznake čest. zem. 1399/11 u dijelu označenom slovima i točkama 3-8-G-D-3, to je u dijelu u kojem je prvostupanjski sud meritorno odlučivao o eventualnom zahtjevu za ukidanje prava služnosti prolaza na tom dijelu čest. zem. 1399/11 prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak, budući da ne postoji ovlaštenje suda da kada prihvati prvi od eventualno istaknutih zahtjeva da o ostalim zahtjevima odlučuje (čl. 188. st. 2. ZPP).

Zadar, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin