REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 602/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja M. V., OIB ..., i 2-tužiteljice S. V.-B., OIB ..., oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & p. u Z., protiv tuženika M. Ć., OIB ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1307/17-4 od 16. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5155/15-30 od 5. siječnja 2017., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e:

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1307/17-4 od 16. srpnja 2019., i to u dijelu pod točkom I. i II. izreke te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je prvi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva da se naloži tuženiku da 1-tužitelju i 2-tužiteljici plati ukupni iznos od 440.629,90 HRK zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak (točka I. izreke).

1.1. Nadalje, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku platiti 1- tužitelju i 2-tužiteljici iznos od EUR 58.000,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos tekućim od 7. srpnja 2015. do isplate kao i da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 73.987,00 kn (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke u kojem je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen u iznosu od 47.500,00 kn, te je u tom dijelu suđeno:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja koji glasi: Nalaže se tuženiku M. Ć., Z., OIB: ... da I-tužitelju M. V., Z., OIB: ... i II-tužitelju S. V.-B., Z., OIB: ... plati iznos od EUR 58.000,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7.7.2015. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1.8.2015. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 73.987,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se I. i II. tužiteljima nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 47.500,00 kn, u roku od 15 dana." (točka I. izreke). Nadalje, odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 47.500,00 kn (točka II. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove žalbe u iznosu od 7.812,50 kn (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnose 1-tužitelj M. V. i 2-tužiteljica S.

V.-B. (dalje u tekstu: tužitelji) na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 58.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove povrata plaćene kapare.

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelji kao kupci i tuženik kako prodavatelj zaključili predugovor o kupoprodaji nekretnina 22. travnja 2015. (dalje u tekstu: Predugovor),

- da je čl. 1. Predugovora određeno da je prodavatelj zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. br. 19240 k.o. G. Z. sagrađene na k. č. 1568/4 po novoj izmjeri čest. br. 3635 k.o. C. što u naravi predstavlja kuća u Z., ... tlocrtne površine 88 čm označena u kopiji katastarskog plana broj 1 i dvorište površine 521 m2, tj. 144,9 čhv i da su stranke suglasno utvrdile da je opisana nekretnina predmet sklapanja Predugovora,

- da su se stranke u čl. 2. Predugovora obvezale da će sklopiti kupoprodajni ugovor kojim će prodavatelj prodati, a kupci kupiti navedenu nekretninu, da se kupoprodajni ugovor obvezuju ugovorne strane sklopiti najkasnije u roku od 14 dana od stupanja na snagu ovog predugovora da se predviđeni rok za sklapanje kupoprodajnog ugovora može produžiti po dogovoru ugovornih strana,

- da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu 575.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, da su kupci po potpisu ovog predugovora, najkasnije do 29. travnja 2015. obvezni prodavatelju uplatiti na ime kapare iznos od 58.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na tekući račun prodavatelja, da će se kapara uračunati u kupoprodajnu cijenu kod sklapanja kupoprodajnog ugovora,

- da je u predugovoru navedeno (čl. 3. st. 4.) da ukoliko ne dođe do sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora krivnjom kupaca, prodavatelj ima pravo zadržati primljeni iznos kapare koja se smatra odustatninom, a ukoliko ne dođe do sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora krivnjom prodavatelja, prodavatelj se obvezuje kupcima vratiti dvostruki iznos primljene kapare,

- da je u predugovoru navedeno da će ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 517.000,00 EUR u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate kupci isplatiti prodavatelju po sklapanju kupoprodajnog ugovora, najkasnije do 24. lipnja 2015.,

- da prodavatelj jamči kupcu da je isti jedini i isključivi zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine opisane u čl. 1 ovog, te da ista nije opterećena nikakvim stvarnim ili drugim pravima trećih osoba koja bi ograničavala ili umanjivala prava vlasništva prodavatelja, da zemljišnoknjižno stanje prodavatelj dokazuje zemljišnoknjižnim izvatkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28.4. koji čini sastavni dio ovog predugovora,

- da se prodavatelj nekretnine bezuvjetno obvezuje predati nekretninu u urednom i ispravnom stanju slobodnu od osoba i stvari u neposredan posjed kupcu na dan isplate kupoprodajne cijene, da se prodavatelj obvezuje podmiriti sve komunalne i druge troškove koji terete predmetnu nekretninu do njezine predaje u posjed kupcima, nakon čega ovu obvezu preuzimaju kupci,

- da će prodavatelj u skladu s kupoprodajnim ugovorom deponirati potpisanu tabularnu izjavu kod javnog bilježnika koja će biti predana kupcima po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene (čl. 6. Predugovora),

- da porez na promet nekretnina snose kupci, da se prodavatelj i kupac obvezuju izvršiti svaki svoje obveze u cijelosti navedene u člancima 3., 4., 5. i 6. najkasnije do 24. lipnja 2015. te da je u čl. 9. Predugovora određeno stupanje na snagu Predugovora uplatom kapare iz čl. 3 st. 2 i 3. Predugovora,

- da su tužitelji 29. travnja 2015. tuženiku platili kaparu u skladu s čl. 3. st. 2. Predugovora,

- da u Predugovoru nije izrijekom navedeno da se tuženik obvezao uskladiti stanje u z.k. i katastru nekretnine sa stvarnim stanjem, no da se prema čl. 2. st. 3. predviđeni rok za sklapanje kupoprodajnog ugovora može produžiti po dogovoru ugovornih strana,

- da je činjenica teške bolesti 2-tužiteljice točno utvrđena 26. lipnja 2015. (prvi datum), a da 2-tužiteljica boluje od bolesti zloćudne naravi, progresivnog tijeka zbog velike sklonosti lokalnom povratu i metastazama u udaljene organe, da su pregledi koji su prethodili točnom utvrđenju teške bolesti izvršeni 15. lipnja 2015. i 23. lipnja 2015.,

- da je tuženik pristao da prije nego se pristupi sklapanju ugovora o kupoprodaji, ishodi usklađenje zemljišnoknjižnog stanja i stanja u katastru sa stvarnim stanjem nekretnine, dakle pristao je na produljenje navedenog roka za sklapanje Ugovora o kupoprodaji (komunikacija parničnih stranaka putem elektroničke pošte i iskazi stranaka i svjedoka),

- da nakon saznanja tužitelja za bolest 2-tužiteljice više nije postojala volja tužitelja za realizaciju planirane transakcije i projekta adaptacije postojeće ili izgradnje nove nekretnine na predmetnoj lokaciji.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelje ne obvezuje Predugovor, jer su se okolnosti od njegovog sklapanja toliko izmijenile (teška bolest 2-tužiteljice) da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme, zbog čega se, u konkretnom slučaju, ne mogu primijeniti odredbe koje se odnose na izvanredne okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora (čl. 369. i čl. 370. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO), već odredbe čl. 268. st. 6. ZOO, koji se odnosi na slučaj promijenjenih okolnosti koje nastanu nakon sklapanja predugovora. Sud prvog stupnja je ocijenio da u konkretnom slučaju Predugovor ne predstavlja glavni ugovor, slijedom čega je, a polazeći od pravnog shvaćanja kako Predugovor više ne obvezuje stranke, zaključio da je svaka od strana dužna vratiti drugoj ono što je primila iz istog, odnosno tuženik je dužan izvršiti povrat primljene kapare tužiteljima, primjenom odredbe čl. 268. st. 6. ZOO.

10. Drugostupanjski sud preinačuje presudu suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 268. st. 6. ZOO, te da se ovdje zapravo radi o sklopljenom glavnom ugovoru, a ne Predugovoru, navodeći da pravni posao koji sadržava, ne samo bitne sastojke glavnog ugovora, već su njime stranke preuzele obvezu plaćanja kupoprodajne cijene, odredile rok plaćanja, predaju nekretnine u posjed, i ugovorile kaparu za slučaj odustanka od ugovora, kao i da je ugovorena kapara plaćena te da je pravnim poslom određeno da će se kapara uračunati u iznos ugovorene kupoprodajne cijene, a što je ovdje slučaj, imajući u vidu izložene odredbe Predugovora, odnosno njegov sadržaj, neovisno o tome kako su ga stranke naznačile i neovisno o tome što je u Predugovoru određeno sklapanje glavnog ugovora. Drugim riječima, nije odlučno kako su stranke nazvale pravni posao, već je odlučan njegov sadržaj. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je između stranaka sklopljen glavni ugovor a ne Predugovor, jer sklopljeni Predugovor ima sva obilježja ugovora o kupoprodaji te da je u tom smislu izraženo i pravno shvaćanje u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev-1737/11 od 26. veljače 2013., Rev-1199/09 od 18. listopada 2011., Rev-2128/14-3 od 3. studenog 2015.).

11. Točno je da prema dosadašnjem shvaćanju revizijskog suda predugovor, kojim su stranke ugovorile prodaju određene nekretnine i ugovorile ukupnu cijenu kupoprodaje i po kojem je plaćena kapara kao znak da je ugovor o prodaji sklopljen, zapravo predstavlja glavni ugovor o prodaji jer sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora (predmet i cijenu), neovisno o tome što su stranke ugovorile da će se naknadno sklopiti glavni ugovor.

12. Međutim, nije svaki predugovor koji sadrži bitne sastojke glavnog ugovora ujedno i glavni ugovor, a to osobito zbog toga što je odredbom čl. 268. st. 3. ZOO propisano da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke ugovora. Dakle, onaj predugovor koji ne sadrži bitne sastojke glavnog ugovora niti ne obvezuje. Stoga je kod ocjene radi li se o predugovoru ili o glavnom ugovoru potrebno uzeti u obzir baš sve okolnosti svakog konkretnog slučaja.

13. Revidenti osnovano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je počinjena pred drugostupanjskim sudom. Naime, drugostupanjska presuda je nerazumljiva i proturječna stoga se niti ne može ispitati, a to iz razloga što je sud drugog stupnja ocijenio da je u konkretnom slučaju sklopljen glavni ugovor, dakle ugovor o kupoprodaji (jer da Predugovor ima sva obilježja ugovora), nakon čega zaključuje da su tužitelji odustali od ugovora pa da tuženik u skladu s čl. 3. st. 4. Predugovora ima pravo zadržati primljeni iznos kapare. Međutim, obzirom drugostupanjski sud ocjenjuje da su stranke sklopile glavni ugovor, u tom slučaju odredba čl. 3. st. 4. Predugovora zaista nema smisla, kako to opravdano tvrde revidenti. Stoga je u tom dijelu odluka nerazumljiva.

14. Iz tog razloga će drugostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka te donijeti novu zakonitu odluku.

15. Pri tom se napominje da u svakom konkretnom slučaju, kod ocjene o tome je li između ugovornih strana sklopljen predugovor ili glavni ugovor valja imati na umu odredbu čl. 268. ZOO, da treba voditi računa o svim okolnostima svakog konkretnog slučaja kao i o svim odredbama sklopljenog ugovora, odnosno o tome što je bila volja ugovornih strana, kao i o tome je li kapara dana kao znak da je ugovor sklopljen ili je što drugo ugovoreno (čl. 303. st. 1. ZOO), primjerice da je kapara ugovorena kao kazna za nesklapanje glavnog ugovora zbog krivnje jedne od ugovornih strana.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.