REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 202/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., OIB …, iz Njemačke, …, kojeg zastupa punomoćnik P. R., odvjetnik u R., protiv tuženice R. T., OIB …, iz V. B., …, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva V. & V. j.t.d. iz V., …, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-295/2019-2 od 29. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-339/2015-67 od 14. prosinca 2018., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki 1. izreke utvrđeno da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između B. P. iz K., …, OIB …, kao primatelja uzdržavanja i tuženice R. T. iz V. B., …, OIB …, kao davateljice uzdržavanja, ovjerenog kod javnog bilježnika M. F. iz G. dana 18. rujna 2015. pod brojem OV- 5428/15. Nadalje je u točki 2. izreke naloženo brisanje zabilježbe na nekretnini B. P., iz K., …, OIB …, upisane u zk.ul. …, k.o. K., čk.br. … kuća i dvorište od 47 m², pod poslovnim brojem Z-1597/15 od 28. rujna 2015. na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. rujna 2015. ovjerenog kod javnog bilježnika M. F. iz G. dana 18. rujna 2015. pod brojem OV-5428/15. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki 3. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 66.300,00 kuna (8.799,52 €) .
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno ukinu u cijelosti obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
5. Revizija nije osnovana.
6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.
7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između njegova prednika B. P. kao primatelja uzdržavanja, s jedne strane, i tuženice kao davateljice uzdržavanja, s druge, koji je Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 18. rujna 2015., kao i zahtjev za brisanje zabilježbe tog Ugovora u zemljišnim knjigama u odnosu na kč. br. …, u naravi kuća i dvorište, upisane u zk. ul. … k.o. K., a utemeljen na tvrdnji da prednik tužitelja u trenutku zaključenja tog Ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje.
8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev nakon što su na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdili da su se ostvarile pretpostavke iz članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora jer je u trenutku zaključenja istog prednik tužitelja B. P. bio nesposoban za rasuđivanje.
9. Neutemeljeno tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP ističući da je ona ostvarena u odnosu na utvrđenje odlučne činjenice da je u trenutku zaključenja ugovora čije se utvrđenje ništetnosti traži, prednik tužitelja B. P. bio nesposoban za rasuđivanje. Međutim, tu su činjenicu sudovi opravdali jasnim i neproturječnim razlozima koji imaju uporište u sadržaju izvedenih dokaza, i to nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke E. D.-H., kako osnovnog pisanog, tako i usmenog danog na ročištu za glavnu raspravu povodom prigovora tuženice na taj nalaz i mišljenje, zatim medicinske dokumentacije prednika tužitelja i ostalih isprava, kao i verbalnih dokaza.
9.1. Na temelju svih tih dokaza, cijeneći ih pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, utvrđeno je da je sada pokojni prednik tužitelja doživio moždani udar 2. lipnja 2015., a pored toga je bolovao od šećerne bolesti (zbog čega je bio ovisan o inzulinu), te maligne bolesti leukemije, sve to uz frakturu kralježnice i kontrakturu mišića. Tijekom hospitalizacije u lipnju 2015. kada je doživio moždani udar učinjen mu je MSCT mozga kojom se pretragom objektivizira psihičko stanje, a koja je pretraga pokazala da je kod B. P. došlo do promjene u moždanim strukturama (mozgovini) u smislu šupljina i demarkiranih područja što je odgovorno za psihičke promjene koje su uslijedile i bile su dovele do njegove konfuzije, povremenih halucinacija (vidio i razgovarao sa svojim mrtvima po iskazu svjedoka), neorijentiranosti, mnestičkog i intelektualnog propadanja. Uz to se kod njega javila i lijevostrana oduzetost uz koju, prema nalazu Opće bolnice u Z. u kojoj je B. P. boravio na liječenju od 23. srpnja do 11. kolovoza 2015., isti nije bio pokretan ni uz pomoć druge osobe. Osim toga, utvrđeno je na temelju psihijatrijske medicinske dokumentacije Opće bolnice u G. da je B. P. intelektualno propao po organskom tipu, bio je nerazumljivog i disociranog govora te neorijentiran, dok je u svojoj bližoj okolini značajnije počeo pokazivati promjene u psihičkom funkcioniranju od kolovoza 2015., prema iskazu svjedoka saslušanih u postupku. Svi navedeni nalazi doveli su do zaključka o postojanju dovoljno pouzdanih utvrđenih psihopatoloških argumenata koji ukazuju na nesposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje volje B. P. u trenutku sastavljanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. rujna 2015.
9.2. Dajući razloge za naprijed navedeni zaključak sudovi su ujedno cijenili i da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji govore u prilog revidentice, ali su ocijenili da oni u ukupnosti sa svim ostalim dokazima, kada se oni ocjenjuju u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ne utječu na drugačiji zaključak u odnosu na odlučnu činjenicu nesposobnosti za rasuđivanje sada pokojnog B. P. u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora.
9.3. U takvim okolnostima valja zaključiti da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer su, suprotno revizijskim navodima, u njoj navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Jednako tako, a suprotno navodima revidentice, nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP počinjena pred sudom drugog stupnja zato što je taj sud ocijenio sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja, pa tako i one koji ukazuju da pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog revidentice, ali u ukupnosti sa svim ostalim dokazima ne utječu na drugačiji zaključak u odnosu na odlučnu činjenicu nesposobnosti za rasuđivanje sada pokojnog B. P. u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora. Ne može se uzeti da presuda drugostupanjskog suda predstavlja samo citiranje odnosno puko prepisivanje prvostupanjske presude, kako to tvrdi revidentica, zato što je drugostupanjski sud, odgovarajući na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju je ukazano u žalbi, istakao razloge koji su doveli do utvrđenja pravno odlučne činjenice o kojoj je ovisila ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sve u cilju ocjenjivanja jesu li ti razlozi jasni i neproturječni i dovode li u pitanje zaključak o nesposobnosti prednika tužitelja za rasuđivanje, pa je citiranje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda upravo bilo u funkciji ispitivanja bitne povrede koju je tuženica istakla u žalbi. Time je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja ukazujući kako razlozi prvostupanjske presude o odlučim činjenicama imaju obilježja jasnoće, logičke povezanosti kojoj nije bliska proturječnost na koju je tuženica ukazivala, kao i izostanak utjecaja pojedinih rezultata dokazivanja koji su govorili u prilog žaliteljice na utvrđivanje odlučne činjenice.
11. U takvim okolnostima revizijski sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
12. Kada su sudovi utvrdili da je prednik tužitelja u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio nesposoban za rasuđivanje, tada je prihvaćanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava, i to odredbe članka 322. stavka 1. ZOO u vezi s odredbama članka 579. stavka 1., 276. stavka 1. i članka 18. stavka 1. ZOO jer je taj Ugovor zaključen suprotno prisilnom propisu što upravo ima za posljedicu njegovu ništetnost. Utoliko nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je reviziju tuženice obiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. stavka 2. ZPP.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
