REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 39/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB ..., iz K. G., kao vlasnika uslužnog obrta Ć., kojeg zastupaju punomoćnici -odvjetnici Odvjetničkog društva A. & A. iz S., protiv tuženika 1) H. P. p. d.o.o., OIB ..., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva S. i p. iz Z., 2) H. C. d.o.o., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., i 3) H. I. d.o.o., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica E. G., diplomirana pravnica ovog tuženika, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1539/2023-3 od 21. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-469/2012 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1539/2023-3 od 21. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-469/2012 od 20. siječnja 2023.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja u odnosu na koja ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a pitanja glase:
Iako se radi o nerepariranoj šteti koja predstavlja nenovčanu materijalnu štetu, je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio oštećeniku naknadu prema cijenama u vrijeme donošena sudske odluke sukladno odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO na koju je dosudio i zatezne kamate od presuđenja ili je pravilnom primjenom odredbe članka 1086. i dr. ZOO trebao priznati osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem oštećenik traži dosudu zateznih kamata od dana nastanka štete, odnosno barem od utuženja, a sve u situaciji kada je prema nalazu i mišljenju vještaka izračun štete na tužiteljevoj strani izražen ne u vrijednosti kada je napravljeno, već u vrijednostima u trenutku nastanka štetnog događaja, odnosno
Od kada teku zatezne kamate na iznos dosuđene naknade nereparirane materijalne štete u situaciji kada je visina takve štete utvrđena vještačenjem koje je izraženo prema cijenama u trenutku nastanka štete, a ne u vrijeme kada su nalaz i mišljenje vještaka napravljeni, odnosno ne prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke?
2.1. Predlagatelj, naime, nalazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda izražene primjerice u odlukama revizijskog suda broj Rev 244/2017-2 od 9. ožujka 2021. i Rev 634/2021 od 13. listopada 2021.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanje postavljena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, postavljena pitanja odnose se na odbijajući dio zahtjeva tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete (totalne) na radnom stroju - rovokopaču tužitelja čija je visina u postupku pred nižestupanjskim sudovima, prema utvrđenju sudova, utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa je kamata na iznos te i tako utvrđene štete, kao imovinske nereparirane štete, dosuđena od presuđenja do isplate, dok je odbijen zahtjev za naknadu te štete od nastanka štetnog događaja do presuđenja.
6. Prijedlog za dopuštenje revizije, međutim, polazi od netočne tvrdnje da je činjenica visine totalne štete na radnom stroju - rovokopaču tužitelja utvrđena u vrijeme nastanka štete, dok iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je visina te štete utvrđena u vrijeme presuđenja. U opisanim prilikama tužitelj u osnovi osporava činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova u pogledu jedne od pravno odlučnih činjenica. S tim u vezi revizijski sud izražava pravno shvaćanje: kada pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu utemeljena na činjenicama utvrđenima u postupku pred nižestupanjskim sudovima, već su utemeljena na drugačijim tvrdnjama o utvrđenim činjenicama, tada o odgovoru na tako postavljena pitanja ne ovisi odluka u sporu, pa takva pitanja ne mogu imati potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo dopuštenje intervencije najvišeg suda.
7. Stoga je, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje valjalo obiti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
