REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senija Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB ..., iz R., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u R., protiv tuženice A. b. d.d., OIB ..., sa sjedištem u Z., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva K. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja i ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-586/2021-3 od 15. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1438/2019-25 od 20. travnja 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-586/2021-3 od 15. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1438/2019-25 od 20. travnja 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda počinjenih "zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava" na koje se tuženica već pozivala u drugostupanjskom postupku.

2. Pitanja koja je tuženica u prijedlogu naznačila glase:

1) Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19);

2) Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača;

3) U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe;

4) S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti;

5) Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene; 6) Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope; 7) Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku kojeg je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora;

8) Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?

2.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržaj navoda prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje na nezakonitost kao razlog važnosti postavljenog pitanja, dok je u odnosu na drugo postavljeno pitanje navedeno da je važno zbog toga što drugostupanjska presuda odstupa od prakse Suda Europske unije broj C-415/11 od 14. ožujka 2013. Kao razlog važnosti trećeg postavljenog pitanja navodi se nepodudarnost pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda s praksom revizijskog suda izraženom u pravnom shvaćanju broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. i presudi broj Rev 2398/2010 od 15. listopada 2014., dok u odnosu na četvrto postavljeno pitanje razlog važnosti predlagateljica nalazi u tvrdnji o nezakonitosti pobijane presude u vezi s pitanjem početka tijeka zastare, kao i potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu. Što se, pak tiče petog postavljenog pitanja, ukazano je na njegovu važnost uz tvrdnju da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda broj Rev 249/2014-2 od 9. travnja 2015., kao i zbog toga što o istom praksa drugostupanjskih sudova nije ujednačena jer je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda suprotno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-352/2019 od 29. srpnja 2019. U odnosu na šesto postavljeno pitanje predlagateljica razlog važnosti nalazi u potrebi osiguranja pravne sigurnosti u okolnostima interveniranja u ugovorne odnose među ugovornim stranama što također ukazuje na nezakonitost kao razlog važnosti. U odnosu na sedmo postavljeno pitanje, predlagateljica nalazi da je ono važno pitanje zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova ističući da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1317/2016 od 11. prosinca 2017, Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2394/2016 od 28. lipnja 2017., dok je osmo postavljeno pitanje, prema navodima predlagateljice, važno zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu i, kao takva, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

5. Naime, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd- 4383/21, Revd-146/22, Revd-2810/2022., Revd-377/2023 od 17. siječnja 2023., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020. i dr.).

5.1. Dodatno, u odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja odgovoriti da tuženica ovim pitanjem polazi od netočne tvrdnje da su u ovom pojedinačnom postupku utvrđene drugačije činjenice od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Naime, u ovoj se parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa o kojima se radilo i u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, a sudovi su u ovoj parnici utvrđivali činjenice dokazivanjem te su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zbog istih razloga zbog kojih su one ocijenjene ništetnima i u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

5.2. U vezi s četvrtim postavljenim pitanjem, također valja dodati da su u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga sudovi utvrdili da je tuženica nesavjesna stjecateljica zbog ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, pa su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni preplaćeni iznos, a pitanja savjesnosti ili nesavjesnosti stjecatelja stečenog bez osnove ili na temelju osnove koja je kasnije otpala je pitanje koje ovisi o specifičnim okolnostima svakog slučaja i konkretnih činjeničnih utvrđenja.

6. U odnosu na nezakonitost istaknutu kao razlog važnosti zbog tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valja navesti da zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.

7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog tuženice je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje tuženica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH).

9. S tim u vezi, revizijski sud načelno ocjenjuje da u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje ukazuje revidentica, a koje se tiču pogrešne primjene članka 22. stavka 1. ZOO u vezi s člankom 2. ZOO.

10. Dodatno valja istaći da odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim ukoliko je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.

11. U opisanim okolnostima kada, dakle, tuženica nije dokazala da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njezin je prijedlog i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.