REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., OIB: …, Z., koju zastupa I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. P., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-2814/18-6 od 2. ožujka 2021. i presudi Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-688/21-2 od 2. ožujka 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se revizija tuženika M. P. kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice M. J. za naknadu troškova odgovora na reviziju u zatraženom iznosu od 248,86 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-2057/11-43 od 5. ožujka 2018., naloženo je tuženiku isplatiti naknadu štete u iznosu od 16.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Drugostupanjskom presudom posl. br. Gž-2814/18-6 od 2. ožujka 2021. odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Dopunskom presudom suda prvog stupnja Pn-2057/11-50 od 25. studenog 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 20,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i nadoknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 390,62 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena dopunska prvostupanjska presuda.

5. Protiv obje ove drugostupanjske presude tuženiku je podnio reviziju po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske danog rješenjem posl. br. Revd-3232/2022-2 od 13. rujna 2022. u odnosu na pitanje:

"Ima li se u situaciji u kojoj je vlasnik ugostiteljskog objekta, spriječio izgred unutar objekta, izveo pijane izgrednike izvan objekta, te je po povratku u objekt napadnut s leđa od strane istih tih izgrednika, kojom prilikom je došlo do tučnjave između 6 (šest) osoba u kojoj je lakše povrijeđeno ukupno 5 (pet) osoba – uključujući tužitelja i tuženika, dakle još 3 (tri) osobe pored tužitelja i tuženika, smatrati općim neredom za što je sukladno odredbi čl. 1081. ZOO-a odgovoran organizator događanja ili se isto ima smatrati izoliranim incidentom te ima li se prostor na koje se dogodio štetni događaj, a koji se nalazi ispred ugostiteljskog objekta – na cesti, smatrati prostorom pod nadzorom organizatora, to pogotovo uzme li se u obzir da je do tučnjave došlo prilikom povratka organizatora u prostorije objekta, a ne prilikom izvođenja pijanih izgrednika iz objekta?".

6. Tužiteljica u odgovoru na reviziju ističe da tuženik u reviziji interpretira vlastitu ocjenu provedenih dokaza te da postavljeno pitanje ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju u odlukama nižestupanjskih sudova te predlaže tuženikovu reviziju odbiti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu od 248,86 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

7. Revizija nije osnovana.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio je reviziju ocjenjujući da se radi o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je o pravnom pitanju o kojem pobijane odluke odstupaju od prakse revizijskog suda (Rev-3086/18 od 5. srpnja 2022. i Rev-286/05 od 28. prosinca 2005.), pa je revizija podnesena temeljem odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

9. Predmet spora je naknada štete s osnove odgovornosti tuženika kao organizatora priredbe, sukladno odredbi čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO).

10. Temeljem odredbe čl. 1081. ZOO organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru, između ostalog, odgovara za štetu nastalu tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koji u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično. 11. Nižestupanjski sudovi utvrdili su:

- da je tuženik vlasnik noćnog kluba V. A. te da je isti organizator priredbe u čijem klubu se okuplja veći broj ljudi,

- da je zbog izvanrednih okolnosti koje su nastale na otvorenom prostoru ispred noćnog kluba u vidu općeg nereda i tučnjave koja je započela u klubu, a potom nastavljena ispred kluba, gdje su osobe koje su vršile poslove redara, izbacujući određene posjetitelje, nasilno ih gurajući iz lokala, dovele do nastanka tučnjave većeg broja ljudi zbog koje je potom intervenirala i policija,

- te da je tužiteljica ozlijeđena na način da je udarena baseball palicom preko leđa dok je pružala pomoć prijatelju.

12. Prema praksi revizijskog suda svađe i tučnjave između određenih osoba same po sebi nisu izvanredne okolnosti u smislu odredbe čl. 1081. ZOO, ako one nisu rezultat gibanja masa, općeg nereda i slično.

13. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prema kojem je ozljeđivanje tužiteljice rezultat izvanrednih okolnosti nastalih zbog općeg nereda nastalog na otvorenom prostoru ispred noćnog kluba u kojem je tužitelj organizirao okupljanje većeg broja ljudi, a koji opći nered je nastao prilikom izbacivanja posjetitelja iz noćnog kluba, nije došlo do odstupanja od prakse revizijskog suda Rev-286/05 od 28. prosinca 2005., nije suprotna praksi Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-670/17 od 15. lipnja 2020., a niti odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-2603/05 od 12. studenog 2007.

14. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje od strane nižestupanjskih sudova, nema osnove za primjenu materijalnog prava na drugačiji način od onoga kako su ga primijenili nižestupanjski sudovi.

15. U odnosu na revizijske navode kojima se osporava broj osoba sudionika općeg nereda valja odgovoriti da je riječ o činjeničnom pitanju koje nije moguće preispitivati u revizijskom stadiju postupka.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

17. Odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.