Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 279/22-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1) A. D., OIB: ……., iz

zastupane po pun. J. D., odvj. i pod 2) M.

D., OIB:… . , iz protiv tuženika A.

B., OIB: ….., iz, radi naknade štete, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. studenog 2023. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužiteljice pod 1), odsutnosti uredno pozvane tužiteljice pod 2) i prisutnosti tuženika, dana 8. siječnja 2024. g.,

p r e s u d i o j e

I.Dužan je tuženik A. B., OIB:……., u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) A. D., OIB:… . , na ime neimovinske štete ukupan

iznos od 80.695,46 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica pod 1) zatražila isplatu iznosa od 4.809,75 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik A. B., OIB:… … , u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 2) M. D., OIB: …….., na ime neimovinske štete ukupan

iznos od 30.526,24 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica pod 2) zatražila isplatu iznosa od 11.281,44 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) na ime imovinske štete ukupan iznos od 1.493,13 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate po stopi:

-koja u periodu od 5. siječnja 2010. g. do do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te

-od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 2) na ime imovinske štete ukupan iznos od 2.488,55 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-497,71 EUR teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate i

-1.990,84 EUR teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate

i to po stopi:

V.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) na ime imovinske štete radi izgradnje grobnice za jednu osobu s nadgrobnim spomenikom iznos od 8.187,50 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica pod 1) zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 5. siječnja 2010. g. do 8. siječnja 2024. g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VI.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) na ime troškova postupka iznos od 14.944,24 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 2) na ime troškova postupka iznos od 265,45 EUR.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1) A. D., pod 2) I. D. i pod 3) M. D.

ustali su tužbom, a predmet je dobio poslovni broj Pnš 672/11, pred ovim sudom dana 29. prosinca 2011. g. u kojoj su naveli da je pok. I. D., sin tužitelja pod 1) i 2)

i brat tužiteljice pod 3), lišen života odnosno ubijen od strane tuženika dana 1. siječnja 2009. g. radi čega da je pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak pod brojem K 35/09 zbog kaznenog djela iz čl. 90. i dr. Kaznenog zakona te je donesena pravomoćna presuda od 27. travnja 2010. g. kojom je tuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest (15) godina te se nalazi na izdržavanju kazne. Sin tužitelja pod 1) i 2) i brat tužiteljice pod 3) da je ubijen na način da ga je, nakon kraće međusobne prepirke, tuženik koji mu je bio punac, prvo udario šakom u glavu zadavši mu krvni podljev u predjelu vanjskog kuta desnog oka i oguljotinu kože nosa (koje ozljede su lake naravi), a zatim je, u cilju oduzimanja života pok. I. D., iz sobe uzeo pušku M-48 A serijskog broja 29062 promjera 7,9 mm te iz te puške s udaljenosti od oko 2 metra ispalio jedan hitac koji je pok. I. D. pogodio u

prsa, a potom, dok je pok. ležao na tlu, mu je prišao i uz glavu mu prislonio pušku te ispalio još jedan hitac zadavši mu tako: prostrijelnu ranu glave s prijelomom kostiju svoda i baze lubanje i oštećenje mozgovine te prostrijelnu ranu desne strane prsnog koša s oštećenjem desne porebrice, desnog režnja jetre i desnog bubrega te prijelomom prsne kralježnice i prijelomom VII. rebra desno zbog kojih je teških i za život opasnih ozljeda pok. I. D. odmah umro. Sve to da se događalo u prisutnosti tužiteljice pod 1) koja da je bila u neposrednoj blizini sina pokušavajući mu pomoći i obraniti se od nasrtaja tuženika koji da ju je tukao rukama i nogama uslijed čega da je zadobila krvni podljev kože donjeg dijela leđa. Tuženik da je bio svjestan da će pucanjem u pok. I. D. istodobno ugroziti i život i tijelo tužiteljice pod 1) koja da se nalazila odmah uz sina pokušavajući mu pomoći, što da se i dogodilo jer su krhotine-dijelovi ispaljenih streljiva pogodile tužiteljicu pod 1) u predjelu trbuha i natkoljenica zadavši joj pri tom ustrijelne rane prednje strane trbuha i prednje strane obaju natkoljenica dok su joj barutne čestice ispaljenih streljiva zadale plitke defekte kože trbuha i natkoljenica s krvnim podljevima. Tužitelji pod 1), 2) i 3) da su snosili uobičajene troškove pogreba sina odnosno brata i ostale troškove tako da su troškovi pogreba iznosili 3.653,88 kn, troškovi za vijence 800,00 kn, troškovi za obavijest o smrti 195,20 kn, troškovi pogreba po računu broj 200000002 od 9. siječnja 2009. g. 1.744,60 kn, troškovi podizanja kamenog spomenika 18.450,00 kn, troškovi KBC Split 150,00 kn, troškovi snimanja sahrane 1.100,00 kn, tako da tuženici pod 1) i 2) po osnovi troškova pogreba i izgradnje nadgrobnog spomenika ukupno potražuju iznos 25.107,83 kn. Nadalje, zbog smrti sina tužitelji pod 1), 2) i 3) da su imali i znatne materijalne troškove u vezi odjeće i obuće odnosno crnine, a kako je bila riječ o zimskom periodu da je svaki od tužitelja imao trošak od po 15.000,00 kn. Tužitelji pod 1), 2) i 3) da su radi smrti sina i brata pretrpjeli duševne bolove odnosno da je došlo do povrede njihovog prava osobnosti na duševno zdravlje budući da su svi tužitelji živjeli u zajedničkom domaćinstvu s pok. I. D. i to 30 godina i bili izrazito emocionalno

vezani. Radi se o boli koju su tužitelji pretrpjeli radi samog saznanja o smrti djeteta i brata te kasnije o boli koju osjećaju roditelji zbog gubitka ljubavi, njege i pažnje djeteta i emocionalne povezanosti koju im nitko ne može nadomjestiti, a koju emocionalnu povezanost nitko ne može nadomjestiti ni tužiteljici pod 3). Predmetni štetni događaj da je utjecao i na zdravstveno stanje roditelja pa da je tako tužitelj pod 2) dobio dijabetes i moždani udar radi čega sada otežano živi uz tuđu pomoć i njegu. Zdravstveno stanje da mu se toliko pogoršalo da iz osnova pogoršanja zdravstvenog stanja potražuje iznos nematerijalne štete od 100.000,00 kn. Tužiteljica pod 1) da je pretrpjela strah za život svog djeteta od same ozljede pa do njegove smrti jer se ranjavanje i ubojstvo dogodilo ispred njenih očiju te je tom prilikom bila i ranjena. Osim toga, da su nakon navedenog događaja supruga pokojnika M. D., njen otac-tuženik i njen brat izjavili pred većim brojem ljudi da su za vrijeme bračne zajednice pokojnika i kćeri tuženika M. D. pokojnik i tužiteljica pod 1) fizički i psihički zlostavljali kćer tuženika,

što da su izmišljotine koje su tužitelji pod 1), 2) i 3) čuli u teškim trenucima prilikom čega da im je bilo povrijeđeno pravo osobnosti i to na dostojanstvo, ugled, čast i ime. Tužitelji pod 1), 2) i 3) da, s obzirom na sve okolnosti smrtnog slučaja i posljedica koje su uslijedile na duševno zdravlje tužitelja, potražuju isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog teške povrede prava osobnosti zbog smrti bliskog srodnika odnosno sina i brata u visini od po 220.000,00 kn za tužitelje pod 1) i 2) te 75.000,00 kn za tužiteljicu pod 3). Tužiteljici pod 1) da je za vrijeme štetnog događaja bila uništena odjeća radi čega postavila i zahtjev na isplatu imovinske štete u visini 3.000,00 kn. Radi opisanog ranjavanja i zadobivenih ozljeda tužiteljica pod 1) postavila je i zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je pretrpjela fizičke bolove, duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti radi naruženosti i radi pretrpljenog straha, u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 320.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete tužiteljici pod 1), 320.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete tužitelju pod 2), 75.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete tužiteljici pod 3), iznosa od 25.107,83 kn na ime naknade materijalne štete tužiteljima pod 1) i 2), iznosa od 18.000,00 kn tužiteljici pod 1) i po 15.000,00 kn tužiteljima pod 2) i 3) na ime naknade imovinske štete, sve s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da, iako je pravomoćno osuđen za ubojstvo I. D. na 15 godina zatvora, nigdje u tužbi ne piše, nego se samo površno osporava, da je njegova kćer M.

D. u obitelji D. bila stalno zlostavljana, batinana, psihički maltretirana i financijski iskorištavana. Tako da su je muž i svekrva prisiljavali da se sa svom svojom gotovinom, koju joj je dao tuženik, zadužuje za njihovu tada zajedničku obitelj te su njenim novcem izgradili i kuću u na imanju D. 2007. g.

Tuženik da posjeduje i ozljedni list koji je izdala dr. iz kojeg je vidljivo da je njegova kćer krvnički mučena od strane muža i svekrve, što ga je kao oca teško boljelo. Tog kobnog dana u večernjim satima da je njegov bivši zet došao u njegovu kuću te sa sobom poveo majku i velikog psa vučjaka, Njegova kćer M. da s njim nije živjela od proljeća 2008. g. Te prilike da su doveli njegovu kćer M. da je zauvijek vrate roditeljima kao isluženi otirač. Tada da je pok. I. postupio nasilnički te je M.

odgurnuo i udario i na taj način pokazao svu svoju brutalnost i fizičku snagu nad nemoćnom ženom i njenim starim roditeljima. Takvo nasilničkog ponašanja da je prenio i na tuženika naglim napadajem hvatajući ga za vrat te ga je odgurnuo na užareni štednjak, te je tako štednjak odgurnuo za 30 do 40 cm. Tuženik da je na takav čin reagirao onako kako se jedino moglo u tom žalosnom trenutku i to da zaplaši pok. I..

Nažalost taj ishod da je završio tragično i za pok. I. i za tuženika ali ne onako kako je opisano u presudi nego onako kako je opisano u ustavnoj tužbi.

Tužitelji pod 1) i 2) uredili su tužbeni zahtjev u podnesku od 13. travnja 2021. g. te je tužiteljica pod 1) zatražila na ime neimovinske štete za duševne boli radi smrti sina pravičnu naknadu u iznosu od 330.000,00 kn te za naknadu štete radi vlastitih ozljeda u istom događaju radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 100.000,00 kn odnosno isplatu ukupnog iznosa od 430.000,00 kn, a tužitelj pod 2) na ime neimovinske štete za duševne boli radi smrti sina pravičnu naknadu u iznosu od 330.000,00 kn te za naknadu štete radi pogoršanja zdravstvenog stanja koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa smrću sina i to konkretno radi potpunog zatajenja bubrega radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 150.000,00 kn odnosno isplatu ukupnog iznosa od 480.000,00 kn, sve s pripadajućim kamatama, tužitelji pod 1) i 2) zatražili su isplatu ukupnog iznosa od 25.107,83 kn na ime troškova nastalih radi pogreba sina s pripadajućim kamatama te svatko po iznos od 15.000,00 kn na ime troškova za nabavku crnine s pripadajućim kamatama.

Na ročištu od 6. rujna 2021. g. sud je utvrdio da je nastupio prekid postupka u odnosu na tužbu tužitelja pod 2) jer je taj tužitelj preminuo. Postupak je nastavljen rješenjem broj Pnš 672/11 od 11. ožujka 2022. g. te su kao nasljednice tužitelja pod 2) označene supruga A. i kćer M., već označene kao tužiteljice u ovom postupku.

Nakon pravomoćnosti rješenja predmet je dobio novi poslovni broj Pn 279/22.

Tužiteljica pod 1) konačno je uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 25. travnja 2023. g. navodeći da joj pripada pravo, nakon smrti tužitelja I. D., zahtijevati ½ dijela tražbine koju je preminuli tužitelj potraživao s osnova neimovinske štete te da ujedno uređuje zahtjev s osnova imovinsko pravnog zahtjeva radi izgradnje grobnice s nadgrobnim spomenikom za jednu osobu te je zatražila isplatu iznosa od 85.505,21 EUR/645.000,00 kn s pripadajućim kamatama na ime neimovinske štete, iznosa od 8.187,50 EUR/61.688,72 kn s pripadajućim kamatama na ime imovinske štete radi izgradnje grobnice za jednu osobu s nadgrobnim spomenikom i isplatu iznosa od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn s pripadajućim kamatama na ime imovinske štete, s tim da su ovaj iznos zatražili tužitelji pod 1) i 2), što predstavlja očitu omašku u pisanju jer je u vrijeme predaje ovog podneska sudu u odnosu na tužitelja pod 2) I. D. već

bilo doneseno rješenje o prekidu i nastavku postupka, a pun. u postupku nije nikad ni zastupala tužiteljicu pod 2), ranije pod 3) M. D.. Stoga je ovaj iznos očito zatražila samo tužiteljica pod 1).

U postupku su izvedeni dokazi pregledom vjenčanog lista broj 295/03, smrtnog lista broj 1 za 2009. g., potvrde o smrti od 2. siječnja 2009. g., presude Vrhovnog suda RH broj I Kž 140/10 od 27. travnja 2010. g., medicinske dokumentacije za tužiteljicu pod 1) i pok. I. D. i njihovih zdravstvenih kartona, računa broj 0554 od 7. siječnja 2009. g., uplatnice od 16. veljače 2009. g., računa broj 200000002 od 9. veljače 2009. g., računa broj 3/09 od 7. siječnja 2009. g., računa broj 08/09 od 5. siječnja 2009. g., računa-uplatnice broj 18/09, računa broj 8 od 5. siječnja 2009. g., računa broj 1 od 7. siječnja 2009. g., računa broj 2/09 od 7. siječnja 2009. g., ponude od 21. siječnja 2009. g., Ugovora o kupoprodaji obiteljske grobnice od 15. listopada 2009. g., kopija osobnih iskaznica tužiteljice pod 2), Predugovora za izgradnju grobnice-spomenika bez datuma s fotografijom, dopisa Grada Solina, Vlastitog pogona za obavljanje komunalne djelatnosti od 27. rujna 2021. g. i 21. veljače i 7. studenog 2022. g., ponude broj 98/23 od 24. travnja 2023. g. i predmeta Županijskog suda u Splitu broj K 35/09. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku, po vještaku internisti i

nefrologu koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 15. rujna

2015. g. i usmenu dopunu na ročištu od 28. ožujka 2017. g., vještačenjem po dr., spec. intenisti-nefrologu koja je izradila pisani nalaz i mišljenje od 20. rujna

2019. g. i usmenu dopunu na ročištu od 22. rujna 2020. g. i po vještakinji psihijatru dr. Sud je na ročištu od 4. studenog 2014. g. saslušao tužiteljicu pod 1) i pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2), a na ročištu od 29. siječnja 2015. g. i tužiteljicu pod 2) te svjedokinju M. D.,

Tužiteljice pod 1) i 2) popisale su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je naknada neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli tužiteljica pod 1), kao majka pok. I. D., i tužiteljica pod 2), kao njegova sestra, te naknada imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio I. D., otac pok. I., raniji tužitelj pod 2), koji je tijekom ovog postupka preminuo i čije su nasljednice tužiteljice pod 1) i 2). Šteta je posljedica događaja od 1. siječnja 2009. g. kada je tuženik ubio sina i brata tužiteljica i za to u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina, koju je i izdržao.

U predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-35/09 optuženi A. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela-ubojstva, odnosno djela opisanog i kažnjivog po čl. 90. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/04 i 71/06, dalje KZ) i u stjecanju kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine-dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, odnosno djela opisanog i kažnjivog po čl. 263. st. 1. KZ-a te je, uz primjenu čl. 60. KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvanaest (12) godina i šest (6) mjeseci, koju je odluku o kazni Vrhovni sud RH u presudi broj I Kž 140/10 od 27. travnja 2010. g. preinačio na jedinstvenu kaznu zatvora od petnaest (15) godina.

Prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Tuženik je već citiranom pravomoćnom presudom, preinačenom u odluci o kazni, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest (15) godina za djelo opisano u izreci presude na slijedeći način:

što je dana 1. siječnja 2009. g. oko 22,20 sati u V., zaselak B., ispred svoje obiteljske kuće u alkoholiziranom stanju, nakon prepirke sa svojim zetom I. D., tijekom koje je zeta šakom udario u glavu zadavši mu krvni podljev vanjskog kuta desnog oka i oguljotinu kože nosa, koje ozljede su lake naravi, u cilju oduzimanja života iz sobe uzeo pušku M-48A, serijskog broja 29062, promjera 7,9 mm te iz spomenute puške s udaljenosti od oko 2 metra ispalio jedan hitac u I. D. koji je ga je pogodio u prsa, a potom dok je ranjen ležao na tlu, prišao I. D. i uz glavu mu prislonio pušku te ispalio još jedan hitac zadavši mu prostrijelnu ranu glave s prijelomom kostiju svoda baze lubanje i oštećenjem mozgovine te prostrijelnu ranu desne strane prsnog koša s oštećenjem desne porebrice, desnog režnja jetre i desnog bubrega te prijelomom prsne kralježnice i sedmog rebra desno, zbog kojih je teških i za život opasnih ozljeda I. D. odmah umro te tukući rukom i nogom A. D., zadavši joj time krvni podljev kože donjeg dijela leđa,

znajući i na to pristajući, da pucanjem istodobno, a s obzirom na njihovu blizinu, snagu oružja i betonsku podlogu, može ugroziti tijelo A. i M. D. koje su se nalazile odmah uz I. D. pokušavajući mu pomoći, što se i dogodilo, jer su krhotine-dijelovi ispaljenih streljiva pogodile A. D. u predjelu trbuha i natkoljenica, zadavši joj ustrijelne rane prednje strane trbuha i prednje strane obje natkoljenice, a barutne čestice ispaljenih streljiva su joj zadale plitke defekte kože trbuha i obje natkoljenice s krvnim podljevima, te su se barutne čestice ispaljenih streljiva zabile u lice M. D., zadavši joj otok i krvni podljev kože čela sa sitnim, točkastim, plitkim defektima kože, crvenilo i otok desne jagodice lica koje ozljede su kod obje lake naravi,

dakle, drugog usmrtio te općeopasnom radnjom općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi.

Iz presude Vrhovnog suda RH broj I Kž 140/10 od 27. travnja 2010. g. proizlazi da je taj sud u cijelosti prihvatio ocjenu suda prvog stupnja o tome:

-da je prethodna prepirka i fizički sukob optuženika i oštećenika bila završena, a oštećenik napustio mjesto prethodnog sukoba i izašao iz kuće optuženika, kada je optuženik iz sobe uzeo pušku i ispalio u oštećenika najprije hitac u prsa s udaljenosti od oko dva metra, a potom, dok je ovaj ranjen ležao na tlu, prišao mu, prislonio mu pušku uz glavu i ispalio još jedan hitac, zadavši mu prostrijelnu ranu prsa i glave od kojih je ozljeda oštećenik odmah umro,

-da nema nikakve sumnje da u trenutku ispaljivanja navedenih hitaca nije bilo nikakvog napada oštećenika na optuženika, bilo istodobnog ili izravno predstojećeg, jer je oštećenik napustio kuću optuženika u kojoj su se prethodno prepirali i sukobili pa da je ispravno od strane suda prvog stupnja otklonjena obrana optuženika u kojoj se pozivao na postupanje u nužnoj obrani,

-da se nije radilo niti o postupanju na mah, u smislu odredbe čl. 92. KZ-a, jer je sud prvog stupnja, na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, ispravno zaključio da je mogućnost shvaćanja, rasuđivanja i procjene situacije kod optuženika bila kompromitirana, prije svega zbog činjenice da je bio u akutnom alkoholiziranom stanju s 1,91 g/kg alkohola u krvi, ali da njegova sposobnost reproduciranja detalja i opisa tijeka događaja opravdava zaključak kako mu svijest nije bila značajno promijenjena (uzeo je i repetirao pušku, iz ladice uzeo dodatno streljivo te nakon ispaljenih hitaca uzeo i spremao čahure), te da je njegova ubrojivost bila tek diskretno smanjena,

-da je optuženik u počinjenju ovog kaznenog djela postupao s izravnom namjerom usmjerenom na usmrćenje I. D. jer je svjesno upotrijebio pušku kao ubojito

vatreno oružje, ispalio u oštećenika dva hica: u prsa i glavu od kojih je svaki bio smrtonosan, budući da oštećuje i razara vitalne organe (jetra, bubreg, prsna kralježnica i mozgovina),

-da nije osnovano isticanje optuženika, što bi za njega trebalo biti povoljnije, da je smrt oštećenika nastupila odmah nakon zadobivenih ozljeda hicem u prsa te da je hitac u glavu zapravo značio pucanj u već mrtvo tijelo oštećenika, a budući da iz rezultata provedenog medicinskog vještaka i iskaza samog optuženika nesumnjivo proizlazi kako je smrt nastupila tek nakon drugog hica ispaljenog u glavu oštećenika. Nije osnovana niti logična obrana optuženika da je do ispaljivanja spornih hitaca došlo kada je oštećenik hvatao cijev puške i povlači svoju jer takva obrana suprotna i navodima optuženika i rezultatima provedenog balističkog vještačenja,

-da je sud prvog stupnja ispravno zaključio da se ne radi o hicima koji bi bili ispaljeni slučajno za vrijeme dok je oštećenik otimao pušku od optuženika već da je optuženik svjesno i s izravnom namjerom ispalio sporne hice u oštećenika, najprije jedan u prsa s udaljenosti od oko dva metra, a potom u glavu oštećenika iz neposredne blizine, prislonivši mu pušku uz glavu kojim hicem mu je raznio dio glave i to sve pred očima njegove majke i supruge izazvavši istovremeno i opasnost za njihov život i tijelo, što da sve ukazuje na posebnu bezobzirnost u ponašanju optuženika,

-da je prilikom odmjeravanja kazne koja bi bila primjerena za kaznena djela koja je počinio optuženik trebalo voditi računa o tome da je optuženik dva puta pucao u mladu osobu od 33 godine, prislanjajući pušku na glavu već ranjenog oštećenika, uslijed čega mu je glava bila raznesena, a dijelovi tkiva i mozga razasuti po dvorištu i to sve naočigled oštećenikove majke i obitelji optuženika, da optuženik nije počinio kazneno djelo ubojstva na mah u prekoračenju nužne obrane, da nisu izostali ni bitni elementi kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom te da ne treba davati takav značaj okolnosti da je do usmrćenja oštećenika došlo nakon prepirke i sukoba u kući oštećenika kakav značaj daje optuženik. Sva utvrđenja iz presude Vrhovnog suda RH koja su interpretirana u cijelosti prihvaća ovaj sud. Stoga je prigovor tuženika iz ovog postupka da je prilikom ocjene njegove odgovornosti za štetu koju su pretrpjeli bliski srodnici usmrćenog trebalo više voditi računa o događajima u obitelji D. koji su prethodili štetnom događaju, a posebno činjenici da je njegova kćer i supruga ubijenog M. D. dugi niz

godina trpjela fizičko i psihičko maltretiranje od strane ubijenog i njegove majke- tužiteljice pod 1) te da je bila financijski iskorištavana ovaj sud ocijenio u cijelosti neosnovanim, pa čak i neprimjerenim, a kad se ima u vidu opisana bezobzirna egzekucija mlade osobe pred očima njegove majke-tužiteljice pod 1).

Vrhovni sud RH izrazio je stajalište kako čak ni neposredni raniji verbalni i fizički sukob tuženika i pok. I. D. ne predstavlja bilo kakvo opravdanje za

postupak tuženika koji je uslijedio niti da bi taj sukob mogao dovesti do zaključka da se radilo o postupanju u nužnoj obrani ili o ubojstvu na mah. Isto tako, nakupljena frustracija tuženika zbog položaja njegove kćeri u obitelji D. i njenog navodnog iskorištavanja i maltretiranja ne može biti nikako prihvaćena niti kao uzrok niti kao opravdanje čina na koji se odlučio tuženik te ne može umanjiti njegovu krivnju.

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njezine krivnje. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju (st. 3.). Puška kojom je baratao tuženik opasna je stvar pa tuženik odgovara za štetu nastalu tužiteljicama pod 1) i 2) i bez obzira na krivnju.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete, potrebno je primijeniti odredbe novog ZOO-a koji je uveo objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Prema odredbi čl. 1101. ZOO-a u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

Tužiteljica pod 1) iz ovog je osnova zatražila isplatu iznosa od 330.000,00 kn (43.798,53 EUR) koji iznos tužiteljici pod 1) u cijelosti pripada, a uvažavajući da je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50%. Do sada prihvaćeni iznos bio je 220.000,00 kn, pa je zatraženi iznos u cijelosti u skladu s kriterijima sudske prakse te je sud u ovom dijelu u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljice pod 1).

Isti iznos pripadao bi i ranijem tužitelju pod 2), ocu pok. I. D., koji je,

kako je već navedeno, umro u tijeku ovog postupka. Prema odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO-a tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

To znači da je iznos neimovinske štete koji pok. ocu I. D. pripada radi smrti sina prešao na tužiteljice pod 1) i 2), kao njegove nasljednice i to za po ½ dijela: tužiteljici pod 1) pripada iznos od 165.000,00 kn, a tužiteljici pod 2) iznos od 165.000,00 kn (po 21.899,26 EUR).

Na ove iznose tužiteljicama pod 1) i 2) pripada i zatezna kamata koja na iznos neimovinske štete teče od dana podnošenja tužbe, a kako su to tužiteljice i zatražile. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, naime, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Što se tiče zahtjeva tužiteljice pod 2) na isplatu iznosa od 75.000,00 kn (9.954,21 EUR) na ime naknade štete iz ovog osnova, dakle, radi duševnih boli koje je trpjela radi smrti brata, navedeno je da bi tužiteljici pod 2) ova naknada pripadala samo pod uvjetom da je dokazala postojanje trajnije zajednice života s pok. I. D.,

a po uvjerenju suda u trenutku pogibije brata takva zajednica života nije postojala.

I tužiteljica pod 1) i raniji tužitelj pod 2) u svojim su iskazima navodili da tužiteljica pod 2), njihova kćer, nije s njima živjela kad je ubijen njihov sin, s tim da je tužiteljica pod 1) kazala da je dolazila povremeno te znala koji put i prespavati kod roditelja, ali da je više živjela sa svojim tadašnjim mladićem odnosno izvanbračnim suprugom. Raniji tužitelj pod 2) i pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) bio je vrlo izričit: kći M. nije živjela s roditeljima u S. nego je živjela s mužem u K. te u vrijeme kad joj je ubijen brat u roditelja nije dolazila niti povremeno.

Tužiteljica pod 2), očekivano, u svom je iskazu kazala da je u vrijeme kad joj je ubijen brat, živjela u s roditeljima, bratom i nevjestom.

Nakon što su joj predočeni iskazi njenih roditelja kazala je da je tada bila u vezi s tadašnjim mladićem A. K., koji je živio na te da je

povremeno zaista odlazila na kod mladića ali da je stanovala s roditeljima odnosno da može reći da je živjela u , tamo da je imala svoju sobu i svoje stvari.

Svjedokinja M. D., nevjesta tužiteljice pod 1) i kćer tuženika u svom

je iskazu kazala da u sedam godina koliko je živjela na adresi u s pokojnikom i njegovom obitelji tamo tužiteljica pod 2) nikada nije živjela nego je tu samo bila prijavljena. Kazala je da je pet mjeseci prije ubojstva zaista iselila iz došla živjeti sa svojim roditeljima ali da po pričanju pok. I. zna da ni u tom periodu tužiteljica pod 2) nije živjela u .

Stoga je sud zaključio da tužiteljica pod 2) nije dokazala postojanje trajnije zajednice života s ubijenim bratom koja bi joj davala pravo potraživati naknadu neimovinske štete radi duševnih boli zbog smrti brata, pa je njen tužbeni zahtjev trebalo iz ovog osnova odbiti u cijelosti kao neosnovan (za isplatu iznosa od 75.000,00 kn odnosno 9.954,21 EUR s pripadajućim kamatama) i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

Tužiteljica pod 1) zatražila je naknadu neimovinske štete radi toga što je prilikom ranjavanja i ubojstva sina i sama bila ranjena te pretrpjela štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

Prema riječima vještaka ortopedske struke dr. tužiteljica pod 1)

nastradala je 1. siječnja 2009. g. u dobi od 53 godine u obiteljskom sukobu u kojem je smrtno stradao njen sin koji je ubijen puškom na način da su je tom prilikom, kada mu je pokušala pomoći, zahvatile krhotine od ispaljenih streljiva po trbuhu i natkoljenici. Prema oskudnoj medicinskoj dokumentaciji (računalnom ispisu zdravstvenog kartona) tužiteljici pod 1) postavljena je dijagnoza prostrijelne rane u predjelu trbuha i obiju natkoljenica te je zabilježen i nalaz s HKP od 2. siječnja 2009. g. u kojem se spominje više opekotina barutnih čestica te jedna veća rana na lijevoj natkoljenici 3x8 cm. Tužiteljica pod 1) je, prema ispisu zdravstvenog kartona, redovito dolazila na previjanje (sve do 22. siječnja 2009. g.) te se kontrolirala kod kirurga. Radilo se o šivanoj rani jer je zabilježeno odstranjivanje šavova 19. siječnja 2009. g. Vještak je zaključio da se radilo o lakšim tjelesnim ozljedama radi kojih je tužiteljica pod 1) trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri do četiri dana, a blagog još mjesec dana, pri čemu je uzeo u obzir redovita previjanja koja je morala obavljati tijekom liječenja. Tužiteljici pod 1) je bila potrebna tuđa njega i pomoć tri tjedna po jedan sat dnevno i to prvenstveno kao pratnja kod kontrolnih pregleda. Vještak je pregledao tužiteljicu pod 1) u uvjetima sudnice te je našao dobro uočljiv zvjezdoliki ožiljak po sredini lijevog bedra s vanjske strane 7x5 cm, dok na trbušnoj stjenci nije uočio ožiljaka. Stoga da je tužiteljici pod 1) zaostala naruženost blagog stupnja i to samo kad je noga otkrivena. S ortopedske strane trajno umanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice pod 1) da nije zaostalo.

Sud je izveo i dokaz vještačenjem po vještakinji psihijatru dr. koja je,

nakon pregleda medicinske dokumentacije, navela da je tužiteljica pod 1) u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah vrlo jakog intenziteta koji je bio uvjetovan vitalnom ugroženošću. Drugim riječima, povreda koju je doživjela tužiteljica spada u vrh liste povreda straha jakog pa i najvećeg intenziteta, s tim da treba uzeti u obzir da je tada smrtno stradao njezin sin. Ujedno da treba uzeti u obzir i vrijeme u kojem je tužiteljica bila izložena neposrednoj opasnosti po svoj život gledajući smrt u oči, odnosno od momenta kad je tuženik došao s puškom u kojem je vremenu trpjela primarni strah jakog intenziteta. Nakon toga da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedana koji je i uvjetovao da se tužiteljica pod 1) javila psihijatru na pregled. Potom se javio strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim intervalima koji je trajao kontinuirano za vrijeme psihijatrijskog liječenja od siječnja do lipnja 2009. g., bez da je ostalo trajnih posljedica straha. U kliničkoj slici opisani su simptomi nateklosti, anksioznosti, tjeskobe, depresije i straha. Naruženost je blažeg stupnja i estetske naravi, te je vidljiva u ljetnim mjesecima kada je noga otkrivena.

Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužiteljici pod 1) radi ranjavanja prilikom ubojstva sina koje je vidjela na svoje oči sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, jer su to upravo osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije. Tako je sud vodio računa o duljini i intenzitetu fizičkih bolova kojima je bila izložena tužiteljica pod 1), o tome da se radilo o iznimno stresnom događaju koji je, po ocjeni vještakinje psihijatrijske struke, u samom vrhu povreda koje uzrokuju strah najjačeg intenziteta jer je i sama bila izložena pogibelji doslovno ''gledajući smrt u oči'', kako se izrazila vještakinja. Naruženost koja je preostala tužiteljici pod 1), blagog stupnja i povremeno vidljiva drugim osobama, iako nesumnjivo uzrokuje određenu vrstu duševne boli, zanemariva je duševna bol u odnosu na strah koji je tužiteljica pod 1) pretrpjela neposredno u trenutku ozljeđivanja.

Radi svega navedenog tužiteljici pod 1), po ocjeni ovog suda, pripada iznos od 48.000,00 kn (6.370,69 EUR) kao iznos novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a uzimajući u obzir, kako je već spomenuto, povišenje Orijentacijskih kriterija za 50%. U preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova tužiteljica pod 1) zatražila isplatu iznosa od 52.000,00 kn (6.901,59 EUR) s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan.

Na iznos glavnice od 48.000,00 kn tužiteljici pod 1) pripada zatezna kamata koja, prema već citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO-a teče od dana podnošenja tužbe, a kako je tužiteljica pod 1) i zatražila.

Iako je vještak naveo i procijenio da je tužiteljici pod 1) bila potrebna tuđa njega i pomoć te iako je naknada te štete zatražena u podnesku od 4. srpnja 2014. g., tužiteljica pod 1) u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnescima od 13. travnja 2021. g. i u podnesku od 25. travnja 2023. g. (u kojem je sve iznose izrazila u EUR) naknadu ove imovinske štete nije zatražila. U podnesku od 4. srpnja 2014. g. tužiteljica pod 1) zatražila je i naknadu imovinske štete radi odjeće koja joj je bila uništena prilikom ranjavanja (u iznosu od 3.000,00 kn), u konačno uređenom zahtjevu u navedenim podnescima iz 2021. i 2023. g. ni ova šteta nije zatražena.

Pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) zatražio je također naknadu nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti i to radi pogoršanja svog zdravstvenog stanja.

Radi ocjene da li je radi ubojstva sina i iznimne izloženosti stresu kod pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2) došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, sud je angažirao dva vještaka struke: internist-nefrolog, i to dr.

Dr. izradio je pisani nalaz i mišljenje od 15. rujna 2015. g. u kojem je, nakon pregleda medicinske dokumentacije pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2), opisao da je pok. I. D. bio dugogodišnji hipetoničar koji je 2003. g. prebolio cerebrovaskularni inzult s desnostranom hemiparezom, da je 2006. i 2011. g. zbog uroloških problema (kamenci) hospitaliziran i liječen na Urologiji i Nefrologiji KBC Split, da je 2011. g. započeto i liječenje hemodijalizom nakon operacije lijevog bubrega, te se nastavilo liječenje kroz 2013., 2014. i 2015. g. Vještak je zaključio da je pok. I. D. imao kroničnu bubrežnu bolest sa zatajenjem funkcije bubrega i akutizacijom zbog nefrolitijaze koja je bolesnika neposredno dovela do liječenja postupkom hemodijalize. Izrazio je i mišljenje da je dobro poznato, i bez obzira na primarni uzrok, da je povišeni arterijski tlak odgovoran za daljnje oštećenje bubrega, pa da su i kod konkretnog bolesnika ataci povišenog tlaka uzrokovani stresom dali znatan doprinos oštećenju funkcije bubrega.

Pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) je u podnesku od 4. studenog 2015. g. predložio da sud pozove vještaka dr. dopuniti svoj nalaz i mišljenje na okolnost visine štete koju zbog povrede prava osobnosti zbog pogoršanja tjelesnog i duševnog zdravlja trpi pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2), pa je sud na ročištu od 12. listopada 2016. g. odlučio provesti dokaz dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka , a u skladu s propisanim u odredbi čl. 261. st. 2. ZPP-a, ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka nepotpunim.

Vještak je na ročištu od 28. ožujka 2017. g. izjavio da je, radi izrade dopune nalaza i mišljenja, potrebno dostaviti podatke o visini kreatinina za pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2) u periodu prije štetnog događaja i to počevši još od 2003. g., pa čak i od ranije, sve do štetnog događaja 2009. g. i kasnije sve do početka dijalize 2011. g. Temeljem tih podataka da bi mogao izraditi projekciju očekivanog tijeka bolesti odnosno oštećenja bubrežne funkcije i takav, očekivani tijek bolesti, usporediti s tijekom bolesti do kojeg je u stvarnosti došlo i egzaktno procijeniti koliki je utjecaj štetnog događaja na tijek bolesti pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2).

U nastavku postupka pun. tužiteljice pod 1) dostavila je u spis tražene podatke, ali se dokaz dopunom nalaza i mišljenja nije mogao provesti po vještaku koji je izradio taj nalaz i mišljenje radi njegove spriječenosti pa je sud odlučio taj dokaz provesti po novoj vještakinji određenoj ad hoc: D koja je u pisanom nalazu i mišljenju od

20. rujna 2019. g. navela:

-da je pok. I. D. bolovao od kronične bolesti bubrega čiji uzrok nije moguće sa sigurnošću definirati odnosno moguće da se radilo o sistemskoj bolesti s ozljedom bubrega ili o kroničnog upali bubrega uz bubrežne kamence i arterijskoj hipertenziji koja opet može biti esencijalna ili posljedica bubrežne bolesti,

-da su od 2002. g. u zdravstvenom kartonu bolesnika zabilježene povišene vrijednosti arterijskog tlaka od kada je uzimao terapiju,

-da se u medicinskoj dokumentaciji spominje i šećerna bolest iako nema podataka o liječenju, a da je uz arterijsku hipertenziju ta bolest najčešći uzrok kronične bolesti bubrega,

-da je bolesnik 2003. g. prebolio ishemijski cerebrovaskularni inzult,

-da je 2006. g. urađen ESWL zbog desnostrane nefrolitijaze,

-da je bolesnik 1. kolovoza 2011. g. hospitaliziran zbog visokih vrijednosti serumske razine kreatinina i kalija koje su bile vitalno ugrožavajuće, a obradom da su pronađeni jasni dokazi kroniciteta uz ljevostranu nefrolitijazu i hidronefrozu te kompliciranu urinarnu infekciju, te da je 23. kolovoza 2011. g. urađen operativni zahvat nakon kojeg da nije došlo do oporavka bubrežne funkcije pa je započeto s kroničnim programom nadomještanja bubrežne funkcije hemodijalizom,

-da je bolesnik, u sklopu obrade za prijavu na listu potencijalnog primatelja bubrega, tijekom 2015. i 2016. g. bio u tri navrata hospitaliziran u KBC Zagreb da bi 21. svibnja 2017. g. bila uspješno urađena kadaverična transplantacija,

-da iz zdravstvenog kartona pacijenta proizlazi da su vrijednosti kreatinina u periodu od 2005. do 2008. g. bile u referentnim granicama odnosno pri gornjoj granici normalnih što da ne isključuje kroničnu bolest bubrega ali se radilo o održavanju u trećem stadiju kronične bolesti bubrega prema međunarodno prihvaćenom stupnjevanju te bolesti,

-da se povišenje vrijednosti kreatinina bilježi neposredno nakon nesretnog događaja (nalaz od 20. siječnja 2009. g.) od kada, pa sve do hospitalizacije u kolovozu 2011. g., nije pronašla nikakvih nalaza vrijednosti kreatinina, vrijednosti arterijskog tlaka, nefrološkog praćenja ili bilo kakve kontrole odnosno obrade jer da je u općoj problematici dominirala depresivna slika radi koje je pacijent liječen uz potrebu savjetovanja radi hipertenzije radi čega je vještakinja pretpostavila da su vrijednosti arterijskog tlaka bile visoke.

Vještakinja je zaključila da je pok. I. D. i prije nesretnog događaja bio kronični bubrežni bolesnik i hipertoničar s preboljenim cerebrovaskularnim inzultom te je imao problema s bubrežnim kamencima, da je najvjerojatniji scenarij da je zastoj drenaže mokraće u lijevom bubregu koji je vjerojatno trajao duže vrijeme uz nastavak iste kronične terapije za arterijsku hipertenziju rezultirao promjenom hemodinamike u kronično oštećenom bubregu i dovelo do kliničkog pogoršanja koje je u konačnici bilo ireverzibilno. Akutni odnosno kronični stres, loša regulacija arterijskog tlaka te moguće slabije pridržavanja odnosno nepridržavanje preporučenog dijetetskog režima zbog psihičkih posljedica radi gubitka sina da su zasigurno doprinijeli u značajnoj mjeri ubrzanom pogoršanju ostatne bubrežne funkcije, s tim da nije moguće točno i egzaktno odgovoriti u kolikoj mjeri. U svakom slučaju da se radi o ubrzanom tijeku kronične bubrežne bolesti, što da se u normalnim okolnostima, uz adekvatno nefrološko praćenje i liječenje, moglo ublažiti odnosno produljiti vremenski period do potpunog gubitka funkcije uz potrebu za nadomjesnim liječenjem (dijalizom).

Pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) u podnesku od 15. listopada 2019. g. ukazao je na to da su zaključci oba vještaka specijalnosti internist-nefrolog vezano za doprinos okolnosti tragičnog gubitka sina na ubrzano pogoršanje funkcije bubrega isti, s tim da ni vještakinja nije iznijela okolnosti temeljem kojih bi sud mogao ocijeniti visinu štete kojoj je pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) bio izložen radi pogoršanja svoje kronične bolesti, radi čega je predložena dopuna nalaza i mišljenja, što je sud prihvatio pozivom na već spomenutu odredbu čl. 261. st. 2. ZPP-a.

Predloženo je da se vještakinja izjasni kakav bi bio tijek bolesti pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2) da nesretnog događaja nije bilo.

Na ročištu od 22. rujna 2020. g. vještakinja navela je da problemi pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2) s bubrežnom funkcijom u početku nisu bili ozbiljni, a počeli su 2002. g. kada je imao povremene mokraćne infekcije. Vrijednosti kreatinina, koje da predstavljaju biljeg za njegovu bubrežnu funkciju, da su bile u granicama normale ili na gornjim granicama normale. Drugim riječima, sve do štetnog događaja da nema zabilježenih povišenih vrijednosti kreatinina, koje su zabilježene neposredno nakon događaja, s tim da je u daljnjem periodu od dvije godine bolesnik očito zanemario liječenje radi štetnog događaja i mogućeg razvoja depresije da bi 2011. g. bio primljen u bolnicu s izrazito visokim vrijednostima kreatinina i, po mišljenju vještakinje, u završnoj fazi bolesti bubrega kad je bio i vitalno ugrožen. Nadalje, da se pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) nastavio redovito pregledavati i kontrolirati vrijednost kreatinina, ići na redovite LAB i ULR kontrole, da nije dopuštao da mu tlak varira i bude toliko visok da se može reći da mu je "divljao", da bi sigurno njegova osnovna bolest dopuštala normalno funkcioniranje u periodu od deset (10) pa čak i dvadeset (20) godina. Međutim, umjesto toga da je došlo do takvog pogoršanja da se morao javiti u bolnicu 2011. g. jer je došlo do začepljenja radi kamenca, što da je sigurno povezano sa stresom, a u vezi sa stresom da je i cijeli daljnji razvoj njegove bolesti.

Vještakinja je opisala na koji je način svakodnevna životna aktivnost bolesnika na dijalizi umanjena: općenito da se može kazati da su to bolesnici čije je tijelo dijalizom uvelike oslabljeno i to ne samo zbog bubrežne bolesti već i zbog postupka dijalize jer dijaliza, kao i bubrežna bolest, utječe gotovo na sve organe u organizmu. Pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) da je bio na dijalizi punih sedam (7) godina, jer mu je 2017. g. transplantiran bubreg, te je u tom periodu bio sigurno zakinut i nije mogao obavljati svakodnevne aktivnosti na način kako bi to mogle obavljati osobe kojima je kreatinin bio samo u povišenim granicama vrijednosti, odnosno kako je njemu bio prije štetnog događaja. Objasnila je da je pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) bio slabije energije, anemičan, blijed, koža mu je bila žućkasta i perutava, bio je u slabijoj kondiciji, propadala mu je mišićna masa, bio je slabijeg apetita, slabile su mu kosti, imao je problema s tlakom koji u početku bude visok, a kasnije se morao boriti s niskim tlakom, bio je imunološki slabiji te se morao strogo pridržavati dijetetskih uputa jer takvi bolesnici imaju najrestriktivniju dijetu od svih restriktivnih dijeta. Stoga da je njegova životna aktivnost kroz sedam (7) godina od pogoršanja bolesti i početka hemodijalize do transplantacije bubrega bila značajno umanjena. Nakon 2017. g. i uspješne transplantacije da je pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) bio oporavljena osoba bez ograničenja koja prate bubrežne bolesnike i osobe na dijalizi.

Na posebno pitanje pun. pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2) da li se, a da štetnog događaja nije bilo, osnovna bolest pok. I. D. mogla razvijati na takav način da njemu opće ne dođe zatajenja funkcije bubrega ili je zatajenje bilo na neki način neminovno i bez obzira na proživljeni događaj, vještakinja je odgovorila da je to vrlo teško procijeniti jer da, općenito, većina bolesnika s kroničnom bolesti bubrega, pa čak i mlađih osoba, uopće ne doživi postupak stavljanja na dijalizu jer im se u 70% slučaja dogodi drugačiji smrtni ishod zbog zatajenja srčane ili moždane funkcije. Međutim, u konkretnom slučaju, da joj je poznato da je tužiteljica pod 1) uvijek bila u pratnji pok. I. te da je briga i skrb koju mu je uvijek pružala bila neka vrsta garancije da će se pridržavati lijekova, preporučenih pregleda i da će paziti na zdravlje.

Sud je proveo i dokaz vještačenjem po vještakinji psihijatrijske struke dr., a vezano za strah koji je pretrpio pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) radi

pogoršanja svog zdravstvenog stanja, koja je navela da je nesretni događaj duboko uznemirio pravnog prednika tužiteljica pod 1) i 2) kao i cijelu njegovu obitelj u vidu psihičkog stresa, zaprepaštenosti, uznemirenosti, depresije, nesanice zbog čega je i zatražio pomoć psihijatra. U kliničkoj slici opisani su simptomi u vidu napetosti, socijalnog povlačenja, anksioznosti, depresije radi čega se pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) javio psihijatru na pregled i uzimao propisanu terapiju antidepresiva i lijekova za smirenje napetosti, te je trpio strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima za vrijeme ambulantnog liječenja. Što se tiče straha koji je morao pretrpjeti radi činjenice pogoršanja svog zdravstvenog stanja, navela je da je taj strah trajao u vremenskom intervalu od šest (6) mjeseci za vrijeme psihijatrijskog liječenja i bio u granicama, po intenzitetu i trajanju, straha koji je trpio kao neposredni sudionik predmetnog štetnog događaja.

Temeljem iznesenih nalaza i mišljenja vještaka dr. i dr. ovaj

sud je zaključio da je radi pretrpljene traume i stresa radi ubojstva sina pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) doživio pogoršanje svoje osnovne bolesti jer mu se doslovno nakon dvadeset dana od događaja drastično povisila vrijednost kreatinina koja je do tada bila u gornjim granicama normale te je u daljnjem periodu od dvije godine radi depresije, apatije i očaja u kojem je živio zanemario svoje liječenje što je konačno dovelo do potpunog i ireverzibilnog zatajenja bubrežne funkcije lijevog bubrega i prisiljenosti liječenja hemodijalizom u periodu od punih sedam (7) godina.

Kroz taj period pravnom predniku tužiteljica pod 1) i 2) životna aktivnost bila je bitno smanjena i ograničena te je trpio i strah radi pogoršanja svog zdravstvenog stanja, a ograničenja i strah opisale su vještakinje dr. i dr. .

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužiteljicama pod 1) i 2) radi povrede prava osobnosti njihovog pravnog prednika radi pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha kao osnovnim kvalifikatornim okolnostima o kojima ovisi visina novčane satisfakcije.

Radi svega navedenog pravnom predniku tužiteljica pod 1) i 2), po ocjeni ovog suda, pripada iznos od 130.000,00 kn (17.253,97 EUR) kao iznos novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a uzimajući u obzir, kako je već spomenuto, povišenje Orijentacijskih kriterija za 50%. U preostalom dijelu iz ovog osnova, za zatraženih 20.000,00 kn (2.654,46 EUR) s pripadajućim kamatama, odnosno po 10.000,00 kn (1.327,23 EUR) s pripadajućim kamatama za svaku od tužiteljica, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan. Od dosuđenih 130.000,00 kn tužiteljicama pod 1) i 2) pripada po iznos od po 65.000,00 kn (8.626,98 EUR), a prema već citiranoj odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO-a.

Na iznose neimovinske štete koji im pripadaju tužiteljica pod 1) i pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) zatražili su isplatu zatezne kamate počevši od podnošenja tužbe, što im, a prema već spomenutoj odredbi čl. 1103. ZOO-a, i pripada. Prema ovoj odredbi obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Dakle, tužiteljica pod 1) je u tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. travnja 2021. g. i od 25. travnja 2023. g. zatražila na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti radi duševnih boli zbog smrti sina 330.000,00 kn što iznosi 43.798,53 EUR, polovicu tog iznosa koji bi iz istih osnova pripadao njenom pok. suprugu što iznosi 165.000,00 kn odnosno 21.899,26 EUR, zatim radi vlastitog ranjavanja naknadu neimovinske štete u visini od 100.000,00 kn što iznosi 13.272,28 EUR, polovicu iznosa koji je radi pogoršanja zdravstvenog stanja na ime neimovinske štete zatražio njen pok. suprug od 75.000,00 kn, što iznosi 9.954,21 EUR, pa bi ukupan iznos zatražen na ime neimovinske štete bio 88.924,28 EUR, ali je tužiteljica dobila ukupan zbroj od 85.505,21 EUR, po mišljenju suda pogrešnim zbrajanjem. Kako je tužiteljici iz svih navedenih iznosa dosuđen ukupan iznos od 80.695,46 EUR (43.798,53 EUR+21.899,26 EUR+6.370,69 EUR+8.626,98 EUR), proizlazi da je u preostalom dijelu iz ovih osnova u visini od 4.809,75 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) trebalo odbiti kao neosnovan.

Tužiteljici pod 2) pripada polovica iznosa neimovinske štete koja je radi povrede prava osobnosti radi duševnih boli zbog smrti sina trebala pripasti njenom pok. ocu što iznosi 21.899,26 EUR te polovica iznosa koji je radi pogoršanja zdravstvenog stanja na ime neimovinske štete zatražio njen pok. otac odnosno iznos od 8.626,98 EUR, s tim da je zahtjev pok. oca u dijelu iznosa od 1.327,23 EUR s pripadajućim kamatama na ime naknade neimovinske štete radi pogoršanja zdravstvenog stanja trebalo odbiti kao neosnovan, kao i cijeli zahtjev tužiteljice pod 2) radi povrede prava osobnosti radi duševnih boli zbog smrti brata u visini od 75.000,00 kn odnosno 9.954,21 EUR, i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

Tužiteljice pod 1) i 2) te pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2), nadalje, zatražili su i naknadu imovinske štete radi toga što su, ispraćajući tragično stradalog sina i brata, morali kupiti odjeću tzv. crninu i to: tužiteljica pod 1) i pravni prednik tužiteljica pod 1) u uređenim tužbenim zahtjevima u već navedenim podnescima iz 2021. i 2023. g. ukupan iznos od 15.000,00 kn odnosno 1.990,34 EUR, a tužiteljica pod 2) iznos od 15.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 1093. ZOO-a tko prouzroči nečiju smrt dužan je platiti uobičajene troškove njegova pogreba, koji troškovi uključuju trošak ukopa, izrade nadgrobnog spomenika i crnine.

Što se tiče troškova vezanih uz ukop, koje su troškove u tužbi i podnescima kojima su uređivali tužbeni zahtjev do 2023. g. zatražili tužiteljica pod 1) i pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) u ukupnom iznosu od 25.107,83 kn s pripadajućim kamata, u zadnjem podnesku iz 2023. g. kojim je tužbeni zahtjev konačno i zadnji put uređen naknada ove štete nije zatražena.

Crnina koju su bili prisiljeni kupiti tužiteljice pod 1) i 2) i njihov pravni prednik, a s obzirom da je bila zima, sastojala se, prema njihovim iskazima:

-crnog odijela, cipela i kaputa za supruga te kompletne odjeće i obuće za sebe kao i odijela, košulje i cipela za sina kojeg je morala ukopati, a prema riječima tužiteljice pod 1) i

-crnih hlača, majice, košulje, cipela i kaputa koje je po navodima iz iskaza kupila sebi tužiteljica pod 2).

Prema ocjeni ovog suda, a primjenjujući odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a, tužiteljicama pod 1) i 2) i njihovom pravnom predniku pripadaju zatraženi iznosi u cijelosti, s tim da je sud iznos od 15.000,00 kn za jednu osobu ocijenio primjerenim, a imajući na umu zimsko doba i što je sve bilo potrebno kupiti, a trebalo je kupiti novu obuću i odjeću, a ne koristiti staru i iznošenu, za dostojanstven i svečan ispraćaj sina i brata na posljednji počinak. Tužiteljica pod 1) je, po mišljenju suda, u zadnjem podnesku kojim je uredila tužbeni zahtjev zatražila daleko manji iznos od onog koji joj pripada, a uzimajući u obzir da je bilo potrebno priznati i troškove odjeće i obuće za pok. sina.

Prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a, naime, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Stoga je tužiteljicama pod 1) i 2) trebalo dosuditi cjelokupni zatraženi iznos za njihovu odjeću i obuću te po polovicu iznosa koji je zatražio pok. I. D.,

odnosno tužiteljici pod 1) ukupni iznos od 11.250,00 kn (1.493,13 EUR), a tužiteljici pod 2) ukupan iznos od 18.750,00 kn (2.488,55 EUR).

Na iznos glavnice koji pripada tužiteljici pod 1) i pravnom predniku tužiteljica pod 1) i 2) zatražena je u podnesku od 25. travnja 2023. g. zatezna kamata koja teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate, odnosno od proteka godine dana od dana kad je kupljena crnina radi pogreba sina, što je u cijelosti osnovano jer se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se nadoknađuje prema cijenama u vrijeme kada je izdatak učinjen i od kada teku zatezne kamate na taj iznos štete, što je sigurno bilo prije 5. siječnja 2010. g., dok je tužiteljica pod 2) u tužbi i zahtjevu koji tijekom postupka nije mijenjala zateznu kamatu zatražila od presuđenja do isplate, što je manje od onog što joj pripada i što je sud u cijelosti prihvatio. To znači da tužiteljici pod 1) zatezna kamata na cjelokupni iznos glavnice teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate, dok je tužiteljici pod 2) na iznos od 15.000,00 kn zatezna kamata priznata od 8. siječnja 2024. g. do isplate kako je i zatražila, a na iznos od 3.750,00 kn od 5. siječnja 2010. g. do isplate.

I konačno, tužiteljica pod 1) i pravni prednik tužiteljica pod 1) i 2) u konačno uređenom zahtjevu iz podneska od 25. travnja 2023. g. zatražili su naknadu imovinske štete radi izgradnje grobnice za jednu osobu s nadgrobnim spomenikom, što, kako je već navedeno, također predstavlja dio uobičajenih troškova pogreba o kojima govori odredba čl. 1093. st. 1. ZOO-a, a prema ustaljenoj sudskoj praksi.

U tužbi je navedeno da su tužitelji bili izloženi troškovima podizanja kamenog spomenika: Kapelice s likom Gospe od 220 cm u iznosu od 18.450,00 kn te je uz tužbu bila dostavljena ponuda kamenoklesarsko-trgovačkog obrta C. koja je glasila na iznos koji je zatražen u tužbi.

Uz tužbu je bio priložen i Ugovor o kupoprodaji obiteljske grobnice od 15. listopada 2009. g. u kojem je u čl. 2. utvrđena cijena radova na iskopu, armirano-betonskim, izolacijskim, zidarskim i kameno-rezačkim radovima ukupno 51.237,68 kn koju je naručitelj I. D. bio dužan podmiriti u dvadeset četiri jednaka obroka.

Tužiteljica pod 1) je u svom iskazu navela da je napravljen spomenik s nadgrobnom pločom na koju je naslonjena kapelica koja nije posebno visoka te da na groblju u S ima još dva ili tri slična spomenika.

Uz podnesak od 5. ožujka 2015. g. tužitelji su dostavili u spis Predugovor za izgradnju grobnice-spomenika bez datuma koji je glasio na iznos od 11.830,00 EUR te fotografiju nadgrobnog spomenika za preminulog I. D. izrađenog od strane

Udruge likovnih dizajnera S. art iz K. S.. Ujedno je pun. izjavila da nadgrobni spomenik još uvijek nije postavljen na grob preminulog sina jer nije u cijelosti otplaćena cijena za izradu spomenika.

Tuženik je u podnesku od 10. studenog 2015. g. ukazao na proturječnosti u iznosima iz ponude kamenoklesarsko-trgovačkog obrta C. i Predugovora U.

S. art, kao i da nije jasno tko je od navedenih izradio spomenik i po kojoj cijeni i da li je grob pok. I. D. uopće uređen. Navedeno je i da se radi o luksuznom spomeniku koji nije uobičajen u mjestu gdje je pok. I. D. pokopan.

Na ročištu od 6. rujna 2021. g. odlučeno je od Novog groblja u S. zatražiti podatak o uobičajenim/prosječnim cijenama nadgrobnog spomenika za jednu osobu s tim da je zatraženo i očitovanje da li se nadgrobni spomenik koji su izgradili tužiteljica pod 1) i pravni prednik tužitelja pod 1) i 2) po obliku i cijeni može smatrati prosječnim i uobičajenim u odnosu na ostale nadgrobne spomenike na solinskom groblju, u koju svrhu je dostavljena i fotografija spomenika, ponuda broj IF-Pon-2009-000001 i Predugovor za izradu spomenika.

Iz obavijesti Grada S., Vlastitog pogona za obavljanje komunalne djelatnosti od 27. rujna 2021. g. proizlazi da je pok. I. D. pokopan 2009. g. u zajedničku grobnicu Grada S. te da grobnica nema nadgrobni spomenik, a da podatke o cijenama nadgrobnih spomenika nisu u mogućnosti dati.

Tužiteljica pod 1) se u podnesku od 7. ožujka 2022. g., i to po prvi put od podnošenja tužbe, izjasnila o tome da je njen sin pokopan u zajedničku grobnicu Grada S., a budući da ona i njen pok. suprug I. nisu imali svoju grobnicu niti su imali novčanih sredstava za kupnju grobnice. Ugovor o kupoprodaji grobnice koji je bio zaključen 2009. g. i temeljem kojeg su trebali podmiriti cijenu od 51.237,68 kn da je 2015. g. sporazumno raskinut jer nisu imali sredstava za platiti taj iznos. Izraženo je mišljenje kako tužiteljici pod 1) u svakom slučaju pripada pravo zahtijevati troškove za kupnju grobnice za prijenos posmrtnih ostataka njezinog sina u njegovu grobnicu radi čega je ustrajala u prijedlogu za pribavljanje podataka o prosječnim cijenama grobnice i nadgrobnog spomenika za jednu osobu u S..

Prema stajalištu sudske prakse, kako je pravilno istaknula tužiteljica pod 1), sve da nadgrobni spomenik i nije postavljen, pravo na naknadu svejedno pripada roditelju odnosno roditeljima preminule osobe, pod uvjetom da nema osnova za sumnju u to da će spomenik biti postavljen, ali ne preko iznosa troškova podizanja nadgrobnog spomenika kakav podižu mještani prosječnog imovinskog stanja u mjestu u kojem se spomenik gradi.

Uz podnesak od 25. travnja 2023. g. tužiteljica pod 1) osvrnula se na bezuspješna traženja suda dostaviti podatke o visini troškova izgradnje grobnice za jednu osobu zajedno s nadgrobnim spomenikom od Grada S. te je u prilogu dostavila Ponudu obrta za kamenoklesarske usluge broj 98/2023 od 24.

travnja 2023. g. koju je uspjela pribaviti i iz koje proizlazi da izgradnja grobnice i nadgrobnog spomenika za jednu osobu iznosi 8.187,50 EUR.

Radi se o troškovima iskopa, odvoza na deponij, dobavljanja i postavljanja betona s armaturnom mrežicom, izrađivanja, dobavljanja i postavljanja obloge grobnice, pločnika s poklopcem, nosača poklopne ploče, cokula, spomenika i vaze Granit Impala.

Sud je prihvatio podatke koje je dostavila tužiteljica pod 1) kao vjerodostojne i realne, a s obzirom na općepoznate troškove gradnje grobnice i nadgrobnog spomenika te je ocijenio kako se radi o troškovima za nadgrobni spomenik (3.500 EUR uvećano za PDV) kakav mogu podići mještani S. prosječnog imovinskog stanja. Trošak izgradnje i zidanja grobnice ne ovisi o materijalnim mogućnostima jer je za svaki grob, u ovisnosti o veličini, uglavnom nepromjenjiv, pa je taj trošak prihvaćen kao realan i objektivan (3.050,00 EUR s PDV-om).

Stoga je u ovom dijelu tužbeni zahtjev bilo potrebno u cijelosti prihvatiti i tužiteljici pod 1) dosuditi na ime imovinske štete radi gradnje grobnice i podizanja nadgrobnog spomenika pok. sinu iznos od 61.688,72 kn odnosno 8.187,50 EUR koji pripada samo tužiteljici pod 1), jer će samo ona snositi taj trošak. Drugim riječima, ne radi se o trošku koji je već nastao i koji bi mogla nakon smrti tužitelja I. D. kao njegova nasljednica tražiti i tužiteljica pod 2).

Na ovaj iznos tužiteljica pod 1) zatražila je isplatu zatezne kamate koja teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate, odnosno od proteka godine dana od dana pogreba pok. sina I. do isplate. Kako se radi o trošku koji još nije nastao tužiteljici pod 1) ne pripada zatezna kamata od tog dana, već tužiteljici pod 1) na dosuđeni iznos glavnice pripada zatezna kamata koja na iznos nenovčane materijalne štete teče od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu, kojim je na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica pod 1) zatražila isplatu zatezne kamate u periodu od 5. siječnja 2010. g. do 8. siječnja 2024. g., tužbeni zahtjev bilo potrebno odbiti kao neosnovan.

Stopu zatezne kamate na iznose glavnice koje su dosuđene tužiteljicama pod 1) i 2) sud je odredio pozivom na odredbu čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tužiteljica pod 1) je u podnesku od 25. travnja 2023. g. tu stopu pravilno odredila: radi se o stopi koja se od 5. siječnja 2010. g. do do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim koja se od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. do isplate o stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Odluka o troškovima postupka u odnosu na tužbu tužiteljice pod 1) donesena je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužiteljica pod 1) nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženika trebalo obvezati na plaćanje cjelokupnog troška kojem je bila izložena tužiteljica pod 1) vodeći spor.

U odnosu na tužbu tužiteljice pod 2), pak, odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh ovih stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh tužiteljice pod 2) i tuženika u ovoj parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužiteljica pod 2) uspjela u dijelu od 70%, a tuženik u odnosu na tužbu tužiteljice pod 2) u dijelu od 30%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužiteljici pod 2) je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 40%.

Tužiteljici pod 1) trebalo je priznati trošak sastava tužbe od 410 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 4. studenog 2014. g., 29. siječnja 2015. g., 22. rujna 2020. g. i 3. ožujka 2021. g. i sastava podneska od 15. listopada 2019. g. po 717 bodova (ukupno 3585 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 18. veljače i 6. svibnja 2014. g., 10. lipnja i 12. studenog 2015. g., 4. veljače, 12. listopada i 8. prosinca 2016. g., 14. veljače i 28. ožujka 2017. g., 3. travnja 2019. g., 6. rujna 2021. g., 19. listopada 2022. g. i 14. veljače, 30. kolovoza i 23. studenog 2023. g. po 50 bodova (ukupno 750 bodova), trošak sastava podnesaka od 4. srpnja 2014. g. i 7. rujna 2023. g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 29. ožujka 2015. g. od zatraženih 398,17 bodova, trošak sastava podneska od 4. studenog 2015. g. od zatraženih 199,08 bodova i trošak sastava podnesaka od 13. travnja 2021. g. i 25. travnja 2023. g. po 100 bodova (ukupno 200 bodova).

Ukupan broj bodova od 5592,25 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (11.184,50 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu presude (od 663,61 EUR) i trošak koji je tužiteljica pod 1) platila za vještačenja (u zatraženom iznosu od 300 EUR) te tako dobiti iznos od 14.944,24 EUR što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužiteljici pod 1) i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

Tužiteljici pod 1) nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe jer u spisu nema podataka o tome da je ta pristojba plaćena, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na naplatu te pristojbe.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pod 1) je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pod 1) pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te je sud u izreci presude odredio i stopu ove kamate.

Tužiteljici pod 2) trebalo je priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima od 4. studenog 2014. g. i 29. siječnja i 29. ožujka 2015. g. po 100 bodova (ukupno 400 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 18. veljače 2014. g. i 10. lipnja 2015. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova), a prema zahtjevu za naknadu troškova postupka s lista 70 spisa.

Ukupan broj bodova od 500 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda od 10,00 kn, kako je u zahtjevu zatraženo i tako dobiveni iznos od 5.000,00 kn umanjiti te ocijeniti da tužiteljici pod 2), u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 40% ovog iznosa odnosno 2.000,00 kn, što predstavlja trošak koji je u odnosu na tužbu tužiteljice pod 2) dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su isključivo u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g.

U Splitu, 8. siječnja 2024. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte