REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-425/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice Đ. G. iz Z., OIB: … i II-tužitelja D. K. iz Z., OIB: …, zastupanih po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25-P-1276/19-36 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja Đ. G. i D. K., te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25-P-1276/19-36 od 31. ožujka 2022., i sudi:

1. Tuženik S. K. iz Z., OIB: …, dužan je dopustiti da se u z.k.ul.br. … k.o. G. Z. provede Geodetski elaborat br. … kojim se formira nova čestica z.k.č.br. … oznake stambena zgrada kbr. … površine 105 m2, dvorište površine 53 m2 i dvorište površine 79 m2, odnosno ukupno 237 m2, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Utvrđuje se da su tužitelji Đ. G. iz Z., OIB: … i D. K. iz Z., OIB: …, vlasnici na novoformiranoj z.k.č.br. … k.o. G. Z., upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, i to svaki u 1/2 dijela.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.187,98 eura /16.485,30 kuna, u roku od 15 dana, dok se tužitelji odbijaju sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima troškove žalbenog postupka u iznosu od 281,21 eura /2.118,75 kuna, u roku od 15 dana, dok se tužitelji odbijaju sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Tuženik S. K. iz Z., OIB: …, dužan je dopustiti da se u z.k.ul.br. … k.o. G. Z. provede Geodetski elaborat br. … kojim se formira nova čestica z.k.č.br. … oznake stambena zgrada kbr. … površine 105 m2, dvorište površine 53 m2 i dvorište površine 79 m2, odnosno ukupno 237 m2, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Utvrđuje se da su tužitelji Đ. G. iz Z., OIB: …, i D. K. iz Z., OIB: …, vlasnici na novoformiranoj z.k.č.br. … k.o. G. Z., u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, i to svaki u 1/2 dijela.

3. Tuženik S. K. iz Z., OIB: …, dužan je tužiteljima Đ. G. iz Z., OIB: …, i D. K. iz Z., OIB: …, naknaditi troškove ovog parničnog postupka u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložili drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu presudu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje. Traže troškove žalbenog postupka.

2.1. Tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se provedba Geodetskog elaborata vrši na način određen odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i katastarskim propisima, te da ne ovisi o volji stranaka, pozivajući se pri tome na odredbu članka 11. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama, jer je taj zaključak u suprotnosti s odredbom članka 164. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama. Kako u konkretnom slučaju predmetni prijavni list utječe na knjižna prava tuženika i tužitelja, isti se ne može provesti u zemljišnim knjigama bez volje svih stranaka u sporu, odnosno svih nositelja knjižnih prava na koja se odnosi predmetni elaborat, a kako je tuženik odbio potpisati odgovarajuću ispravu, tužitelji su pokrenuli predmetni postupak upravo kako bi takvu ispravu zamijenila pravomoćna presuda donesena u ovom postupku.

2.2. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su tužitelji nasljeđivanjem stekli svaki u ½ dijela zk. tijelo I oznake dvorište u Z., površine 94 m2, i zk. tijelo II oznake Kuća u Z., sagrađena na kč.br. … u kopiji plana označena br. I-tlocrtne površine 105 čm, a da je tuženik stekao kč.br. … oznake Porodična stambena zgrada na B. cesti br. 81 i dvorište površine 1185 m2, i k.č.br. … oznake dvorište i oranica, površine 1185 m2, dok iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka u kojem je vještak prikazao izgled prethodno opisanih nekretnina, točnije iz Snimke stvarnog stanja s preklopom katastarskog i uklopom zemljišnoknjižnog plana, proizlazi da zemljišnoknjižna kč.br. … uopće ne obuhvaća cijelu kuću na adresi L. (već samo jedan manji dio), kao i da zemljišnoknjižna kč.br. … ne obuhvaća samo kuću na adresi B. cesta 81, već i veći dio kuće na adresi L. 10. Kako su stranke u postupku suglasno utvrdile da su postigle sporazum o diobi ostavinske imovine na način da kuća na adresi L. 10 pripadne tužiteljima, a tuženiku kuća na adresi B. cesta 81, očigledno je da rješenje o nasljeđivanju nije u skladu sa sporazumom koji su stranke postigle o diobi ostavine, jer da po rješenju o nasljeđivanju tužiteljima pripada samo manji dio kuće na adresi L. 10, dok veći dio te kuće, kao i kuća na adresi B. cesta 81, pripadaju tuženiku, odnosno da su stranke prilikom iznošenja sporazuma javnom bilježniku koji je vodio ostavinski postupak i donio rješenje o nasljeđivanju, bile u zabludi glede sastava jedne i druge nekretnine, te da su stranke imale na umu stanje nekretnina sukladno katastarskom stanju, dok je javni bilježnik donio rješenje o nasljeđivanju na temelju zemljišnoknjižnog stanja.

2.3. Tužitelji, također, smatraju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je sporazum stranaka postignut na način da kuću na adresi L. 10 naslijede tužitelji, a da tuženik naslijedi kuću na adresi B. cesta 81, međutim da je pogrešno utvrdio da takav sporazum proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju jer prema tom rješenju tužiteljima pripada dio kuće na adresi L. 10, a tuženiku dio kuće na adresi L. 10 i kuća na adresi B. cesta 81, s tim da je u trenutku provođenja ostavinskog postupka iza pok. S. K. u Posjedovnom listu br. … k.o. P., koji je priložen u spisu, nekretnina tuženika bila označena kao kč.br. … oznake B., dio kuć.br. 81, dio zgr. površine 110 m2 i dvorište površine 657 m2, dok je nekretnina tužitelja bila označena kao kč.br. … oznake U. H. L. ukupne površine 295 m2, od čega kuć.br.10, dio kuć.br. 81, Z., U. H. L. 10, površine 127 m2 i dvorište površine 168 m2. Imajući u vidu ovakvo katastarsko stanje nekretnina u vrijeme provođenja ostavinskog postupka, koje je strankama bilo jedino poznato, jasno je da je volja stranaka bila ta da tužitelji dobiju objekt na adresi L. 10 sa pripadajućim dvorištem, a tuženik objekt na adresi B. 81 sa pripadajućim dvorištem.

2.4. Zaključno tužitelji u žalbi navode da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uopće nije uzeo u obzir zabludu stranaka prilikom iznošenja javnom bilježniku sporazuma o diobi ostavine, a niti dotadašnje uživanje odnosno posjedovanje predmetnih nekretnina na način da su kuću na adresi L. 10 uživali roditelji stranaka (i stranke do svog osamostaljenja), dok je kuću na adresi B. cesta 81 nakon ženidbe počeo koristiti tuženik na temelju suglasnosti roditelja, te da u posljednjih 35 godina nije istodobno koristio niti dio kuće na adresi L. 10, a niti dvorište između kuća koje su u cijelosti koristili roditelji stranaka, kao i da strankama nije bila poznata činjenica da njihov prednik nije uspio riješiti zemljišnoknjižno stanje pa da su u ostavinskom postupku svoj sporazum sastavile u vjeri da današnja kč.br. … uključuje i nekadašnju kč.br. …, koja čestica je bila uključena u Odobrenje za upotrebu od 12. ožujka 1969. Pri tome se žalbenim navodima napominje da tuženik nije imao primjedbi na rješenje o utvrđivanju građevne čestice za građevinu izgrađenu na k.č.br. … k.o. P. (koja odgovara zemljišnoknjižnoj kč.br. … k.o. G. Z.) koje je doneseno na temelju dotadašnjeg uživanja nekretnina, a niti na Izjavu o utvrđivanju međa koju je potpisao i jer je bio svjestan dotadašnjeg korištenja predmetnih nekretnina, kao i sporazuma postignutog u ostavinskom postupku. Zbog iznesenih žalbenih navoda tužitelji smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelji nemaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na kč.br. … na način kako je ona formirana predmetnim geodetskim elaboratom jer da se pravni temelj tužitelja sastoji u nasljeđivanju predmetne nekretnine, a za koje nasljeđivanje je relevantan sporazum stranaka, kao i u činjenici dugogodišnjeg uživanja nekretnina sukladno današnjem katastarskom stanju.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. … k.o. G. Z. utvrdio da je zemljišnoknjižna čestica broj …, oznake kuća u Z., L. broj 10 (u kopiji plana označena brojem 1-tlocrtne površine 105 čm) i dvorište površine 94 m2, upisana kao suvlasništvo tužitelja D. K. i Đ. G. u ½ dijela, dok je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. … k.o. G. Z. utvrdio da je zemljišnoknjižna čestica broj …, oznake porodična stambena zgrada na B. cesti broj 81 i dvorište površine 1185 m2, upisana kao vlasništvo S. K..

6.1. Nadalje je uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika V. Č. kao sudskog povjerenika poslovni broj: O-2059/16 od 18. svibnja 2016. utvrđeno da su iza pok. S. K., preminulog 29. veljače 2016., kao dio ostavinske imovine između ostalog navedene nekretnine pod b) upisane u zk.ul. … k.o. Z. i nekretnine pod c) upisane u zk.ul. … k.o. G. Z., te da su njegovim nasljednicima temeljem Zakona i Sporazuma proglašeni na nekretninama navedenim pod c) D. K. i Đ. G. svaki u 1/2 dijela, a S. K. na nekretninama navedenim pod b) u cijelosti, dok je uvidom u zapisnik od 2. svibnja 2016. sa ostavinske rasprave u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem O- 2059/16 utvrđeno da su tužitelji i tuženik u svojim nasljedničkim izjavama izričito naveli kako se prihvaćaju nasljedstva temeljem zakona u cijelosti, kao i da su se sporazumjeli u pogledu diobe ostavinske imovine na način da u odnosu na nekretnine pod b) i c) tužiteljima pripadne nekretnina pod c) svakom u 1/2 dijela, a tuženiku nekretnina pod b) u cijelosti.

6.2. Cijeneći iskaz tuženika, a koji iskaz je u skladu s iskazima tužitelja i njihovim navodima istaknutim u tužbi, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da su stranke postigle dogovor oko podjele ostavinske imovine, i to na način da kuću na adresi L. 10 naslijede tužitelji, a da tuženik naslijedi kuću na adresi B. c. 81, te da se o zemljištu nisu ništa dogovarali, s tim da su te kuće uvijek bile povezane zajedničkim dvorištem jer su i jedna i druga kuća bile vlasništvo njihovog oca pok. S. K.. Tuženik je u svom iskazu posebno istaknuo da ne može objasniti kako je došlo do toga da je polovica kuće koju su naslijedili tužitelji na adresi H. L. 10 na njegovoj čestici, ali ostaje kod tvrdnje kako su oni naslijedili tu kuću, dok je on naslijedio zemljište, te da je mišljenja da to treba riješiti na način da tužitelji od njega otkupe 100 m2 kako bi mogli formirati građevinsku parcelu.

6.3. Analizirajući iskaze stranaka i svjedoka I. T. koji je sudjelovao u izradi geodetskog elaborata radi usklađivanja stanja za zemljišne knjige i formiranja građevinske čestice, prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju započeli postupak ishođenja građevinske dozvole i etažiranja kuće na adresi L. 10, kao i formiranja građevinske čestice u skladu sa sporazumom iz ostavinskog postupka i sa stvarnim stanjem, zbog čega je tužitelj D. K. podnio zahtjev Gradu Z., Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice, odnosno zemljišta nužnog za uporabu građevine za postojeću stambenu građevinu, koji je donio rješenje broj UP/I-350-05/16-005/1056 od 17. veljače 2017. (list 21) kojim je odredio da građevnu česticu postojeće stambene građevine čini dio kč.br. … k.o. P. u Z..

6.4. Iz spisa, nadalje, proizlazi da su tužitelji radi provođenja parcelacije naručili izradu parcelacijskog elaborata koji je izradio ovlašteni ing. geodezije I. T. broj: RN- 154/17 i koji je potvrđen od strane nadležnog Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove (list 23-52), te da je isti proveden u katastru na način da je formirana kč.br. … oznake: Ulica H. L. površine 237 m2, koja se sastoji od stambene zgrade, Z., ulica H. L. 10, površine 105 m2, dvorišta površine 79 m2 i dvorišta površine 53 m2 (posjedovni list broj … k.o. P. – list 54), te da navedeni parcelacijski elaborat nije proveden u zemljišnim knjigama iz razloga što je tuženik odbio potpisati sa tužiteljima ugovor o diobi nekretnina.

6.5. Radi utvrđivanja površina, granica i identifikacije zemljišnoknjižnih čestica provedeno je geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Ž. P., te je prvostupanjski sud na temelju njegovog nalaza i mišljenja, kojeg je prihvatio u cijelosti i na koji stranke nisu imale primjedbi, utvrdio da geodetski snimak na dan očevida odgovara izrađenom, ovjerenom, potvrđenom i provedenom geodetskom elaboratu (u Katastru zemljišta) oznake RN 154/2017 k.o. P., osim istočne granice predmetne katastarske čestice kč.br. … k.o. P. koja nije vidljiva na terenu, ali da je u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, te da se predmetni objekt na adresi H. L. 10 i pokazano dvorište nalazi na kč.br. … k.o. P., odnosno na kč.br. … i na dijelu kč.br. … obje upisane u k.o. Grad Z., a da se dvorište nalazi između kuća tužitelja i tuženika sa betoniranim dijelovima uz kuće i da je između travnata površina.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužitelje s tužbenim zahtjevom prije svega iz razloga što su prema odredbi čl. 232. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) tužitelji vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, i to u pogledu sadržaja ostavine i o tome koliki im nasljedni dio pripada, te iz razloga što je u postupku utvrđeno da stranke nisu sklapale dodatne sporazume o diobi ostavinske imovine, niti je tuženik preuzeo bilo kakvu obvezu sklapanja diobnog ugovora koji bi trebao uslijediti nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju, kao i da potpisivanjem Izjave o utvrđivanju međa tuženik nije priznao vlasništvo na nekom dijelu svoje čestice niti se obvezao taj dio ustupiti tužiteljima.

7.1. Prvostupanjski sud, nadalje, smatra da za stjecanje vlasništva tuđe zemljišnoknjižne čestice nije dovoljan geodetski elaborat, nego da se mora imati neki pravni osnov, a da tužitelji u konkretnom slučaju takav osnov nemaju, odnosno da nemaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva novoformirane čestice …, zbog čega je tužitelje odbio s tužbenim zahtjevom.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, te ga ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća.

8.1. Naime, između stranka tijekom postupka nije bila sporna činjenica da su tužitelji i tuženik postigli dogovor oko podjele ostavinske imovine, i to na način da kuću na adresi L. 10 naslijede tužitelji, a da tuženik naslijedi kuću na adresi B. c. 81, te da se dio kuće koju su prema sporazumu naslijedili tužitelji na adresi L. 10 nalazi na čestici kč.br. … koja je u zemljišnim knjigama upisana u zk.ul.br. … k.o. Grad Z. kao vlasništvo tuženika na temelju rješenja o nasljeđivanju.

8.2. Odredbom članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), određeno je pravno jedinstvo nekretnine, a prema odredbi stavka 1. članka 366. ZV-a, od dana stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti nekretnine određeno člankom 9. ZV-a, ako posebnim zakonom nije ništa drugo određeno.

9. Kako tuženik ne osporava činjenicu da su tužitelji postali vlasnici kuće na adresi L. 10 na temelju njihovog usmenog sporazuma o diobi ostavinske imovine postignutog u ostavinskom postupku, te da je Geodetski elaborat broj RN-154/17 izrađen u skladu sa postignutim sporazumom stranaka, načelom jedinstvenosti nekretnine koje je propisano citiranim odredbama ZV-a (kuće sa zemljištem na kojem je kuća izgrađena) i sa navedenim rješenjem Grada Z. o utvrđivanju građevne čestice, odnosno zemljišta nužnog za uporabu građevine za postojeću stambenu građevinu, kojim je određeno da građevnu česticu postojeće stambene građevine čini dio kč.br. … k.o. P. u Z., a koje rješenje je doneseno na temelju članka 159. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju (NN 153/13), kao i da je Geodetski elaborat broj RN-154/17 proveden u katastru na temelju suglasnosti tuženika koji je potpisao Izjavu o utvrđivanju međa, u konkretnom slučaju su ispunjeni uvjeti da se u z.k.ul.br. … k.o. Grad Z. provede navedeni Geodetski elaborat kojim se formira nova čestica kč.br. … u ukupnoj površini od 237 m2 u vlasništvu tužitelja, a da čestica kč.br. … u vlasništvu tuženika ima površinu od 862 m2.

10. Imajući u vidu da su tužitelji na temelju navedenog sporazuma stekli vlasništvo dijela nekretnine na kojoj se nalazi kuća na adresi L. 10, kako je to navedeno u Geodetskom elaboratu broj RN-154/17 koji je potvrđen od strane nadležnog Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, valjalo je temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti i odlučiti kao u točki I.1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.

11. Obzirom da je ovaj sud preinačio pobijanu presudu, odlučio je i o troškovima cijelog postupka temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a, imajući pri tome u vidu da su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom, te je tužiteljima priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 110 bodova temeljem Tbr. 7. toč.1. i 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), troškove sastava podneska od 30. travnja 2021. u zatraženom iznosu od 110 bodova temeljem Tbr. 8. toč.1. i 36. Tarife jer su se tim podneskom tužitelji očitovali na nalaz i mišljenje vještaka, zatim troškove sastava podnesaka od 13. veljače 2020., 27. kolovoza 2020. i 21. siječnja 2022. u iznosima od po 55 bodova temeljem Tbr. 8. toč.3. i 36. Tarife jer se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8. toč.1. Tarife, kao i troškove zastupanja na ročištima od 14. studenog 2019., 20. veljače i 30. studenog 2020., te od 3. ožujka 2021. i 17. veljače 2022. u iznosima od po 110 bodova temeljem Tbr. 9. toč. 1. i 36. Tarife što iznosi ukupno 925 bodova, odnosno 1.227,69 eura /9.250,00 kuna, a s priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 306,92 eura /2.312,50 kuna ukupno priznati iznos tužiteljima za navedene radnje iznosi 1.534,61 eura /11.562,50 kuna.

11.4. Tužiteljima su, nadalje, priznati zatraženi troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 53,09 eura /400,00 kuna, predujam za geodetsko vještačenje u iznosu od 497,71 eura /3.750,00 kuna i za troškove sudske komisije u iznosu od 49,48 eura /372,80 kuna, tako da ukupno priznati troškovi tužiteljima iznose 2.187,98 eura /16.485,30 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točki I.3. izreke pobijane presude. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 24. studenog 2020. budući isti u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice jer su sve navode istaknute u tom podnesku tužitelji mogli istaknuti na ročištu održanom 30. studenog 2020.

12. Tužiteljima koji su u žalbenom postupku uspjeli u cijelosti ovaj sud je priznao i trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 228,12 eura /1.718,75 kuna temeljem Tbr. 10.toč.1. i 36. Tarife, te zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura /400,00 kuna, što iznosi ukupno 281,21 eura /2.118,75 kuna, dok su s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka tužitelji odbijeni (točka II. izreke).

13. Ovaj sud nije dosudio tuženiku troškove sastava odgovora na žalbu jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a (točka III. izreke).

14. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 8. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak, v.r.