REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. O., OIB iz U., J. 5 i 2. S. O.,
O. , iz U., J. 5, oboje zastupani po punomoćnici O.
P., odvjetnici u U. i po punomoćnici I. F., odvjetnici u U., protiv tuženice: Z. banke d.d., OIB, Z., T. bana J.
J. 10, zastupane po punomoćnici S. P. i dr., odvjetnicima iz Z.,
radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2023. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 08. siječnja 2024. godine
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tužbene zahtjeve (koji se odnose na drugotužiteljicu), koji glase:
"III. Mijenjaju se odredbe čl. 1 i čl. 2 u «Ugovoru o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza» od 05.07.2013. godine, na način da se u njihovom sadržaju umjesto iznosa od 46.494,00 EUR utvrđuje iznos u visini od
EUR (koji
iznos će tužitelj precizirati sukladno nalazu sudskog vještaka financijsko računovodstvene struke u visini koju predstavlja realan iznos nedospjele glavnice po «Ugovoru o namjenskom kreditu» od 08.06.2006, sa stanjem na dan 05.07.2013.)
IV. Mijenja se odredba čl. 5 u «Ugovoru o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza» od 05.07.2013. godine, na način da se u njenom sadržaju umjesto iznosa od 311,91 EUR utvrđuje iznos u visini od
EUR (koji iznos
će tužitelj precizirati sukladno nalazu sudskog vještaka financijsko računovodstvene struke u visini koju predstavlja realan iznos nedospjele glavnice po «Ugovoru o namjenskom kreditu» od 08.06.2006, sa stanjem na dan 05.07.2013.)
V. Nalaže se tuženiku da, sukladno izmjenama «Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza» od 05.07.2013. godine, opisanim u točkama III. I IV. tužbenog zahtjeva, izradi i dostavi II tužiteljici S. O. O.:
iz U., J. 5, kao kreditnom dužniku, novi Anuitetni plan
otplate, kao sastavni dio kreditnog odnosa, s utvrđenom visinom anuiteta kao i rokovima dospijeća, kojima se u punoj mjeri uvažava izmjena visine novčanog iznosa ukupnog zaduženja Korisnika kredita, utvrđena u točki III. tužbenog zahtjeva, sve u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe."
i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Z. B. D..D. OIB: iz
Z., T. bana J. J. 10, da I-tužitelju M. O. O.:
, iz U., J. 5 isplati na ime više obračunate kamate u
odnosu na osnovnu ugovorenu kamatu u visini od 4,90% godišnje, za cijeli period od početka otplate kredita pa do zatvaranja kredita 24.7.2013. godine, iznos od 2.426,62 EUR (Slovima: dvijetisućečetiristodvadesetšest eura i šezdesetdva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dana dospijeća, po stopi od 15% godišnje do 30.12.2007, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023., pa do
isplate, obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na iznose kako slijedi:
- od dospijeća dana 8.11.2007 na iznos od 18,83 € - od
dospijeća dana 9.1.2008 na iznos od 18,82 € - od
dospijeća dana 6.2.2008 na iznos od 19,00 € - od
dospijeća dana 6.2.2008 na iznos od 18,94 €
- od dospijeća dana 10.4.2008 na iznos od38,71 € - od
dospijeća dana 8.5.2008 na iznos od 38,39 € - od
dospijeća dana 8.5.2008 na iznos od 37,37 €
- od dospijeća dana 10.7.2008 na iznos od 37,48 € - od
dospijeća dana 7.8.2008 na iznos od 37,40 € - od
dospijeća dana 9.9.2008 na iznos od 37,09 €
- od dospijeća dana 9.10.2008 na iznos od 37,17 €
- od dospijeća dana 15.11.2008 na iznos od 38,32 € - od
dospijeća dana 12.12.2008 na iznos od 39,33 € - od
dospijeća dana 12.12.2008 na iznos od 38,16 € - od
dospijeća dana 16.2.2009 na iznos od 40,63 € - od
dospijeća dana 12.3.2009 na iznos od 41,30 €
- od dospijeća dana 7.4.2009 na iznos od 41,67 €
- od dospijeća dana 14.5.2009 na iznos od 40,38 € - od
dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 40,36 € - od
dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 39,82 €
- od dospijeća dana 2.8.2010 na iznos od 39,67 € - od
dospijeća dana 3.9.2010 na iznos od 61,78 €
- od dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 64,63 € - od
dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 62,45 € - od
dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 61,44 € - od
dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 64,63 € - od
dospijeća dana 14.2.2011 na iznos od 64,54 € - od
dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 65,07 € - od
dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 65,00 € - od
dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 65,12 € - od
dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 68,58 €
- od dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 68,68 € - od
dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 71,92 €
- od dospijeća dana 31.10.2011 na iznos od 61,96 € - od
dospijeća dana 12.12.2011 na iznos od 60,77 € - od
dospijeća dana 28.2.2012 na iznos od 62,06 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,70 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,23 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,12 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,01 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,91 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,81 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,69 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,58 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,46 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,34 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,23 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,11 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 1,96 € ;
sve u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku Z. B. D..D. OIB: iz Z.,
T. bana J. J. 10, da I-tužitelju M. O. O.: iz U., J. 5 isplati na ime više obračunatih kunskih mjesečnih anuiteta, uz
primjenu valutne klauzule u C., za cijeli period od početka otplate kredita pa do zatvaranja kredita 24.7.2013. godine, iznos od 10.341,46 EUR (Slovima: desettisućatristočetrdesetjedan euro i četrdesetšest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dana dospijeća, po stopi od 15% godišnje do 30.12.2007, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023., pa do isplate, obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na iznose kako slijedi:
- od dospijeća dana 7.9.2006 na iznos od 0,41 €
- od dospijeća dana 24.10.2006 na iznos od 0,86 €
- od dospijeća dana 7.12.2006 na iznos od 0,05 €
- od dospijeća dana 12.12.2008 na iznos od 3,73 €
- od dospijeća dana 16.2.2009 na iznos od 10,91 €
- od dospijeća dana 12.3.2009 na iznos od 14,64 €
- od dospijeća dana 7.4.2009 na iznos od 16,81 €
- od dospijeća dana 14.5.2009 na iznos od 10,45 €
- od dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 10,66 €
- od dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 8,13 €
- od dospijeća dana 2.8.2010 na iznos od 7,64 €
- od dospijeća dana 3.9.2010 na iznos od 31,21 €
- od dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 42,24 €
- od dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 34,40 €
- od dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 30,95 €
- od dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 43,32 €
- od dospijeća dana 14.2.2011 na iznos od 43,33 €
- od dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 45,68 €
- od dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 45,82 €
- od dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 46,65 € - od
dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 60,24 €
- od dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 61,08 € - od
dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 73,90 €
- od dospijeća dana 31.10.2011 na iznos od 68,53 € - od
dospijeća dana 12.12.2011 na iznos od 63,78 € - od
dospijeća dana 28.2.2012 na iznos od 69,94 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 64,43 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 62,86 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 62,89 € - od
dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 62,92 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 62,95 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,00 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,03 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,06 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,09 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,11 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,14 € - od
dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,17 €
- od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 8.738,45 €
sve u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku Z. B. D..D. OIB: iz Z.,
T. bana J. J. 10, da tužitelju M. O. naknadi parnični
trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatim za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.109,37 eura[1] / 23.427,55 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 23. svibnja 2019. godine podnijeli tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navode da je dana 08. lipnja 2006. godine sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu između prvotužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koji je solemniziran kod javnog bilježnika dana 14. lipnja 2006. godine, a kojim je tuženik odobrio prvotužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 52.882,27 CHF. Odredbom čl. 2. Ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 4,90% godišnje, ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika tj. jednostranom odlukom tuženika. U vrijeme zaključenja Ugovora ugovorne strane da nisu posebno i pojedinačno pregovarali o uvjetima i okolnostima koje mogu utjecati na promjenu kamatne stope, a Ugovorom da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamatne stope. Kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala i posljedično tome da su se povećali mjesečni anuiteti. Tužitelji se pozivaju na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu i tvrde da su ništetne ugovorne odredbe koje su propisivale promjenjivu kamatnu stopu odnosno način promjene kamatne stope, jer su kamatne stope mijenjane u skladu s jednostranom odlukom banke. Tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda RH posl.br. Revt 249/14 od 09. travnja 2015. godine, jer da ugovorna kamata mora biti određena odnosno odrediva, a u predmetnom Ugovoru o kreditu da nije bila. Tužitelj se poziva i na presudu Europskog suda pravde od dana 30. travnja 2014. godine u predmetu posl.br. C-26/13, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13. Tužitelj smatra da se kod sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu radilo o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, a sve pozivom na već ranije navedene presude i odluke. U tužbi se tužitelj osvrće i na ništetnost ugovornih odredbi o CHF valutnoj klauzuli, te ističe da je odredbom čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik odobrio tužitelju potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti od 52.882,27 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke, važeće na dan korištenja, za namjenu
- refinanciranje i adaptacija. A odredbom čl. 3. Ugovora da je ugovoreno trajanje kredita 240 mjeseci, koji se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta sukladno otplatnom planu banke, u kunskoj protuvrijednosti od po 342,99 CHF po srednjem tečaju tužene banke na dan dospijeća i vezano za ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli tužitelj se poziva na ranije spomenutu presudu suda EU u predmetu C-26/13, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13. Tužitelj tvrdi da ga tuženik nije informirao o rizicima i karakteristikama konkretne valutne klauzule CHF, te moguće pojave tijekom otplate, koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja, a tuženik da se profesionalno bavi djelatnošću plasiranja kredita. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom da je pravomoćno utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke nisu u cijelosti informirale potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, dakle da je takva ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, ništetna. Tužitelj se dalje poziva na odredbe čl. 502.c ZPP-a, čl. 323. ZOO-a. Tužitelj dalje navodi da je između stranaka dana 05. srpnja 2013. godine sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza, koji je solemniziran 15. srpnja 2013. godine, a kojim su osnovni kreditni odnos po Ugovoru od 08. lipnja 2006. godine reprogramirali na način da je tuženik visinu neplaćene glavnice po osnovnom Ugovoru koji je bio sklopljen uz valutnu klauzulu u CHF, utvrdio u iznosu od 46.494,00 eur, pa je taj Ugovor sklopljen uz pristupanje drugotužiteljice kao sudužnika, te još jednog jamca i založnog dužnika, u svrhu povrata tog duga u 300 mjesečnih kunskih anuiteta koji odgovaraju kunskoj protuvrijednosti iznosa od po 311,91 eur, u roku povrata do zaključno 08. srpnja 2039. godine. Kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva u visini fiksne marže od 3,31%, uvećana za valjabilni dio koji je označen kao 6M (šestomjesečna nacionalna referentna kamatna stopa za 1 eur), koja je u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 3,12%, slijedom čega je ukupna kamatna stopa utvrđena na dan sklapanja Ugovora na visinu od 6,43%. Dalje navode da je dana 30. rujna 2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZID ZPK), te da prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. godine, korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Tvrdi da konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj se poziva na presudu suda Europske unije Zsuzsanna Dunai protiv Erste bank Hungary Zrt (C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine) i Direktivu 93/13/EZ. Tužitelj naglašava da niti u dovoljnoj mjeri ne poznaje problematiku izračunavanja strukture kreditnih parametara, kao i s njim povezanih iznosa anuiteta, u kojima su ukalkulirane veličine otplatnih iznosa glavnice kredita, dugovanih kamata i obračunatih naknada tuženiku, u dobroj vjeri, smatrajući kako je tuženik postupao u potpunosti sukladno svim propisima u RH koji se odnose na profesionalno i korektno ugovaranje plasmana kredita, pristupio sklapanju Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 05. srpnja 2013. godine, u kojem Ugovoru je sukladno konverzijskom obračunu tuženika bilo izraženo stanje neplaćene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur, u visini od 46.494,00 eura. Tužitelji tvrde da je sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 05. srpnja 2013. godine, tuženik nezakonito postupao, a što je naknadno potvrđeno obvezujućom sudskom praksom i zato da su dovedeni u neravnopravan položaj. Naime, tuženik da je nezakonito izvršio obračun konverzije kredita i u odnosu na kamatnu stopu i u odnosu na valutnu klauzulu. Ugovor o namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza od 05. srpnja 2013. godine da sadržajno ne odgovara očekivanjima obje ugovorne strane, kao ni naknadno nastalim okolnostima. Tužitelji tvrde da su prije podnošenja tužbe, dana 09. svibnja 2019. godine od tuženika zatražili dostavu dokumentacije radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, ali do 23. svibnja 2019. godine (dana podnošenja tužbe) tuženik da im nije dostavio traženu dokumentaciju. Zato predlažu da sud naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju, taksativno opisanu. Konačno, tužitelji su predložili da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati prvotužitelju novčani iznos (kojeg da će precizirati nakon zatražene dokumentacije i provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sa pripadajućim zateznim kamatama i to posebno u odnosu na osnovnu ugovorenu kamatu, te u odnosu na primjenu valutne klauzule. Također, su predložili izmjenu odredbi čl. 1. i čl. 2. i 5. Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 05. srpnja 2013. godine na način da se utvrde iznosi koji će biti precizirani sukladno nalazu sudskog vještaka financijsko računovodstvene struke, te konačno da se naloži tuženiku da izradi novi plan otplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, po osnovi i po visini. Ističe da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom uz primjenu eur valutne klauzule, te ističe prigovor zastare na sve iznose koji su dospjeli prije 23. svibnja 2014. godine. Ističu da je tužbeni zahtjev tužitelja neodređen, da tužitelji nisu dokazali da im je tuženik odbio dati dokumentaciju traženu u manifestacijskom zahtjevu. Tuženik smatra da su tužitelji imali na raspolaganju sve podatke potrebne za postavljanje određenog kondemnatornog zahtjeva za isplatu. Dalje ističe da Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza je sklopljen 2013. godine nakon presude iz tzv. sporova za kolektivnu zaštitu, te da te presude nemaju nikakvog učinka na Ugovor iz 2013. godine, pa da se ne može primijeniti čl. 502. ZPP-a. Dalje, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer da drugotužiteljica nije bila stranka u Ugovoru o kreditu od 08. lipnja 2006. godine. Dalje tvrdi da je Ugovor od 08. lipnja 2006. godine otkazan 02. listopada 2012. godine jer prvotužitelj nije ispunjavao svoje obveze vraćanja kredita. Dakle, Ugovor o kreditu od 08. lipnja 2006. godine da je prestao postojati. Dalje navodi da su tužitelji 05. srpnja 2013. godine s tuženikom sklopili sasvim novi Ugovor za restrukturiranje obveza (zbog nepodmirene tražbine iz Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine) koji je sklopljen uz primjenu eur valutne klauzule. Međutim, tim Ugovorom da se ne konvertira otkazani kredit, jer je taj nakon otkaza tuženika, prestao postojati.
3. Podneskom od 10. siječnja 2022. godine tuženik, u bitnome, ponavlja navode iz odgovora na tužbu, zatim osporava tužitelju svojstvo potrošača u Ugovoru o kreditu.
4. Podneskom od 19. siječnja 2022. godine tužitelji su se očitovali na navode iz odgovora i podneska od 10. siječnja 2022. godine, osporavaju sve navode i prigovore tuženika.
5. Podneskom od 15. ožujka 2022. godine tuženik ustraje kod svih istaknutih navoda, prigovora i zahtjeva, te se poziva na određenu sudsku praksu.
6. Podneskom od 04. srpnja 2022. godine tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u kojem je u točki I i točki II tužbenog zahtjeva označio iznos kojeg potražuje od tuženika, dok je u ostalim točkama tužbenog zahtjeva ustrajao kod ranije označenog.
7. Podneskom od 17. listopada 2022. godine tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, te je istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose.
8. Podneskom od 20. listopada 2022. godine tužitelj osporava sve prigovore tuženika.
9. Tužitelji su prvotno podnijeli tužbu sa neodređenim kondemnatornim (novčanim) tužbenim zahtjevima. To su obrazložili time jer da su se 09. svibnja 2019. godine (prije podnošenja tužbe) obratili tuženiku radi pribave dokumentacije koja im je potrebna za utvrđivanje visine tužbenih zahtjeva, ali tuženik da im tu dokumentaciju nije dostavio. Uz tužbu priložili su dopis za dostavu dokumentacije, kojeg je tuženik zaprimio 09. svibnja 2019. godine (list 29).
9.1. Tužba tužitelja s neodređenim kondemnatornim (novčanim) tužbenim zahtjevima je predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. st.3. ZPP-a.
9. 2. Nakon što su tužitelji dobili svu dokumentaciju za postavljanje određenih tužbenih zahtjeva, tužitelji su podneskom od 04. srpnja 2022. godine postavili, specificirali tužbene zahtjeve u točki I i II tužbenog zahtjeva, dok su tužbeni zahtjevi u točki III i IV ostali neodređeni dok se ne provede financijsko vještačenje.
10. Kako je tužba tužitelja predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu, naknadno postavljanje određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe. (Za tu radnju tužitelja nije bio potreban pristanak tuženika).
11. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu (15-20), potvrdu o obavljenim transakcijama (21), tečajnu listu (22), ugovor o namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza (23-28), dopis tužitelja (29), priopćenje otkaza ugovora (84-87), izvadak iz poslovnih knjiga (88), obavijest o promjeni kamatne stope (247-250, 255), otplatni plan (251-254, 256-259), efektivna kamatna stopa (260-267), pregled promjena kamatnih stopa (268), prometi po kreditu (269-275), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje, pročitan je nalaz i mišljenje (322-337), te je saslušan prvotužitelj kao parnična stranka.
Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.
12. Nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelji su podneskom 25. rujna 2023. godine specificirali tužbeni zahtjev na način kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude.
13. Tužitelji su na ročištu 20. studenog 2023. godine (povukli) odustali od tužbenog zahtjeva koji je bio istaknut pod točkom III, IV i V tužbenog zahtjeva, a koji se odnosio na drugotužiteljicu. Tako je u odnosu na drugotužiteljicu tužba povučena, te je riješeno kao u izreci Rješenja.
14. Tuženik se podneskom od 10. studenog 2023. godine protivio preinaci te je istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose, jer je za računanje zastare odlučan dan preinake tužbe 25. rujna 2023. godine, a ne dan podnošenja tužbe. Nije se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je potraživao naknadu razmjernog parničnog troška.
15. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
16. Prigovor tuženika da prvotužitelj nema status potrošača nije osnovan.
16.1. Prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača nije osnovan. Tužitelj je potrošač. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. U ovoj pravnoj stvari prvotužitelj je predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe, za refinanciranje kredita i adaptaciju, te ima svojstvo potrošača. A i iz iskaza prvotužitelja proizlazi da je sredstva iz predmetnog kredita utrošio za adaptaciju kuće u kojoj i dan danas živi.
17. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu kojeg su zaključili dana 08. lipnja 2006. godine prvotužitelj kao korisnik kredita i kao založni dužnik s jedne strane i tuženik kao kreditor s druge strane utvrđeno je da je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 52.882,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Čl. 2. korisnik kredita se obvezao vratiti kredit, plaćajući u anuitetima iznos kredita od 52.882,27 CHF i redovnu kamatu (u kunskoj protuvrijednosti), koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,90% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB- a. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu neplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te da će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću primjenjuje se redovna kamatna stopa. Čl. 3. ugovoren je rok otplate 240 mjeseci. Čl. 6. Ugovora ugovorena je namjena i to refinanciranje i adaptacija. Čl. 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 342,99 CHF po srednjem tečaju banke za CHF, važeće na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete, o čemu da će kreditor obavijestiti korisnika kredita. Ugovoreno je da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Čl. 8. do 20. ugovoreni su instrumenti osiguranja povrata kredita (zasnivanjem založnog prava). Čl. 23. Ugovora, između ostalog, ugovoreno je da kreditor ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe Ugovora.
18. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza broj 3232802924 od 05. srpnja 2013. godine utvrđeno je da su istog sklopili drugotužiteljica kao korisnik kredita, prvotužitelj kao sudužnik i založni dužnik i S. O. kao jamac, s jedne strane, i tuženik kao kreditor s druge strane.
Tim Ugovorom su ugovorne strane ugovorile da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita tj. drugotužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 46.494,00 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim Ugovorom. Korisnik kredita i druge ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavile su da su upoznate sa činjenicom da su kredit iz tog Ugovora i obveze vezali uz valutnu klauzulu, te se pristali na sve rizike i učinke. Čl. 2. ugovorne strane su ugovorile da je korisnik kredita dužan platiti u anuitetima iznos od 46.494,00 eura i redovnu kamatu, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Istim člankom ugovorena je redovna kamatna stopa sastavljena od fiksnog i varijabilnog dijela (fiksni 3,31%), a varijabilni dio kamatne stope da se može mijenjati tijekom razdoblja otplate kredita u skladu s Općim uvjetima promjene kamatnih stopa tuženika. Na dan sklapanja Ugovora redovna kamatna stopa je iznosila 6,43% godišnje. Nadalje je ugovoreno i vezano za umanjenje redovne kamatne stope temeljem diskrecijske odluke kreditora, interkalarna kamata, kamata po dospijeću, te rizik promjenjivosti kamatne stope tijekom otplate kredita. Čl. 3. ugovoren je rok otplate 300 mjeseci. A čl. 4. ugovorena je namjena kredita i to restrukturiranje obveza po stambenom kreditu, te da se kredit koristi isplatom u korist kreditne partije broj 7103177410 (a koji se odnosi upravo na osnovni ugovor o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine). Čl. 5. je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za eur (prvi anuitet iznosi 311,91 eur i sadrži glavni dug i kamatu važeću na dan sklapanja Ugovora). Čl. 6. ugovoreni su instrumenti osiguranja povrata kredita. Čl. 17., između ostalog, ugovorena je mogućnost otkaza kredita u slučaju nepridržavanja obveze iz Ugovora.
19. Uvidom u priopćenje javnog bilježnika o otkazu ugovora o namjenskom kreditu (osnovnog ugovora o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine) utvrđeno je da dana 12. rujna 2012. godine javni bilježnik sukladno čl. 88. Zakona o javnom bilježništvu, a na zahtjev tuženika, kao ovlaštenik, priopćava prvotužitelju kao korisniku kredita, otkaz Ugovora o namjenskom kreditu kojeg su prvotužitelj i tuženik sklopili 08. lipnja 2006. godine zbog neispunjenja ugovornih obveza korisnika kredita. Iz potvrde koju je izdao javni bilježnik 21. rujna 2012. godine utvrđeno je da je javni bilježnik izdao potvrdu tuženiku, da je dana 12. rujna 2012. godine otkazan Ugovor o namjenskom kreditu koji je zaključen 08. lipnja 2006. godine zbog neispunjenja ugovornih obveza korisnika kredita, te da je korisnik kredita primio otkaz 14. rujna 2012. godine (list 84 do 87). Dakle, Ugovor o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine je otkazan, zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane prvotužitelja.
20. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (88) utvrđeno je da je stanje tražbine tuženika prema prvotužitelju na dan 03. rujna 2012. godine iznosilo: ukupna nedospjela tražbina 46.185,82 CHF, a ukupna dospjela tražbina 4.482,01 CHF odnosno ukupno 50.667,83 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti.
21. Prvotužitelj je iskazao da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 2007. godine, za iznos od 50.000,00 CHF, na rok od 20 godina kojim je refinancirao kredit kojeg je imao u eurima, a dio iznosa od tog kredita iskoristio je za adaptaciju stana. Za kredit (od 08. lipnja 2006. godine) se odlučio jer je ranije imao kredit u eurima, a za predmetni kredit u CHF kamata je bila dosta manja i zato je uzeo kredit u CHF kako bi mogao zatvoriti raniji kredit u eurima i dobiti još nešto novaca za adaptaciju stana. Od tuženika nije dobio nikakvo upozorenje da se kamata može tako puno promijeniti koliko se u stvarnosti i promijenila tijekom trajanja ugovora o kreditu. Dalje je iskazao da je radio u jednoj tvrtki u kojoj je gazda umro (2008. godine), kada je ostao bez posla i nije primao plaću, pa su kao obitelj razmišljali kako će otplaćivati predmetni kredit u CHF. Kako je postajala mogućnost da im se oduzme stan zbog neotplaćivanja kredita u CHF, 2013. godine su sa tuženikom (supruga i sin) sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza. 2006. godine prilikom sklapanja Ugovora nitko im nije objasnio što znači valutna klauzula. Samo je razumio da će otplaćivati ratu kredita kako mu je tada prikazano, ali da nije znao da će se ta rata kredita toliko povećavati. Od strane tuženika da mu je na potpis dan gotov Ugovor i on ga je prihvatio. Prvi kredit kojeg je podigao u eurima bio je i iskorišten za kupnju stana. I taj prvi kredit je zamijenio sa kreditom - Ugovorom u CHF, jer mu je tada taj Ugovor u CHF bio povoljniji od prvog ugovora u eurima. Nije mu objašnjeno da postoji mogućnost da će kredit u CHF moguće biti nepovoljniji u kasnijem razdoblju. Ugovor o kreditu je pročitao onoliko koliko se Ugovor može pročitati u onom vremenu kada je i koliko je bio u banci. Nije tražio nikakva objašnjenja. Kredit je sam otplaćivao, pod svojim imenom. Dobio je otplatni plan prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i svaka rata je bila jednako prikazana u CHF. Nije imao nikakav obrt u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, ni inače.
21.1. Iz iskaza prvotužitelja proizlazi da je Ugovor o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine sklopio kako bi mogao zatvoriti raniji kredit koji je imao u eurima, a sve iz razloga kako bi mu bila povoljnija rata kredita. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi da nije bio u mogućnosti otplaćivati rate kredita jer nije imao primanja, odnosno plaću budući da je 2008. godine umro njegov gazda kod kojeg je radio. Budući mu je prijetila mogućnost da će mu se nekretnina (koja je bila predmet zaloga, odnosno osiguranja za kredit) oduzeti odlučio se, zajedno sa suprugom i sinom sklopiti novi ugovor, 05. srpnja 2013. godine, za restrukturiranje obveza. Dakle, iz iskaza prvotužitelja, zaključuje se da isti nije izvršavao svoje obveze po Ugovoru o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine.
22. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove Presude bude podnijeta žalba, a da viši sud ima drugačiji stav moći će ako smatra da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.
22.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl. oec., je dana 23. lipnja 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje: 1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 2.426,62 € /18.283,29 kn.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 10.341,46 € / 77.917,68 kn.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 160,30 € / 1.207,88 kn.
4. Kredit nije konvertiran temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15).
23. Tužitelj je podneskom od 25. rujna 2023. godine u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je specificirao tužbeni zahtjev za isplatu sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
24. Tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 25. rujna 2023. godine navodeći da uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist tužitelja, a ne i onih koje idu u korist tuženika, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke, te je istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose.
25. Nalaz i mišljenje vještaka izrađen je sukladno danom zadatku, po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije i u skladu je s pravilima struke.
26. Ugovorne strane su odredbom čl. 23.B Ugovora o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine ugovorile mogućnost otkaza ugovora od strane kreditora ako se korisnik kredita ne pridržava obveza iz Ugovora.
27. U ukupnosti provedenih dokaza utvrđeno je da je Ugovor o kreditu sklopljen između prvotužitelja i tuženika od 08. lipnja 2006. godine, otkazan 2012. godine zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane prvotužitelja. Upravo zbog te činjenice Ugovor o kreditu od 08. lipnja 2006. godine je prestao postojati. S obzirom da Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine više nema, prvotužitelj više nije u mogućnosti potraživati iznose koje potražuje. Tužitelji su sklapanjem Ugovora za restrukturiranje obveza 05. srpnja 2013. godine, koji je sklopljen uz primjenu eur valutne klauzule, tj. sredstvima iz tog Ugovora namirili neizmirenu tražbinu iz Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine. Dakle, tim Ugovorom od 05. srpnja 2013. godine tužitelji nisu izvršili konverziju za Ugovor od 08. lipnja 2006. godine, jer je Ugovor o kreditu iz 08. lipnja 2006. godine otkazan i on je prestao postojati. Stoga, tužitelji nemaju osnova pozivati se na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda iz tzv. kolektivnog spora, jer su odluke iz tzv. kolektivnog spora donijete nakon otkaza Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine, tj. nakon što je prestao postojati taj Ugovor.
28. Prvotužitelj je već prije Ugovora o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine imao kredit u eurima, tj. znao je što znači valutna klauzula i bio je upoznat s valutnim rizikom, a što je i potpisom Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine i potvrdio u čl. 1. Ugovora da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa za vrijeme postojanja Ugovora.
29. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari tužitelj ne traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora od 08. lipnja 2006. godine koje bi se odnosile na ugovaranje promjenjive kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule. U vrijeme donošenja presuda Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, Ugovor o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine je već bio prestao postojati zbog otkaza Ugovora (2012. godine). Zato u konkretnom slučaju ništetnost ugovornih odredbi vezanih za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije ustanovljena u pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a tužitelj niti u ovoj pravnoj stvari ne traži deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti.
30. Tužitelj tvrdi da nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Niti sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od dana 05. srpnja 2013. godine da nije prestala obveza tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos.
31. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je otkazom Ugovora o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine prestao postojati taj Ugovor, te da tužitelj više nema osnova potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove. A također smatra da tužitelj nije ovlašten tražiti isplatu utuženih iznosa pozivom na pravomoćne presude iz tzv. kolektivnog spora.
32. S obzirom na činjenicu da je tužitelju otkazan Ugovor o kreditu, zatim da tužitelj niti ne traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine, da je Ugovor o kreditu od 08. lipnja 2006. godine prestao postojati otkazom Ugovora i to prije donošenja pravomoćnih presuda u tzv. kolektivnom sporu, a vezano za utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
33. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, nema potrebe obrazlagati o prigovoru tuženika radi zastare.
34. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.
35. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 10. siječnja 2022., 17. listopada 2022. i 10. studenog 2023. godine, te za zastupanje na ročištu 20. studenog 2023. godine za svaku radnju po 497,50 eur/3.748,41 kn plus PDV u iznosu od 621,87 eura/4.685,48 kn, a što sveukupno iznosi 3.109,37 eura/23.427,55 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi za sastav žalbe, jer s istom nije uspio, niti za sastav podneska od 15. ožujka 2022. godine jer u istom ponavlja sve navode već ranije iznijete, niti za sastav podneska od 20. ožujka 2022. godine, jer isti nisu bili nužni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).
35.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.
36. Slijedom svega naprijed navedenog, riješeno i presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 08. siječnja 2024. godine.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog Rješenja i Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ovog Rješenja i Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
