REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-1886/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice M.V., Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici M.L., odvjetnici iz Z., protiv tuženika B.v. d.o.o., Z., OIB: …, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. studenoga 2023. u nazočnosti tužiteljice osobno te punomoćnice tužiteljice M.L., odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22), dana 8. siječnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Poništava se Sporazum o prestanku ugovora o radu temeljem kojega je tuženik B.v. d.o.o., OIB: …, Z. odjavio tužiteljicu M.V., OIB: …, Z. s obveznih osiguranja dana 05.05.2022 .

II/ Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice M.V., OIB: …, Z. kod tuženika B.v. d.o.o., OIB: …, Z. nije prestao.

III/ Tuženik B.v. d.o.o., OIB: …, Z. dužan je tužiteljicu M.V., OIB: …, Z. vratiti na rad na radno mjesto na kojem je radila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 18.10.2021. ili na druge odgovarajuće poslove.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 497,71 eura[1] / 3.750,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a u slučaju zakašnjenja zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana 8. siječnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.

siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M.V. (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 29. rujna 2022. navodi da je sa tuženikom B.v. d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 18. listopada 2021. za obavljanje poslova radnog mjesta "tajnice". Na dan sklapanja ugovora o radu tuženik je tužiteljici dao na potpis i Sporazum o prestanku ugovora o radu u kojem su vrijeme i uvjeti prestanka ugovora o radu bili nedefinirani, kao i datum zaključenja tog sporazuma. Dakle, potpisani obrazac sporazuma nije imao sve elemente koji su usuglašeni po ugovornim stranama. Tuženik je doveo i držao tužiteljicu u zabludi vezano uz naknadni dogovor o odredbama koje nisu upisane u sporazum. Tužiteljica je stranac i prvi jezik joj nije hrvatski, a tuženik je naveo da se navedeni sporazum potpisuje radi njene sigurnosti ako bi ona htjela prekinuti radni odnos i da je takva praksa u RH. Tužiteljici je objašnjeno da će u slučaju sporazumnog prestanka ugovora o radu dogovoriti sve uvjete sporazuma kao i njena prava. Tuženik je prezentirao tužiteljici potpisivanje sporazumnog raskida kao uvjet zaključenja ugovora o radu. Tužiteljica je početkom svibnja 2022. izvijestila tuženika da je trudna, te da će biti na čuvanju trudnoće. Tuženik je bez znanja tužiteljice samostalno popunio obrazac unaprijed potpisanog sporazuma te je izvršio odjavu tužiteljice 5. svibnja 2022. Niti jedna ugovorna strana nije ovlaštena jednostrano mijenjati obrazac sporazuma. Tuženik je svojim postupanjem htio onemogućiti tužiteljicu u ostvarivanju svojih prava vezanih uz čuvanje trudnoće. Tužiteljica ističe da je prilikom potpisivanja obrasca sporazuma o prestanku ugovora o radu dovedena u zabludu, odnosno da je tuženik postupao prijevarno, te da je stoga sporazum pobojan, radi čega predlaže isti poništiti. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Sporazum o prestanku ugovora o radu (str. 5 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 6 spisa), u ispis HZMO-a (str. 7 spisa), u obrazac HZZO-a (str. 8-9 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (str. 29 spisa).

3. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

4. Uvidom u Sporazum o prestanku ugovora o radu je razvidno da je obrazac sporazuma potpisan od strane poslodavca i zaposlenika, međutim u istom sporazumu nije naveden datum zaključenja istog kao i datum prestanka ugovora o radu. Isto tako nepopunjene su ostale odredbe vezane uz broj dana godišnjeg odmora kojeg radnik nije iskoristio te period u kojem će radnik koristiti preostali godišnji odmor.

5. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme je vidljivo da su istog zaključili tužiteljica i tuženik 18. listopada 2021. radi obavljanja posla radnog mjesta tajnice.

6. Iz potvrde HZMO-a proizlazi da je tužiteljica odjavljena s mirovinskog osiguranja dana 5. svibnja 2022.

7. U odnosu na zaključenje sporazuma o prestanku ugovora o radu izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke koja u svom iskazu navodi da je došla na sastanak sa direktoricom M.K., sastanak je bio zakazan u pivnici i direktorica je već imala taj sporazum pripremljen i potpisan za sastanak. Oni su vidjeli da tužiteljica gleda u to te su joj objasnili da je to normalni postupak u Hrvatskoj da se odmah potpisuje takav sporazum na kojem nije bio naveden niti datum prestanka radnog odnosa niti datum sporazuma. Rečeno joj je da to ide i u njenu korist jer da u trenutku kada više ne bude željela raditi kod njih da će se popuniti sporazum sa datumima. Tužiteljica doista nije znala, niti ima saznanja o pravu u Hrvatskoj je li tome tako ili ne, ranije je radila i na području A. i J.A., nigdje nikada u životu nije ako nešto trebala unaprijed potpisivati, a ovo joj je bilo prvo zaposlenje u Hrvatskoj. Budući da su tužiteljicu uvjerili da je to normalno i da je to procedura kakva se u Hrvatskoj redovito događa tužiteljica je potpisala sporazum i započela s radom kod tuženika. U trenutku kada je ostala trudna izvijestila je direktoricu tuženika, budući da je imala komplikacije u trudnoći, ona je bila vrlo pozitivna, zaželjela joj je sreću, navela je da ne treba dolaziti u ured, već da posao može obavljati od kuće. Tužiteljica je rekla da će donijeti doznake od liječnice, to je i pribavila, međutim u trenutku kada je išla podići lijekove zamijetila je da se od sada lijekovi naplaćuju, što je tužiteljici bilo čudno, te su suprug i tužiteljica izvršili provjeru kod HZZO-a, gdje je rečeno da je stigla u zadnji čas, jer da je slučajno došla koji dan kasnije, da bi u cijelosti izgubila pravo na zdravstveno osiguranje, a što je tužiteljici bilo neophodno potrebno jer je imala ozbiljnih komplikacija tijekom trudnoće i poroda. Tada je na HZZO-u saznala da ju je poslodavac odjavio i da više nije zaposlena. Nikakav dokument o prestanku radnog odnosa nije dobila, niti joj ga je poslodavac dostavio. Tuženik ju nije tražio da se usuglase oko datuma prestanka radnog odnosa, budući da je tužiteljica tek naknadno saznala da je došlo do prestanka radnog odnosa kod tuženika.

8. Sukladno odredbi čl. 280 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora na osobu s kojom se sklapa ugovor, ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Prema odredbi čl. 280 st. 2 ZOO-a strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Nadalje, sukladno odredbi čl. 284 st. 1 ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da ju time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

9. Budući da iz iskaza tužiteljice, kao i obrasca sporazuma o prestanku ugovora o radu proizlazi da je tuženik u odnosu na tužiteljicu postupao prijevarno, odnosno da je tužiteljicu namjerno održavao u zabludi ističući da je normalna i uobičajena praksa potpisati unaprijed sporazum o prestanku ugovora o radu koji nije usuglašen oko bitnih elemenata (datum zaključenja sporazuma, datum prestanka ugovora o radu),

tužiteljica ima pravo tražiti poništaj sporazuma, budući da je sporazum pobojan, sve sukladno odredbi čl. 280 i 284 ZOO-a.

10. Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je Sporazum o prestanku ugovora o radu na temelju kojeg je tuženik odjavio tužiteljicu iz radnog odnosa pobojan, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje istog te donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

11. S obzirom da je sporazum o prestanku ugovora o radu poništen, valjalo je također prihvatiti tužbeni zahtjev pod točkom II/ kojim se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, budući da više ne egzistira sporazum na temelju kojeg je došlo do prestanka radnog odnosa.

12. Isto tako osnovan je zahtjev tužiteljice vezano uz vraćanje na rad kod tuženika, budući da je poništen sporazum o prestanku ugovora o radu, odnosno budući da je utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22).

13. Slijedom navedenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i donio presudu kao u izrijeci.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st.

1. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

15. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 398,17 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 99,54 eura na ime 25%

PDV-a (Tbr. 42), što ukupno iznosi 497,71 eura[1] / 3.750,00 kn koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

16. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 8. siječnja 2024.

Sutkinja:

Ida Vrančić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku