REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-33/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz S., OIB…, koju zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., protiv tuženih 1. G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetniku u Z., i 2. C. o. d.d., Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2524/2018-49 od 31. svibnja 2022., ispravljene pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2524/18-55 od 5. srpnja 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2524/2018-49 od 31. svibnja 2022., ispravljena pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2524/18-55 od 5. srpnja 2022., u odbijajućem dijelu - točka II. izreke i u odbijajućem dijelu odluke o parničnim troškovima.

II. Djelomično se prihvaćaju žalbe tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2524/2018-49 od 31. svibnja 2022., ispravljena pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2524/18-55 od 5. srpnja 2022., u dijelu točke I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženici G. Z. i C. o. d.d. solidarno isplate:

- iznos od 894,55 eura[1] / 6.740,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2021.,

- zatezne kamate na dosuđeni iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna za razdoblje od 25. rujna 2018. do 30. svibnja 2022.

III. Djelomično se odbijaju žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2524/2018-49 od 31. svibnja 2022., ispravljena pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2524/18-55 od 5. srpnja 2022., u dijelu točke I. izreke kojim su obvezani tuženici G. Z. i C. o. d.d. solidarno isplatiti tužiteljici K. B. iznos od 4.446,21 eura / 33.500,00 kuna sa zateznim kamatama pobliže određenima u izreci pobijane odluke koje teku:

- na iznos od 4.247.13 eura / 32.000,00 kuna od 25. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna od 31. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se prihvaćaju žalbe tuženika protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2524/2018-49 od 31. svibnja 2022., ispravljene pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2524/18-55 od 5. srpnja 2022., te se pobijana odluka u tom dijelu preinačuje na način da se odbija zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 173,11 eura / 1.304,32 kuna, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženicima G. Z. i C. o. d.d. naloženo solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.067,97 eura / 8.046,61 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2022. do isplate žalbe odbijaju kao neosnovane i potvrđuje pobijana odluka.

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženom G. Z. troškove žalbenog postupka u iznosu od 34,74 eura / 261,72 kune, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 172,66 eura / 1.300,87 kuna odbija zahtjev tuženog G. Z. za naknadu troškova žalbenog postupka.

VI. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj C. o. d.d. troškove žalbenog postupka u iznosu od 15,23 eura / 114,74 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 166,60 eura / 1.255,26 kuna odbija zahtjev tužene C.o. d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Obvezuju se I-tuženik G. Z., Z., OIB:… i II-tuženik C. o. d.d., Z., OIB:… solidarno isplatiti tužiteljici K. B. iz Z., OIB:…, iznos od 40.240,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 33.500,00 kn od 25.09.2018.godine, kao dana podnošenja tužbe, do isplate,

- na iznos od 13.740,00 kn od 30.08.2021.godine do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.000,00 kn, što predstavlja razliku u visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 47.240,00 kn i dosuđenog iznosa od 40.240,00 kn, s pripadajućim kamatama te s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dio dosuđenog iznosa od 13.740,00 kn za razdoblje od 25.09.2018. do 29.08.2021. godine, sve u odnosu na I i II-tuženika te s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dio dosuđenog iznosa od 33.500,00 kn za razdoblje od 28.3.2018. do 24.9.2018. godine, u odnosu na II-tuženika.

III Obvezuju se I-tuženik G. Z., Z., OIB:… i II-tuženik C. o. d.d., Z., OIB:… solidarno naknaditi tužiteljici K. B. iz Z., OIB:…, parnični trošak u iznosu od 9.350,93 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.5.2022. godine, kao dana presuđenja, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2524/18-55 od 5. srpnja 2022. ispravljena je navedena presuda u pogledu visine odbijajućeg dijela (u izreci - točka I,

7. red odozgo i točka II, 5. red odozgo te u obrazloženju, 66. odlomak, 12. red, 22. red i 25. red odozgo), tako da umjesto pogrešnog iznosa „13.740,00 kn“ treba pisati ispravan iznos „6.740,00 kn“.

3. Pravovremene i dopuštene žalbe protiv navedene presude podnijele su sve parnične stranke.

4. Tužiteljica podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito stoga što je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u presudi su nejasni i proturječni. Ističe da je sud u izreci presude tužiteljici dosudio iznos od 40.240,00 kuna s kamatama na iznose čiji je zbroj veći od dosuđenog te iznosi 47.240,00 kuna (33.500,00 kuna i 13.740,00 kuna). S obzirom na to da je prema nalazu i mišljenju vještaka njeno liječenje završeno odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole kirurga 23. siječnja 2018., smatra da joj pripadaju zatezne kamate na cjelokupni iznos dosuđene naknade štete od dana podnošenja tužbe 25. rujna 2018., neovisno o preinaci tužbe. Prigovara i dosuđenoj visini naknade neimovinske štete kao preniskoj te smatra da joj po toj osnovi pripada cjelokupni utuženi iznos od 44.000,00 kuna. Slijedom navedenoga, prigovara i odbijenom dijelu zahtjeva za naknadu parničnih troškova. Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda te potražuje trošak žalbe.

5. Tuženi G. Z. pobija presudu u točkama I. i III. izreke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ustraje kod osporavanja pasivne legitimacije, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, jer je obavljanje komunalne djelatnosti područja na kojem se dogodio štetni događaj prenio na trgovačko društvo Z. h. d.o.o., pa smatra da je u tom dijelu sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Prigovara činjenici što je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice te jedinom svjedoku koji nije neposredni očevidac navodnog štetnog događaja, a ujedno je i suprug tužiteljice te zasigurno ima interesa da tužiteljica uspije u postupku. Smatra da je tužiteljica mogla izbjeći nastanak štetnog događaja da je primijenila dužnu pažnju. Ističe da tužiteljica nije dokazala odgovornost G. Z. u smislu članka 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), jer se na temelju potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda (dalje: DHMZ) može sa sigurnošću utvrditi kako su na dan štetnog događaja vladali takvi uvjeti u kojima nije bilo moguće pravovremeno i redovito obavljati djelatnost od javnog interesa. Prigovara i činjenici što je sud odbio njegov dokazni prijedlog za pribavljanje podataka od Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste odnosno Podružnica ZET o održavanju mjesta nastanka štetnog događaja, jer smatra kako bi predloženi dokaz bio od utjecaja na donošenje zakonite presude s obzirom na to da na njegovoj strani nije bilo propusta u obavljanju komunalnih djelatnosti. Protivi se dosuđenom tijeku zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Prigovara i dopuštanju preinake tužbe odnosno povećanju tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka. Posljedično navedenom, osporava kao nezakonitu i odluku o parničnim troškovima. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova tuženiku.

6. Tužena C. o. d.d. pobija presudu u točkama I. i III. izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao prihvatiti istaknuti prigovor zastare u pogledu preinačenog dijela tužbe u vidu povećanja tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom od 20. srpnja 2021. Podredno ističe kako je prvostupanjski sud protivno članku 90. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske retroaktivno primijenio nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljici pretjeran iznos pravične novčane naknade. Prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege koju su tužiteljici pružali ukućani. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice i svjedoka N. B. te da je tužiteljica mogla izbjeći nastanak štetnog događaja da je primijenila dužnu pažnju koju prilikom kretanja na snijegu i ledu primjenjuje svaki prosječan čovjek. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno po potrebi predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Sa žalbama je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok su žalbe tuženika djelomično osnovane.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala padom na zaleđenom asfaltiranom dijelu prilaznog puta koji se proteže od kolnika Z. ulice u Z. do kuće tužiteljice na adresi Z. ulica, 19. siječnja 2017.

10.1. Utvrdivši tuženike solidarno odgovornima za nastanak predmetnog štetnog događaja prvostupanjski sud ih je obvezao da tužiteljici solidarno naknade ukupnu štetu (neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu) u iznosu od 40.240,00 kuna, dok je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.000,00 kuna.

10.2. Među strankama je i u žalbenoj fazi postupka sporan sam nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika, doprinos tužiteljice vlastitoj šteti, visina štete, tijek zateznih kamata za preinačeni dio tužbe i imovinsku štetu te osnovanost prigovora zastare.

11. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19., dalje: ZID ZPP 19), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijanom presudom pravilno odlučeno o odgovornosti tuženika za štetu koju tužiteljica trpi iz predmetnog štetnog događaja, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare te tijeka zateznih kamata.

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da je nakon ispravka greške u računanju izvršenog pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2524/18-55 od 5. srpnja 2022. izreka presude razumljiva i ne proturječi samoj sebi ni razlozima presude, a obrazloženje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12.1. Pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su za to ispunjene pretpostavke propisane člankom 190. stavkom 2. ZPP-a, koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 2. ZID ZPP 19. Prema navedenoj odredbi tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom na to da je predmet spora zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, tužiteljici je radi postavljanja tužbenog zahtjeva odnosno određivanja visine štete bila potrebna stručna pomoć medicinskog vještaka, a kako je vještačenje provedeno tek u fazi glavne rasprave osnovano se može zaključiti da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odluku opravdava i činjenica što je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje o promjeni (povećanju) Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete s time da se ti izmijenjeni kriteriji primjenjuju od dana prihvaćanja tj. 15. lipnja 2020. na svim stupnjevima sudovanja, a prethodni postupak je u ovom parničnom postupku zaključen ranije tj. 14. listopada 2019.

12.2. Kako nije nađena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Prvostupanjski je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da se štetni događaj desio padom tužiteljice na ledu na asfaltiranom dijelu prilaznog puta koji se proteže od kolnika Z. ulice do kuće tužiteljice na adresi Z. ulica u Z. Odluku je utemeljio na uviđaju na licu mjesta, na kojem su tužiteljica i svjedok N. B., tužiteljičin suprug koji je došao na lice mjesta po pozivu tužiteljice i zatekao tužiteljicu kako sjedi na tlu, pokazali mjesto pada.

13.1.Žalbeni navodi tuženika kako sud nije mogao pravilno utvrditi činjenice u pogledu nastanka štetnog događaja na temelju iskaza same tužiteljice i svjedoka koji nije imao neposrednih saznanja o istom nisu osnovani, budući da iz ostalih dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka – uviđaja na licu mjesta, meteoroloških podataka DHMZ-a za 18. i 19. siječnja 2017. prema kojima su tih dana najniže temperature bile u minusu a općepoznato je da led nastaje pri temperaturi od 0 C°, otpusnog pisma Klinike za traumatologiju u Zagrebu od 26. siječnja 2017. i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka iz kojega proizlazi da je prijelom u području unutrašnjeg i vanjskog maleola goljenične i lisne kosti karakterističan za poskliznuće i pad na ledu – proizlazi da se štetni događaj desio na način kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13.2. Uslijed načela neposrednosti, ocjena izvedenih dokaza odnosno iskaza svjedoka i parničnih stranaka prvenstveno pripada prvostupanjskom sudu, koji je iskaz tužiteljice ocijenio uvjerljivim i sigurnim, a oba iskaza (svjedoka N. B. i tužiteljice) istinitima. Iskazi su u suglasju s ostalim izvedenim dokazima, a ocjena iskaza prvostupanjskog suda izvršena je sukladno članku 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima. Neosnovan je stoga žalbeni navod tuženika da je činjenično stanje u pogledu samog nastanka štetnog događaja nepravilno i nepotpuno utvrđeno.

14. Tuženi G. Z. tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi, osporava svoju pasivnu legitimaciju iz razloga što je poslove održavanja i popravaka na javnim površinama koje nisu nerazvrstane ceste povjerio tvrtki Z. h. d.o.o.

14.1. Pasivnu legitimaciju tuženika G. Z. prvostupanjski je sud osnovano utemeljio na odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., dalje: ZKG) kojim je u članku 2. određeno da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti na temelju tog Zakona i posebnih propisa, obvezne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti, s time što je člankom 3. stavkom 1. točka 6. istog Zakona kao komunalna djelatnost posebice navedeno i održavanje javnih površina.

14.1.1. Nadalje, prema članku 16. stavku 1. ZKG-a, u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje, a prema stavku 2. istoga članka odlukom o komunalnom redu propisuju se naročito, između ostaloga, odredbe o uklanjanju snijega i leda (točka 5.).

14.2. Člankom 2. stavkom 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik G. Z. broj 3/14., 16/14., 22/14., 25/15.) određeno je da su javne površine u općoj uporabi te da se prema namjeni razlikuju javnoprometne površine, javne zelene površine te ostale površine, a da su javnoprometne površine nerazvrstane ceste, trgovi, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, nathodnici, pješački platoi, pješački prolazi, pješačke zone, pješačke staze, tuneli, parkirališta, javne garaže, nogostupi, biciklističke staze, stajališta javnog prometa, javna stubišta i slične površine. Prvostupanjski sud zaključuje da u javnoprometne površine spada i predmetni asfaltirani prilazni put kojim se pješice i automobilom dolazi s kolnika Z. ulice do dvorišta kuće u kojoj živi tužiteljica, na adresi Z. ulica u Z., a to utvrđenje nije predmet pobijanja žalbom.

14.3. Odredbom članka 97. stavka 1. citirane Odluke o komunalnom redu određeno je da snijeg i led s javnih površina uklanja pravna osoba ili fizička osoba obrtnik kojoj je Grad povjerio uklanjanje snijega i leda, a stavkom 4. istog članka određeno je da se led s javnih površina uklanja čim nastane. Prema članku 97. stavku 5. citirane Odluke osobe iz stavka 1. dužne su svakodnevno obavještavati gradsko upravno tijelo nadležno za promet i gradsko upravno tijelo nadležno za ceste o stanju javnoprometnih površina i poduzetim mjerama.

14.4. Ovome valja dodati da je obavljanje komunalne djelatnosti u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, što proizlazi iz članka 4. ZKG-a koji, propisujući način obavljanja komunalne djelatnosti, uređuje da komunalnu djelatnost mogu obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba - vlastiti pogon, koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalnih poslova. Prema članku 17. stavku 1. i 2. ZKG-a nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda provodi komunalno gospodarstvo koje se ustrojava u upravnim odjelima za komunalno gospodarstvo u jedinici lokalne samouprave. Člankom 18. stavkom 1. točkom 1. ZKG-a propisano je da je komunalni redar u provođenju komunalnog reda ovlašten rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda.

14.5. Prema tome, tuženi G. Z. kao jedinica lokalne samouprave dužan je osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete građanima. Samim time, prenošenjem na podružnicu društva Z. h. d.o.o. poslova održavanja i popravaka na javnim površinama Grad se ne oslobađa odgovornosti da preko svojih komunalno redarstvenih službi poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a niti se time oslobađa odgovornosti za štetu koja nastaje zbog nepridržavanja ove obveze. Nije prihvatljivo, kako to smatra tuženik, da se u opisanoj situaciji odgovornost za uspostavu pravne zaštite u cijelosti prebaci s jedinice lokalne samouprave na Zagrebački holding d.o.o., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika i time snizi razina te zaštite. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odlučio o pasivnoj legitimaciji tuženog G. Z..

15. Pasivna legitimacija drugotužene C. o. d.d., kao osiguratelja prvotuženog G. Z., tijekom postupka nije osporena, a proizlazi iz sklopljene police osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti broj 078700001650.

16. Neosnovano tuženi G. Z. prigovara činjenici što je sud odbio njegov dokazni prijedlog za pribavljanje podataka od Z. h. d.o.o., odnosno o održavanju mjesta nastanka štetnog događaja, a kojim bi dokazao da na njegovoj strani nije bilo propusta u obavljanju komunalnih djelatnosti. Ovo prvenstveno iz razloga što je ostalim izvedenim dokazima utvrđeno da je na mjestu pada tužiteljice bio led pa, kako se prema članku 97. stavku 4. Odluke o komunalnom redu led uklanja čim nastane, već sama ta činjenica upućuje na propust u obavljanju komunalne djelatnosti. Kako je već navedeno, zaključak o postojanju leda prvostupanjski sud pravilno izvodi iz iskaza svjedoka N. B. i tužiteljice koji su potkrijepljeni podacima DHMZ-a. Osim toga, prema članku 232. stavku 1. ZPP-a tuženi G. Z. bio je dužan sam pribaviti ispravu o održavanju predmetnog prilaznog puta od trgovačkog društva čiji je osnivač.

16.1. Bez uporišta je žalbena tvrdnja tuženog G. Z. da nije dokazana njegova odgovornost u smislu članka 1084. ZOO-a, jer da su na dan štetnog događaja vladali takvi uvjeti u kojima nije bilo moguće pravovremeno i redovito obavljati djelatnost od javnog interesa pa nije životno, a niti logično očekivati da će javne službe u svakom datom trenutku na cjelokupnom području G. Z., čim se pojave bilo kakve padaline, iste moći očistiti. S time u vezi, prije svega, valja navesti da tuženik odgovora po načelu presumirane krivnje u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a pa je na strani tuženika teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno da je u danim okolnostima postupao kako je trebalo. S obzirom na vremenske uvjete odnosno slab do umjeren snijeg koji je padao dan ranije i minimalnu temperaturu koja je dan ranije, a i na dan štetnog događaja bila ispod 0 C°, tuženi G. Z. je morao i objektivno mogao očekivati pojavu stvaranja poledice pa je njegova dužnost bila poduzeti sve mjere da spriječi postojanje poledice na javnoj površini, što je propustio učiniti.

16.2. Kako je u postupku utvrđeno da je konkretni štetni događaj uzrokovan ledom na javnoj površini, koji je trebalo biti uklonjen, postoji odgovornost tuženog G. Z. za naknadu štete zbog propusta u održavanju navedene javne površine, a samim time i drugotužene C. o. d.d. kao osiguratelja, pa je u odnosu na utvrđenu odgovornost žalba tuženika neosnovana.

17. Paušalna žalbena tvrdnja da je do pada tužiteljice došlo zbog njezine krivnje jer da nije upotrijebila dužnu pažnju ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da na strani tužiteljice nema doprinosa za nastanak štetnog događaja i štetnih posljedica.

17.1. Ovo stoga što je, i po shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica predmetnog dana na nogama imala polučizmice s gumenim đonom i petom visine 2-3 cm s ripnama na cijelom đonu i peti te da je hodala polako jer je opisani prilazni put mjestimice bio zaleđen, pokušavajući izbjeći zaleđene dijelove odnosno da se tužiteljica kretala primjereno zimskim uvjetima te da je na nogama imala obuću koja je primjerena tim uvjetima, a da je životno logično da tužiteljica nije primijetila da je dio prilaznog kolnika na kojem je pala zaleđen i to stoga što iz iskaza svjedoka N. B. proizlazi da se radilo o prozirnom i tankom ledu.

18. Prvostupanjski je sud, međutim, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare za preinačeni dio tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

18.1. Polazeći od odredbe članka 230. stavka 1. ZOO-a, prema kojemu tražbina naknade štete zastarijeva u roku od tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, prvostupanjski sud zaključuje da zastara nije nastupila, jer je subjektivni zastarni rok počeo teći 24. siječnja 2018. (budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno kako se zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano nakon kontrole kirurga 23. siječnja 2018., kada je tužiteljica mogla zaključiti o opsegu svoje štete), a tužiteljica je podnijela tužbu 25. rujna 2018. (unutar zastarnog roka) radi naknade štete u iznosu od 33.500,00 kuna, dok podneskom od 30. kolovoza 2021. kojim je povisila tužbeni zahtjev za daljnjih 13.740,00 kuna (na 47.240,00 kuna) istovjetnost zahtjeva nije izmijenjena jer nije promijenjena činjenična niti pravna osnova tužbe pa je stoga podnošenjem tužbe nastupio prekid zastare u smislu članka 241. ZOO-a za cijeli zahtjev.

18.2. Protivno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda u pogledu početka tijeka zastarnog roka na preinačeni dio tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva dolazi do preinake tužbe pa se glede tog povećanog dijela zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. Ovo pravno shvaćanje predstavlja recentnu i sada već ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda b

roj: Rev 700/2023-2 od 30. listopada 2023. ).

18.3. Imajući u vidu vremenske trenutke utvrđene u pobijanoj odluci, proizlazi da je tužbeni zahtjev u pogledu povećanog dijela – iznad inicijalno utuženog iznosa od 33.500,00 kuna (4.446,21 eura) do povećanog, a dosuđenog iznosa od 40.240,00 kuna (dakle, za iznos od 894,55 eura / 6.740,00 kuna) – utužen izvan zastarnih rokova iz članka 230. ZOO-a, slijedom čega je razvidno da je žalba tuženika u tom dijelu osnovana, a tužbeni zahtjev u tom dijelu već radi istaknutog prigovora zastare neosnovan. Ostvareni su stoga uvjeti za djelomično preinačenje pobijane presude odbijanjem zastarjelog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 894,55 eura / 6.740,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2021.

19. S obzirom na to da je prigovor zastare ocijenjen osnovanim, žalba tužiteljice kojom osporava dosuđenu visinu naknade neimovinske štete je bespredmetna, ali je u tom dijelu odluku valjalo ispitati s obzirom na žalbu tužene C. o. d.d.

19.1. Visinu naknade neimovinske štete je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na iskazu tužiteljice, priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zdravstvenom kartonu te nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, koji je na raspravi odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika, nakon čega stranke na istoga nisu imale primjedbi, pa ga je i sud prihvatio kao stručnog i objektivnog.

19.2. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila prijelom donjeg desnog dijela desne goljenične kosti, prijelom donjeg dijela desne lisne kosti i djelomično iščašenje desnog nožnog zgloba. Nakon štetnog događaja pregledana je po kirurgu, učinjena je odgovarajuća RTG obrada kojom su ustanovljeni navedeni prijelomi, zaprimljena je na bolničko liječenje, a nakon preoperativne pripreme, učinjeni su repozicija i osteosinteza. Provela je kontrolne preglede kod kirurga, učinjen je pregled fizijatra te je provela stacionarnu i ambulantnu fizikalnu terapiju.

19.3. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice i okolnosti odlučne za primjenu odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. i 2. ZOO-a na način da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrdio da je tužiteljica zadobila opisane tjelesne povrede zbog kojih je trpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno četiri dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 60 dana, da je trpjela tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja te tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno osam dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan, da su zadobivene ozljede dovele do smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 10% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba te povremenim bolovima prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i hoda po neravnom terenu te da su kod tužiteljice zaostali ožiljak s vanjske strane desnog gležnja iznad vanjskog maleola u boji kože dužine oko 10 cm, širine oko 3 mm s lagano vidljivim operativnim šavovima te dva ožiljka dužine oko 3-4 cm, širine oko 2 mm, u visini desnog gležanjskog zgloba, također u boji kože, koji ožiljci predstavljaju naruženje lakog stupnja, a vidljivi su kad je tužiteljica bosa.

19.4. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih boli, duljinu liječenja, činjenicu da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju tužiteljica liječena po kirurgu i fizijatru, da je bila hospitalizirana i operirana, da je provodila stacionarnu i ambulantnu fizikalnu terapiju, da su joj postoperativno vađeni šavovi, da je podvrgnuta RTG snimanju u više navrata te CT snimanju desnog gležnja, cijeneći intenzitet i trajanje straha, lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja imala nepunih 57 godina, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice i naruženja, ovaj sud smatra da naknada od 4.247,13 eura / 32.000,00 kuna, koliko je preostalo nakon prihvaćenog prigovora zastare, ne prelazi iznos primjerene pravične novčane naknade koja tužiteljici pripada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja) pa je u tom dijelu žalba tužene C. o. d.d. neosnovana.

20. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu žalbama nije osporavana, a umjesto prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa po ovoj osnovi od 430,02 eura / 3.240,00 kuna, uslijed istaknutog (i ovom odlukom prihvaćenog) prigovora zastare preostao je po ovoj osnovi izvorno utuženi iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna.

21. Budući da je preinačeni dio tužbenog zahtjeva u zastari, za odluku povodom žalbe nije aktualan prigovor tužiteljice u pogledu tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbe.

21.1. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege koju joj je pružao suprug, od dana podnošenja tužbe. Naime, u situaciji kada, kao u konkretnom slučaju, sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja sudske odluke (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske presuda poslovni broj Rev-702/2022-2 od 6. srpnja 2022.).

21.2. Tužiteljica je u tužbi na ima naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zahtijevala (nezastarjeli) iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna pa joj na taj iznos pripadaju zatezne kamate od presuđenja 31. svibnja 2022. Stoga je u dijelu kojim su tužiteljici na taj iznos zatezne kamate priznate od podnošenja tužbe 25. rujna 2018. do 30. svibnja 2022. valjalo prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti pobijanu odluku i odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata.

22. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu u odbijajućem dijelu – točki II. izreke, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a. Žalba tuženika u odnosu na točku I. izreke je djelomično prihvaćena (za zastarjeli iznos tražbine i dio zateznih kamata na naknadu za tuđu pomoć i njegu) i u tom je dijelu preinačena pobijana presuda na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena prema članku 368. stavku 1. ZPP-a.

23. Preinačenjem dijela prvostupanjske presude došlo je do promjene uspjeha stranaka u sporu stranaka pa je slijedom toga valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka, prema članku 166. stavku 2. ZPP-a.

23.1. Tužiteljičinih uspjeh, sagledavajući ga u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, iznosi 85,5% (100% u odnosu na osnovu, a 71% u odnosu na visinu), čime je uspjeh protivne strane 14,5% pa su sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a tuženici dužni tužiteljici platiti 71% parničnih troškova.

23.2. Pobijanom odlukom tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici u iznosu od 7.187,50 kuna te trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.508,00 kuna (685,00 kuna za tužbu te 823,00 kuna za presudu), što ukupno iznosi 8.695,50 kuna. Tužiteljici pripada 71% tog iznosa ili 6.173,81 kuna. Pored toga, tužiteljici pripada neophodni trošak medicinskog vještačenja u cjelokupnom iznosu od 1.500,00 kuna te trošak izlaska suda na uviđaj u cjelokupnom iznosu od 372,80 kuna, tako da ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 1.067,97 eura / 8.046,61 kuna kojega su joj tuženici dužni solidarno naknaditi prema članku 161. stavku 3. ZPP-a u vezi s člankom 43. stavkom 1. ZOO-a, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude.

23.3. Za preostalih 173,11 eura / 1.304,32 kuna parničnih troškova dosuđenih tužiteljici pobijanom odlukom valjalo je stoga prihvatiti žalbe tuženika i preinačiti pobijanu odluku te odbiti u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

24. Tuženici su sa žalbama uspjeli u omjeru od 16,75% (6.740,00 kuna : 40.240,00 kuna) u kojem im je postotku tužiteljica dužna naknaditi troškove žalbenog postupka.

24.1. Tuženi G. Z. zahtijevao je naknadu troška sastavljanja žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna uvećano za PDV što ukupno iznosi 1.562,50 kuna (Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika). Pripada mu 16,75% toga iznosa ili 261,72 kune odnosno 34,74 eura.

24.2. Tuženoj C. o. d.d. je od zatraženog troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.370,00 kuna priznato 50% iznosa ili 685,00 kuna, koliko bi iznosila pristojbena obveza da je pristojbu platila u trenutku podnošenja žalbe, kada je pristojbena obveza prema članku 4. točki 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i nastala. Tuženoj pripada 16,75% toga iznosa ili 114,74 kuna odnosno 15,23 eura.

24.3. Tužiteljici ne pripada trošak žalbenog postupka, jer je njena žalba u cijelosti odbijena kao neosnovana.

25. Iako prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.) više ne postoji obveza dvojnog iskazivanja novčanog iskaza vrijednosti, ovom je odlukom to učinjeno preglednosti radi budući da su u pobijanoj odluci novčani iznosi bili navedeni samo u kunama, kao tada važećoj valuti. Preračunavanje je izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22.) kojom je fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

U Puli 8. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus, v.r.