Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-649/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja E. Z., OIB:…, iz Z., …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., …, protiv tuženice Z. b. d.d., OIB: …, Z., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima u O. društvu P. & P. u Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i povrata, odlučujući o žalbama tužitelja i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7232/2021-119 od 24. travnja 2023., dana 5. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe tužitelja E. Z. i žalba tuženice Z. b. d.d., ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7232/2021-119 od 24. travnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 7. veljače 2023. godine kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju E. Z. iz Z., …, OIB:…, naknaditi tuženoj Z. b. d.d., Z., …, OIB: … parnične troškove u iznosu od 746,57 EUR / 5.625,00 kn1 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.«

2. Protiv citiranog rješenja žalbe je izjavio tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalbe uvaže, pobijano rješenje preinači i dozvoli povrat u prijašnje stanje te tužitelju naknadi trošak sastava žalbe od 3. svibnja 2023., koji popisuje, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak u rad drugom sucu. Ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja navodi kako iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad nije moguće utvrditi da je punomoćnik tužitelja doista imao želučanu virozu te da nije bila riječ o tako teškom oboljenju radi kojeg odvjetnik ne bi bio u mogućnosti telefonskim putem kontaktirati sud ili nekog drugog kolegu odvjetnika i ispričati svoj nedolazak na ročište. Naime, uz potvrdu, koja je službeni, potpisani i ovjereni dokument liječničke ordinacije, u spisu se također nalazi i izvješće o evidentiranom bolovanju za sporni dan, te unatoč tome sud prvog stupnja potpuno arbitrarno zaključuje da bolest punomoćnika nije bila "tako teška". Ukoliko je sud prvog stupnja imao sumnji o težini zdravstvenog stanja punomoćnika tužitelja tada je trebao prije svega istoga saslušati. Nadalje, sud prvog stupnja pogrešno tumači institut povrata u prijašnje stanje navodeći da je punomoćnik tužitelja trebao ispričati svoje nedolazak na ročište ili pokušati angažirati zamjenu, budući da povrat u prijašnje stanje podrazumijeva nastanak slučaja, izvanrednog i nepredviđenog događaja, bez krivnje onoga kojemu se slučaj dogodio, a uslijed kojeg postoje opravdani razlozi za propuštanje radnje ili ročišta. Zakon o parničnom postupku ne poznaje zakonsku pretpostavku da bi propuštanje trebalo prethodno pokušati opravdati, jer kada bi povrat u prijašnje stanje uvjetovali prethodnim telefonskim ili elektronskim opravdanjem koja bi onda uopće bila svrha instituta povrata u prijašnje stanje. Dakle, postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije postupak gdje se ispituje je li punomoćnik prethodno pokušao telefonski kontaktirati sud, već se propituje opravdanost samog izostanka s ročišta.

2.1. Nadalje, ističe kako mu nije omogućeno pravo na pravično suđenje, koje se ne može ostvariti ako sudovi zauzimaju različita pravna stajališta u predmetima iste činjenične i pravne naravi ili ako nadležni sudovi nisu obrazložili razloge zbog čega se u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prijašnja praksa ne može primijeniti na konkretan slučaj te zbog kojih razloga je nužno odstupiti od dotadašnje prakse, što je u konkretnome slučaj. Ističe i kako ročište za objavu presude nije nikada održano, a kada je tužitelj nazvao sud da su mu objasnili u pisarnici da ročište neće biti održano, jer je presuda već objavljena u novinama. Punomoćniku tužitelja da je rješenje kojim se ročište za objavu presude odgađa za 3. veljače 2015. dostavljeno je u sudski pretinac 4. veljače 2015., pa stoga nije niti mogao pristupiti na ročište za objavu presude. Ukazuje i na različite odluke gdje je predmetom odlučivanja bio prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštenog ročišta (primjerice odluka Županijskog suda u Slavonkom Brodu Gž-724/2020).

3. Žalbu protiv citiranog rješenja u nedosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke je izjavila tuženica pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se naloži tužitelju da tuženici naknadi daljnji parnični trošak od 1.741,98 EUR (13.124,95 kn), uvećano za trošak sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da je pravovremeno u podnesku od 1. ožujka 2023. zatražila naknadu parničnih troškova, a dodatno na ročištu od 21. travnja 2023. i trošak zastupanja na tom ročištu, a prvostupanjski sud je od ukupno zatraženog troška u iznosu od 2.488,55 EUR (18.749,97 kn) tuženici priznao samo 746,57 EUR (5.625,00 kn), jer je pogrešno izračunao vrijednost poduzetih radnji tuženice. Tako je za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje priznao tuženici 100 bodova, umjesto 500 bodova, a za zastupanje na ročištu povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 21. travnja 2023. priznao joj iznos od 250 bodova (kao da se radilo o tzv. procesnom ročištu), a trebalo joj je priznati 500 bodova.

4. U odgovoru na žalbe tužitelja tuženica je osporila žalbene navode ističući kako sud prvog stupnja uopće nije doveo u pitanje službenost, potpis i ovjeru potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad već naprosto činjenicu da iz dostavljene potvrde ne proizlazi da je punomoćnik tužitelja na dan 6. veljače 2023. imao želučanu virozu. Uzimajući u obzir da je potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad izdana 7. veljače 2023. ista ne predstavlja dokaz da je punomoćnik tužitelja upravo dan prije pregleda imao virozu, što potvrđuje i sam punomoćnik tužitelja koji na ročištu od 21. travnja 2023. "priznaje" da je 7. veljače 2023. pristupio na ročište na Trgovački sud u Zagrebu i potom na ročište na Općinski građanski sud u Zagrebu, pa se postavlja pitanje kako je liječnik toga dana u odnosu na tada evidentno zdravog i radno sposobnog punomoćnika tužitelja utvrdio želučanu virozu na dan 6. veljače 2023. Za takvu nelogičnost, neosnovanost i kontradiktornost navoda punomoćnika tužitelja ne treba medicinsko znanje niti ovlast tumačiti zdravstvena pitanja, kako to netočno imputira punomoćnik tužitelja. Također, nije bilo nikakve svrhe za saslušavanje punomoćnika tužitelja koji bi te činjenice ponovio. Punomoćnik tužitelja imao je cijelo jutro da obavijesti ili barem pokuša obavijestiti sud o svom zdravstvenom stanju i nedolasku na ročište te osigura ili barem pokuša osigurati zamjenu za ročište i kontaktira ili barem pokuša kontaktirati tužitelja, što nije napravio niti pokušao napraviti. Iz dokaza predloženih uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje vidljivo je da je punomoćnik tužitelja obavijestio i tužitelja o danu održavanja ročišta pa je i sam tužitelj, koji je odvjetnik, mogao na isto pristupiti. U odnosu na žalbu podnesenu 8. svibnja 2023. ističe kako je ista nerazumljiva i nepotpuna, te je pisana na memorandumu tužitelja (odvjetnika), koji je obveznik korištenja sustava elektroničke komunikacije, međutim, ista nije elektronički potpisana od strane tužitelja pa se predlaže tu žalbu odbaciti. I u odnosu na tu žalbu tuženica ostaje kod svih navoda koje je istaknula i u odnosu na žalbu tužitelja od 3. svibnja 2023. Predlaže da se žalbe tužitelja odbiju kao neosnovane i potvrdi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbe.

5. Na žalbu tuženice nije odgovoreno.

6. Žalbe su osnovane.

7. Prvenstveno je, u odnosu na prijedlog tuženice za odbačaj žalbe tužitelja od 8. svibnja 2023., za istaći kako je ista elektronski potpisana po punomoćniku tužitelja, koji je ovlašten za podnošenje žalbe u konkretnom slučaju. Osim toga, žalbu je osobno potpisao i tužitelj, kao fizička osoba, koji je stranka u postupku, a ne kao odvjetnik, bez obzira na činjenicu što je korišten papir sa memorandumom tužitelja, kao odvjetnika. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za odbačaj žalbe od tužitelja od 8. svibnja 2023.

8. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 117. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), odbio je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta za glavnu raspravu održanu 6. veljače 2023. smatrajući da u konkretnoj situaciji nisu postojali opravdani razlozi za propuštanje obavještavanja suda o izostanku s ročišta za glavnu raspravu, pri tome ne ocjenjujući je li kod punomoćnika tužitelja došlo do zdravstvenih tegoba zbog kojih on nije pristupio na ročište.

9. Iz stanja spisa proizlazi da na glavnu raspravu zakazanu za 6. veljače 2023. nije pristupio tužitelj, za kojega je dostava poziva uredno iskazana, te je sud prvog stupnja, a s obzirom da je tuženik izjavio da se ne želi upustiti u raspravljanje, donio rješenje da se tužba u predmetnoj stvari smatra povučena. Podneskom od 7. veljače 2023. tužitelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći kako je punomoćnik tužitelja, koji je trebao pristupiti na ročište od 6. veljače 2023., bio spriječen zbog zdravstvenog stanja, budući je u noćnim i ranim jutarnjim satima toga dana dobio želučanu virozu s visokom temperaturom, zbog čega nije mogao pristupiti na predmetno ročište.

10. Odredbom čl. 117. st. 1. ZPP propisano je ako stranka propusti ročište i rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

11. Dakle, razlog za povrat u prijašnje stanje je događaj koji je stranku spriječio da pristupi ročištu i učini u propisanom roku određenu radnju u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje. Postoje li opravdani razlozi za povrat u prijašnje stanje ocjenjuje prvostupanjski sud, a za ocjenu postojanja opravdanog razloga za propuštanje zbog bolesti punomoćnika tužitelja, na koji razlog se u konkretnom slučaju poziva tužitelj, odlučno je da li je punomoćnik tužitelja mogao pristupiti na ročište, a da svojim dolaskom ne ugrozi svoje zdravlje.

12. Prema tome, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, neodlučno je da li je stranka koja je propustila obaviti kakvu radnju u postupku bila u mogućnosti obavijestiti sud da će tu radnju propustiti obaviti, već je bitno kod donošenja odluke o povratu u prijašnje stanje utvrditi je li stranka propustila ročište i rok za poduzimanje kakve radnje iz opravdanog razloga.

13. Sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije ocjenjivao razloge zbog kojih je punomoćnik tužitelja propustio doći na zakazano ročište, odnosno jesu li isti opravdani ili ne, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno u žalbi ukazuje tužitelj i na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, slijedom čega se pobijano rješenje ne može ispitati.

14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbe tužitelja i žalbu tuženice, ukinuti rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju te će provesti dokaze radi ocjene karaktera bolesti punomoćnika tužitelja i sve okolnosti koje su u tom pravcu mogle utjecati da isti propusti zakazano ročište, a nakon toga donijeti odluku o prijedlogu tužitelja za povratom u prijašnje stanje, te odlučiti o troškovima postupka.

18. Odluka o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 5. siječnja 2024.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.