REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2702/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika BADEL 1862 d.d. Zagreb, Ulica grada Gospića 7, OIB 36749512860, kojeg zastupa punomoćnik Pavo Mišković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišković & Mišković d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odluka glavne skupštine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1081/2022-2 od 28. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-310/2020 od 24. siječnja 2022., u sjednici održanoj 4. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja OS u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja OS u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se zahtjev tuženika Badel 1862. d.d. za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1081/2022-2 od 28. veljače 2023., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-310/2020 od 24. siječnja 2022. u točkama I., II. i III. izreke.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da podnosi prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga što smatra da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, te predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
„1. Može li glavna skupština dioničkog društva u odnosu na koju odluka o sazivanju i pozivi za skupštinu nemaju sadržaj iz čl. 277. st. 3. ZTD-a, donositi valjane odluke?
2. Jesu li zakonite odluke glavne skupštine dioničkog društva na kojoj u radu sudjeluju osobe za koje nije utvrđeno da su pravodobno podnijele prijavu za tu skupštinu i/ili ovlaštenje za zastupanje na skupštini?
3. Predstavlja li javnobilježnički zapisnik sa skupštine dioničkog društva, neovisno o svojem sadržaju, utvrđenje da su na skupštini društva glasovale isključivo osobe koje su bile na to ovlaštene?
4. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?
5. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na koje žalbene navode se obrazloženje drugostupanjske odluke odnosi?
6. Je li prvostupanjski sud primjenjujući odredbu 220. st. 2. ZPP-a ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranke predložene upravo radi utvrđivanja činjenica za koje u obrazloženju presude smatra odlučujućima za svoju odluku?
7. Je li prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odluka glavne skupštine trgovačkog društva odlučiti o vrijednosti predmeta spora bez da primijeni i obrazloži primjenu čl. 363.a ZTD-a?
8. Ukoliko tužbeni zahtjev istaknut u tužbi nije dovoljno određen da bi se po njemu moglo postupati, mora li sud pozvati tužitelja na ispravak i dopunu tužbe u smislu čl. 109. ZPP-a ili je ovlašten dalje postupati po takvoj tužbi?
9. Je li sud ovlašten izrekom presude donijeti odluku u odnosu na dopunjeni i precizirani tužbeni zahtjev različit od postavljenog u tužbi ili time čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a?“.
2.1. Tužitelj se kao razlog važnosti postavljenih pitanja pozvao na revizijske odluke Revt-65/2009 od 26. veljače 2013., Rev-118/1999. od 25. travnja 2002., Rev 1260/2014 od 14. veljače 2018., Rev-1317/1991 od 20. kolovoza 1991., Rev- 2217/2000 od 16. srpnja 2002., Revr-750/2018 od 6. srpnja 2021., na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1330/2009 od 19. lipnja 2013. i Pž- 2317/2018 od 7. kolovoza 2020., te na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1076/2019 od 7. ožujka 2023., U-III-3985/2012 od 22. veljače 2017., U-III- 2494/2008 od 30. ožujka 2011. i U-III-1631/2015 od 13. svibnja 2015.
2.2. Nadalje, tužitelj je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva.
3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije predložio da se prijedlog tužitelja odbaci, te traži trošak za sastav odgovora na prijedlog.
4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna (u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP) jer u odnosu na ista tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su pitanja važna u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP, odnosno odluke koje podnositelj izlaže kao razlog važnosti nisu odluke koje bi bile od značaja za odgovor na postavljena pitanja.
5. Nadalje, ocijenjeno je da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva, a kako to tužitelj tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke.
7. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
