REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1460/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stari tužitelja DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Siemens d.d. Zagreb, Heinzelova 70A, OIB: 12673471493, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i pobojnosti odluke Glavne skupštine društva, odlučujući o tužiteljevoj reviziji izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 324/2014-2 od 19. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-148/2013 od 5. prosinca 2013., na sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja se odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-148/2013 od 5. prosinca 2013. suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom Odluka Izvanredne glavne skupštine tuženika SIEMENS d.d., Zagreb, Henizelova 70A, od 12. prosinca 2012. o prihvaćanju sklapanja Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline - Komunikacije, mediji i tehnologija (Divizija CMT) – između društva Siemens d.d. i društva Siemens Convergence Creators d.o.o.

Tuženik SIEMENS d.d. Zagreb, Heinzelova 70/A je dužan tužitelju naknaditi troškove ovoga postupka, u roku od osam dana."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Poništava se Odluka Izvanredne glavne skupštine tuženika SIEMENS d.d., Zagreb, Heinzelova 70A, od 12. prosinca 2012. o prihvaćanju sklapanju Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline - Komunikacije, mediji i tehnologija (Divizija CMT) – između društva Siemens d.d. i društva Siemens Convergence Creators d.o.o. Tuženik SIEMENS d.d. zagreb, Heinzelova 70/A je dužan tužitelju naknaditi troškove ovoga postupka, u roku od osam dana."

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 68.887,50 kn, sve u roku 8 dana."

1.2. Ujedno je rješenjem istog suda odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere.

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 324/2014-2 od 19. prosinca 2018. suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-148/2013 od 5. prosinca 2013. u točkama I. i II. izreke te u točki III. izreke, u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 25.675,00 kn u roku osam dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 148/2013 od 5. prosinca 2013. u točki III. njezine izreke za daljnji iznos parničnog troška od 43.212,50 kn i sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 43.212,50 kn.“

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

4. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tuženiku.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom Odluka Izvanredne skupštine tuženika SIMENS d.d. Zagreb, Heinzelova 70A, od 12. prosinca 2012. o prihvaćanju sklapanja Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline – Komunikacije, mediji i tehnologija (Divizija CMT) – između tuženika i društva SIMENS CONVERGENCE CREATORS d.o.o. ili da se ta odluka poništi.

7. Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev jer je utvrđeno da ne postoje razlozi ništetnosti iz čl. 355. ZTD ni razlozi pobojnosti iz čl. 360. Zakona o trgovačkim društvima – „Narodne novine“, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12 i 68/13, dalje: ZTD) uz detaljno obrazloženje razloga donesene odluke.

8. Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

9. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati. Ovu povredu tužitelj obrazlaže tvrdnjom da nižestupanjske presude proturječe same sebi jer su (a) izreke u proturječnosti sa obrazloženjima i u njemu iznesenim i predloženim dokazima, (b) s predloženim dokazima koje prvostupanjski sud nije uopće izveo, a drugostupanjski sud je potvrdio pravilnost i zakonitost takvog postupanja prvostupanjskog suda i (c) pozitivnim propisima koje sudovi nižeg stupnja nisu primijenili.

10. Tužitelj nije naveo konkretno kojim razlozima navedenim u obrazloženju proturječi izreka, dok povrede o kojima govori tužitelj nisu ni predviđene odredbom čl. 354. st. toč. 11. ZPP. Po naravi stvari, izreka presude ne može biti u proturječnosti s dokazima koji su predloženi (ili izneseni) ali nisu izvedeni. O predloženim dokazima koji nisu izvedeni sud u obrazloženju može iznijeti samo razloge zbog kojih određeni dokazi nisu izvedeni (a u ovom slučaju takvi razlozi jesu navedeni). Jednako tako, presuda ne može biti u proturječnosti s „pozitivnim propisima“ koje sudovi nisu primijenili. Ta tvrdnja tužitelja nije ni obrazložena jer nije navedeno koji su to pozitivni propisi. Propisi koje sudovi nisu primijenili, a trebali su, može eventualno ukazivati na pogrešnu primjenu materijalnog prava ili na povredu neke odredbe parničnog postupka, ali ne i one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu toga zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Tužitelj je naveo odredbe iz čl. 8., čl. 250. i čl. 300. ZPP koje po njegovom mišljenju sud nije primijenio ili ih je nepravilno primijenio. U obrazloženju ovih povreda navedeni su isti razlozi koje je ovaj sud ocijenio da predstavljaju obrazloženje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP (točka 6.) s tim da tužitelj posebno naglašava da nije izveden niti jedan dokaz koji je tužitelj predložio, a to su konkretno saslušanje tužitelja kao stranke i financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Tužitelj to ponavlja i kao razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je neprovođenje tih dokaza imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava (odredbe iz čl. 360. st. 2. ZTD).

12. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je upravo tako postupio. Tužitelj nije naveo bilo koji dokaz koji sud nije brižljivo i savjesno ocijenio. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj ima na umu njegov iskaz kao stranke i nalaz i mišljenje vještaka. Međutim, ti dokazi nisu izvedeni pa nisu mogli biti predmet ocjene u smislu čl. 8. ZPP. Načelo slobodne ocjene dokaza odnosi se samo na dokaze koji su izvedeni.

13. Što se tiče odredbe čl. 300. st. 2. ZPP na koju se poziva tužitelj, treba prvenstveno reći da je članak 300. brisan člankom 70. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 25/13). Odredbom čl. 300. st 2. ZPP bilo je propisano da će sud predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja, a u stavku 3. toga članka bilo je propisano da protiv rješenja kojim se određuje ili odbija izvođenje dokaza nije dopuštena posebna žalba. Dakle, moguće ga je pobijati samo protiv odluke o glavnoj stvari. Neovisno o tome, valja ukazati da su u konkretnom slučaju u obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude navedeni valjani razlozi zbog kojih su dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni. Naime, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP) i sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Nije pri tome relevantno koja je stranka predložila izvođenje dokaza niti broj predloženih dokaza, nego je odlučno koje činjenice bi trebalo utvrditi izvođenjem predloženih dokaza, tj. jesu li one važne (relevantne) za donošenje odluke ili nisu.

14. Dokaz saslušanjem stranaka u smislu čl. 262. st. 2. ZPP sud će odrediti kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Pravilan je stav drugostupanjskog suda da to u ovom slučaju nije bilo potrebno. S obzirom na predmet spora, iskaz tužitelja kao stranke ne može doprinijeti utvrđivanju relevantnih činjenica kada su u pitanju ovakve parnice budući da se sazivanje i održavanje Glavne skupštine odvija prema propisanoj proceduri (Odluka o sazivanju glavne skupštine objavljuje se u „Narodnim novinama“, a zapisnik o radu Glavne skupštine vodi javni bilježnik, Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline dan je na uvid dioničarima).

15.1. Pravilno je odbijen i prijedlog tužitelja da se provede dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu treba reći da činjenice koje bi prema shvaćanju tužitelja trebalo utvrditi vještačenjem dijelom nisu relevantne. Naime, u konkretnom slučaju nije relevantno prelazi li vrijednost gospodarske cjeline koja je predmet Ugovora 25% temeljnog kapitala tuženika ili ne prelazi. To stoga što se prema odredbi čl. 552. st. 1. ZTD traži, ne samo da vrijednost imovine koja se prelazi četvrtinu temeljnog kapitala, nego i da to znači značajnu strukturnu promjenu društva. Budući da je u ovom slučaju Glavna skupština održana, postalo je irelevantno je li se trebala održati ili nije.

15.2. Tužitelj je (prema obrazloženju prvostupanjske presude) predložio vještačenje i na okolnost utvrđivanja vrijednosti imovine koja je predmet Ugovora. Utvrđeno je da je temeljni kapital tuženika na dan sazivanja glavne skupštine iznosio 94.590.000,00 kn, a vrijednost imovine koja je predmet Ugovora iznosila je 22.815.000,00 kn prema Izvještaju društva KPMG d.o.o. Razlog za pobijanje Odluke Glavne skupštine je, prema odredbi čl. 360. st. 2. ZTD (na koju se poziva tužitelj), ako je dioničar glasovanjem na skupštini pokušao za sebe ili nekog drugog postići korist odlukom na štetu društva ili drugih dioničara, a pobijanom odlukom se to postiže. Prema sadržaju obrazloženja pobijane presude tužitelj nije iznio konkretne tvrdnje o tome od čega bi se sastojala korist koju je postigao dioničar Simens AG niti je konkretno prigovorio procjeni vrijednosti imovine od strane KPMG.

16. Pored navedenog, ističe se i da bi plaćanjem cijene od 22.850.000.00 kn od strane kupca, dioničar Simens AG ili netko drugi trebao steći korist (što po naravi stvari nije moguće jer je cijena plaćena tuženiku kao prodavatelju), a istovremeno bi ostvarena korist trebala biti na štetu društva ili drugih dioničara. U vezi revizijskih navoda napominje se da je moguće da je vrijednost gospodarske cjeline koja je bila predmet Ugovora veća od 22.850.000,00 kn za primjerice 5.000.000,00 kn, ali je pitanje od kakvog bi to bilo značaja za ishod spora, ako bi to i bilo utvrđeno vještačenjem. Mogao bi se izvesti zaključak da bi tuženik bio oštećen za taj iznos (premda se ne bi radilo o šteti jer kod svake poslovne transakcije vrijednost činidbe i protučinidbe ne moraju biti identične), ali se ne vidi kako bi time dioničar Simens AG stekao za sebe ili za drugoga korist. Naprotiv, time bi svi dioničari tuženika (uključujući i Simens AG) na posredan način mogli biti oštećeni. Tužitelj je mogao biti oštećen ako je vrijednost njegovih dionica snižena upravo uslijed sklapanja Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline pa bi prijedlog za provođenje vještačenja imao smisla da je tužitelj predložio vještačenje na tu okolnost, tj. koliko je iznosila vrijednost njegovih dionica prije sklapanja Ugovora, a koliko ta vrijednost iznosi nakon sklapanja Ugovora, a što tužitelj nije predložio.

17. Iz sveg navedenog proizlazi da nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

19. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 4. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa