REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1261/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, koga zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB 55545787885, i 2. tuženika Lovačko društvo „Orebica“ iz Krka, P Vitezića 1, OIB 83149865195, kojeg zastupa punomoćnik Darko Buljan, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3632/2022-2 od 10. listopada 2022. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pž-3632/2022-5 od 7. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1767/2013-61 od 23. svibnja 2022., na sjednici održanoj 4. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3632/2022-2 od 10. listopada 2022. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pž-3632/2022-5 od 7. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1767/2013-61 od 23. svibnja 2022., postavljajući sljedeća pravna pitanja:
„Je li kod utvrđivanja odgovornosti u slučaju nezgode izazvane naletom divljači na motorno vozilo koje se kreće glavnom cestom, postoji uzročna veza između prekoračenja dopuštene brzine vožnje vozila koje se kreće glavnom cestom i štetnog događaja kada bi do štetnog događaja došlo i pri vožnji dopuštenom brzinom-čl. 1072.ZOO-a, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x-1137/2016-2 od 14.11.2018., Rev-814/02-2 od 20.11.2002., Rev-3082/1998-2 od 29.05.2002., Rev-1506/99 od 30.10.2002., Rev- 26/96 od 15.02.1996., Rev-26/196-2 od 15.02.1996., Rev-1678/09-2 od 05.02.2014., kao i ŽS u Puli Gž-3421/13-2 od 25.03.2015., ŽS u Zagrebu Gžn-45/12-2 od 20.03.2012., VTS RH Pž-8365/2015-4 od 06.02.2018.?
Može li se postupanje I. i II. -tuženika, unatoč tome što je protupravno, stavljati u odgovornost osiguraniku tužitelja za nastanak nezgode, iako nije uzročno povezano sa nastankom nezgode?
Je li pravno relevantan uzrok nastanka prometne nezgode od značaja za primjenu odredbe čl. 1063. ZOO i čl. 51.st. 2 ZSPC-a kod donošenja odluke o odgovornosti za nastanak nezgode i štete potrebno prosuđivati u trenutku nastanka opasnosti koja je dovela do štete pa od više uzroka za nastanak štete treba uzeti onaj posljednji uzrok izostankom kojega do štete ne bi došlo, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1678/09-2 od 05.02.2014., Revr-649/04-2 od 20.04.2005., Rev-471/2012-4 od 18.12.2019., Rev-x- 45/09-2 od 07.07.2009.?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na odluke Ustavnog suda broj U-III- 635/2010 od 25. travnja 2013., U-III/374/2008 od 27. listopada 2010., U-III/1423/2004 od 12. ožujka 2007., U-III-350/07 od 9. ožujka 2011. te na niz odluka ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revr-649/04-2 od 20. travnja 2005., i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.
3. Tužitelj, ujedno, u prijedlogu tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, time što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u ovom konkretnom postupku.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. Naime, na temelju utvrđenja da je brzina pri kojoj bi nalet na životinju bilo moguće izbjeći bila brzina manja od 66 km/h, odlučujući o odgovornosti oba tuženika za naknadu štete, drugostupanjski je sud, na temelju odredbi čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZOC), čl. 1063. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), čl. 4. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09 i 153/09; dalje: ZL) i čl. 51. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC) preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući da je do nesreće došlo krivnjom vozača, bez obzira na to što tuženik Hrvatske ceste d.o.o. nije dokazao da je u trenutku nesreće u smjeru kretanja vozila bio postavljen znak „divljač na cesti“.
7.2. Imajući navedeno na umu, predlagatelju valja odgovoriti da su postavljena pitanja činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (kako se određuje uzročna veza u slučajevima štete od naleta divljači na vozilo i koji je točno uzrok doveo do konkretne posljedice), a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.3. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8.1. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), predlagatelju valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8.2. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 4. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
