REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4308/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S. iz Z., …, OIB:…, zastupane po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z., protiv tuženice S…., Z., …OIB:…, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1559/2019-7 od 4. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3167/2018-32 od 12. rujna 2019., na sjednici održanoj 4. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. 1. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom Odluka tuženice o ukidanju mjesečnog dodatka Klasa: 080-07/17-01/01, urudžbeni broj: 358-08-02-18-89 od 30. siječnja 2018., kao i da se naloži tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 331,81 Eur/2.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, a toč. II. naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 331,81 Eur/2.500,00 kn.
2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude postavljajući sljedeća pitanja:
„1. U slučaju kada Pravilnikom o plaćama, naknadama i drugim primicima poslodavca nije reguliran postupak, kriteriji i način oduzimanja stimulacije, da li je sud pri ocjeni dokaza trebao primjeni odredbe čl. 12 zakona o radu o primjeni za radnika najpovoljnijeg prava?
2. Da li pravo na dodatak –stimulaciju predstavlja pravo iz radnog odnosa?
3. Da li se na tužiteljicu primjenjuje Zakon o radu ili Zakon o državnim službenicima, obzirom da Pravilnik o plaćama, naknadama i drugim primicima poslodavca u čl. 3. navodi da se pod pojmom „radnik“ podrazumijevaju se državni dužnosnici, službenici i namještenici?“
3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica ukazuje na rješenje ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 1067/10-2 od 19. travnja 2012. tvrdeći da je u toj odluci zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica isti predlaže odbaciti kao nedopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanjima u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odluci na koju se tužiteljica poziva u opravdanju postavljenih pitanja, nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja.
6. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nezakonitom i nedopuštenom Odluke tuženice od 30. siječnja 2018. o ukidanju mjesečnog dodatka.
7. Na temelju utvrđenja da je 19. siječnja 2018. kod tuženice provedena izvanredna procjena radne učinkovitosti tužiteljice (treća uzastopna procjena u razdoblju od ožujka 2017.), na temelju čl. 50. Pravilnika o radu tuženice i čl. 3. Odluke ravnatelja, a vezano uz pritužbu o povredi dostojanstva radnika, pri čemu je tužiteljica dobila negativnu ocjenu u vezi kompetencija, međuljudskih odnosa i komunikacije te pohađanja edukacija u vezi ESI fondova, tuženica je 30. siječnja 2018. donijela Odluku kojom je ukinut tužiteljičin mjesečni dodatak (stimulacija)kojega je tužiteljica dobivala na temelju čl. 9. i čl. 10. st. 1. Pravilnika tuženice o plaćama, naknadama i drugim primicima (dalje: Pravilnik o plaćama). Pritom drugostupanjski sud ističe da tuženica kao poslodavac ima autonomno pravo donijeti odluku o mjesečnom dodatku tj. o njegovom ukidanju, na temelju procjene neposredno nadređenih djelatnika tužiteljici i godišnje ocjene (čl. 10. st. 2., 3. i 4. Pravilnika o plaćama), a da je tužiteljica dva puta upozorena na propuste u radu koje nije korigirala, da je godišnji plan i program tužiteljici bio određen te da je tužiteljica bila upoznata s ciljevima koji su bili relevantni.
8.1. Vezano za rješenje ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 1067/10-2 od 19. travnja 2012. na koje se tužiteljica poziva, valja reći da je u navedenom predmetu u pitanju bilo shvaćanje o primjeni odredbe čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kao i o pretpostavkama zakašnjenja i tijeka zateznih kamata u ispunjenju obveze banke po osnovi deviznog štednog uloga pa se ne može uzeti da se radi o usporedivim pravnim situacijama, niti da, u tom smislu, shvaćanje iz drugostupanjske odluke u ovom predmetu odudara od shvaćanja iz spomenute odluke.
9. Za spomenuti je i da tužiteljica u prijedlogu navodi da: „je postupak (...) otvoreno područje diskriminacije pojedinih radnika“, međutim ne tvrdi da bi upravo njoj bilo povrijeđeno bilo kakvo temeljno ljudsko pravo po osnovi diskriminacije. Stoga ovaj sud nije imao osnove razmatrati je li tužiteljici, eventualno, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo po osnovi diskriminacije.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
11. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 4. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
