REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4431/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice N. K., OIB ..., iz D. R., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z. protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-506/2021-4 od 19. srpnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-313/2020-22 od 26. ožujka 2021., na sjednici održanoj 4. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-506/2021-4 od 19. srpnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-313/2020-22 od 26. ožujka 2021.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

"1. Da li policijski službenik koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge državne temeljem međunarodnog sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. (NN 104/13) i 50. (NN 112/17))?

2. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe čl. 120. (NN 104/13 ) i 101. (NN 112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja?

3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu?

4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo kada su za to ispunjeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) propisani uvjeti?".

Kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluke ovoga suda broj Revr- 1716/2016 od 15. studenog 2017., Revr-33/2017 od 27. lipnja 2017., Revr-1028/2017 od 24. travnja 2019., Revd-159/2021 i Revr-630/2017 od 3. rujna 2019.

Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 385.a st.2. ZPP-a jer da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na jednako postupanje (čl. 14. st. 2.) u vezi s jedinstvenom primjenom prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 116. st. 1.) i zakonito suđenje (čl. 115. st. 3.) te socijalnu sigurnost (čl. 57.st.1.) u vezi s pravom na slobodno udruživanje (čl. 43. st. 1.).

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio slijedeće. O ovoj je pravnoj problematici Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao u revizijama povodom dopuštenja te u njima izrazio pravna shvaćanja sa kojima je podudarno pravno shvaćanje iz pobijane odluke ( tako odluke broj: Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1284/2022 od 31. siječnja 2023., Rev-142/2023 od 7. ožujka 2023. i dr.). Na te se odluke pozvao i sud drugoga stupnja kod zauzimanja pravnog shvaćanja. Dakle, u odnosu na postavljena pitanja praksa ovoga suda je stabilna i određena, pa nije od utjecaja pozivanje tužiteljice na drugačiju sudsku praksu. Stoga u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga niti priložena praksa nije od utjecaja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, s obzirom na gore izneseno te stabilnost i određenost prakse ovoga suda u pogledu pitanja tumačenja pojma stalnog mjesta rada nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 4. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.