Poslovni broj: Usž-2373/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice P. S., Z., Lj. R., N., i J. K., Đ., koje zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Bjelovarsko-bilogorske županije, B., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada B., B., u predmetu radi ovrhe vodne naknade, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1598/22 od 1. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1598/22 od 1. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II- 325-03/22-01/6, urbroj: 2103/1-19-22-2 od 9. travnja 2022. i rješenje Grada B., Upravnog odjela za financije i javne prihode, Odsjeka za naplatu i pravne poslove, klasa: UP/I-415-01/21-02/621, urbroj: 2103/01-08-01/7-21-1 od 28. listopada 2021., te je tuženiku naloženo da tužiteljicama naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 414,76 eura/ 3.125,00 kn u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti te presude.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 28. listopada 2021. kojim je tužiteljicama naloženo da podmire dospjelo dugovanje s osnova naknade za uređenje voda za stambeni prostor u B.,…
3. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka odnosno povrede odredbe članka 66. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da je obrazloženje presude nerazumljivo i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni s izvedenim dokazima, a time je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak te na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Bitnu povrede odredbi zakona tuženik nalazi u okolnosti što prvostupanjski sud nije dao uputu u svezi daljnjeg postupanja nakon što je poništio upravna rješenja niti je u izreci naznačio da se predmet vraća na ponovno rješavanje i odlučivanje. Kako nije raspravljeno o meritumu stvari niti je u presudi dana uputa u vezi postupanja s novčanom tražbinom tuženik smatra neodrživim ovakav način rješavanja spora. Također pobija i odluku o troškovima spora jer je troškove prvostupanjski sud odredio kao da se radi o neprocjenjivom predmetu iako je u konkretnom slučaju riječ o obvezi plaćanja vodne naknade čija glavnica iznosi 209,20 eura/ 1.576,20 kn, a kamata 42,44 eura/ 319,78 kn zbog čega smatra da je riječ o procjenjivom predmetu. Predlaže da Sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno rješavanje, podredno da preinači odluku o trošku sukladno žalbenim navodima.
4. Tužiteljice i zainteresirana osoba nisu dostavile odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presudom prvostupanjskog suda ocijenjeno je da nisu ispunjene pretpostavke za provođenje ovrhe jer iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da bi rješenje o utvrđenju iznosa naknade za uređenje voda, odnosno ovršna isprava, postala ovršna što je nužna pretpostavka za provođenje ovrhe. Navedena ocjena prvostupanjskog suda temelji se na utvrđenju da u rješenju o ovrsi nije naveden datum ovršnosti rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda, niti ovo rješenje sadrži klauzulu ovršnosti, a iz spisa predmeta nije moguće utvrditi da je to rješenje bilo uredno dostavljeno tužiteljicama.
7. Navedena utvrđenja tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u sumnju. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjskom presudom temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) usvojen tužbeni zahtjev i prvostupanjski sud je pravilno poništio rješenja upravnih tijela.
8. Tuženik smatra da prvostupanjska presuda sadrži bitne nedostatke budući da izreka presude ne sadrži odluku o meritumu stvari, a predmet nije vraćen na ponovno odlučivanje, niti obrazloženje prvostupanjske presude sadrži uputu o postupanju tuženika nakon ove presude. Imajući u vidu prirodu ove upravne stvari, odnosno okolnost da je riječ o donošenju rješenja o ovrsi koje nadležno tijelo donosi po službenoj dužnosti, to nije bilo na zakonu utemeljene osnove da se izrekom prvostupanjske presude predmet vraća na ponovni postupak bilo tuženiku bilo prvostupanjskom tijelu. Naime, utvrđene nedostatke moguće je otkloniti samo donošenjem novog rješenja o ovrsi koje se kako je naprijed navedeno, donosi po službenoj dužnosti i to u slučaju kad i ako su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za njegovo donošenje.
9. Također nije osnovan prigovor tuženika kojim osporava iznos naknade za troškove upravnog spora koji je prvostupanjskom presudom određen tužiteljicama. Prema odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, pri čemu se u upravnim sporovima bez obzira na predmet spora vrijednost predmeta spora, smatra neprocjenjivim. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju sjednice ovog Suda broj: Su-47/19 od 21. siječnja 2019.
10. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.
