Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1683/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. P., S. zastupanog po punomoćnici Brankici Šola, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika A. O. dioničko društvo, OIB ..., Z. zastupanog po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., radi naknade štete odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv dijela rješenja Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn- 27/2017-21 od 15. veljače 2023., dana 4. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn-27/2017-21 od 15. veljače 2023. pod toč. II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem primljeno je na znanje povlačenje tužbe tužitelja glede zahtjeva za isplatu imovinske štete u iznosu od 18.719,01 kuna s pripadajućim kamatama kako je pobliže navedeno u toč. I. izreke te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II.).

2.Protiv toč. II. pravovremenu žalbu podnose obje stranke.

2.1.Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi uspjeh tužitelja po osnovi i visini zahtjeva, te imati u vidu da je tužitelj precizirao zahtjev 13. svibnja 2015. nakon provedenih vještačenja, čemu je dodao kako je tužitelj snosio i troškove vještačenja koji su bili nužni i neophodni da bi se utvrdila stvarna visina štete kao i da je tužbu morao povući glede troškova liječenja-operativnog zahvata jer mu je veći dio istih nadoknadila obitelj štetnika (osiguranika tuženika), što nije bio slučaj u vrijeme podnošenja tužbe. Žalbeni je prijedlog pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, preinačiti ga.

2.2.Tuženik pobija toč. II. zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom smatra da je sud prvog stupnja trebao staviti uspjeh stranaka u omjer i da je od uspjeha tuženika koji je veći odbiti (manji) uspjeh tužitelja, što prikazuje počev od zahtjeva na isplatu iznosa od 116.269,01 kn te imajući u vidu da je nakon odluke Županijskog suda u Splitu Gž-398/2016 od 14. prosinca 2016. preostao zahtjev na isplatu iznosa od 18.719,01 kn, koji je povučen. Tuženik tako svoj uspjeh prikazuje sa 59,1%, a tužiteljev sa 40,9% i drži da mu je sud trebao dosuditi 18,2% popisanih opravdanih troškova, sukladno čemu je predložio preinačiti pobijanu odluku.

3.Žalbe su neosnovane.

4.Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj je sud utvrdio kako sud prvog stupnja tim rješenjem nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je pravilno primijenio i materijalno pravo.

5.Za odluku o žalbama stranaka u svezi troškova postupka koju je donio prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 02/07, 23/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje: ZPP) valja uzeti u obzir stanje spisa i posebne okolnosti konkretnog slučaja, koje je očito imao u vidu i prvostupanjski sud pa tako:

-kako je tužitelj ustao zahtjevom spram tuženika radi naknade štete pretrpljene u nezgodi od 19. listopada 2008. pri čemu je tužbenim podneskom od 6. lipnja 2012. (u kojem je navedeno i da mu je tuženik prije tužbe isplatio 32.450,00 kn po odštetnom zahtjevu) potraživao iznos od 82.550,01 kn s naslova neimovinske štete; iznos od 15.000,00 kn s naslova tuđe njege i pomoći; iznos od 18.719,01 kn s naslova troškova liječenja i iznos od 554,38 na ime obračunate kamate u apsolutnom iznosu na isplaćeni nesporni iznos odštete; (ukupno 116.823,40 kn) i to sve s kamatama kako je tamo pobliže navedeno,

-kako među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, dok je sporna bila visina štete, time da je tuženik u odgovoru na tužbu u odnosu na postavljeni zahtjev s osnova tuđe njege i pomoći istaknuo prigovor presuđene stvari pozivom na spis P1-1293/10,

-kako je tužitelj na ročištu od 26. kolovoza 2014., potvrđujući tuženikov prigovor presuđene stvari za tuđu njegu i pomoć povukao taj dio tužbenog zahtjeva (iznos od 15.000,00 kn s kamatom od 23. studenog 2011. do isplate) čemu se tuženik nije protivio, ali je za povučeni dio zahtjeva odmah popisao i zatražio trošak u iznosu od 1.250,00 kn,

-kako je tužitelj nakon provedenih medicinskih vještačenja podneskom od 13. svibnja 2015. zahtjev s naslova naknade neimovinske štete djelomično povukao tako što je potraživao 47.550,00 kn (povučeno za 35.000,01 kn), a tuženik na ročištu od 19. svibnja 2015. izričito izjavio kako ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe,

-kako je tužitelj snosio troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 2.800,00 kn,

-kako je prvostupanjskom presudom Pnš-307/12 od 17. rujna 2015. obvezan tuženik isplatiti tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 47.550,00 kn s kamatom od 16.12.2021. kao i troškova liječenja u zatraženom iznosu od 18.719,01 kn s kamatom kako je tamo pobliže navedeno, dok je odbijen zahtjev za isplatu uglavničene kamate (554,38 kn s kamatama), a ujedno je donijeto rješenje o povlačenju tužbe u dijelu zahtjeva za tuđu njegu i pomoć (15.000,00 kn s kamatama) te o troškovima postupka,

-kako je protiv citirane odluke žalbu podnio tuženik ne tražeći donošenje dopunske presude u odnosu na dio zahtjeva (za naknadu neimovinske štete) koji je povučen, a s kojim se tuženik nije suglasio,

-kako je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu dosuđene naknade neimovinske štete, dok je ukinuta u dijelu dosuđenih troškova liječenja i troškova postupka-sve po presudi i rješenju Županijskog suda u Splitu Gž-398/16-2 od 14. prosinca 2016.,

-kako je tužitelj saslušan kao stranka (na raspravi od 19. siječnja 2023.) glede troškova liječenja iskazao da je zbog ozljede u nezgodi morao na hitnu operaciju, a povodom toga je komunicirao sa štetnikovom sestrom koja mu je dala novac za operaciju te je uplata izvršena na račun bolnice, pri čemu misli da je u pitanju iznos od 17.000,00-18.000,00 kn, koji iznos nije vratio sestri štetnika,

-kako je tužitelj na ročištu od 14. veljače 2023. povukao tužbu u preostalom dijelu zahtjeva-za troškove liječenja, jer mu je obitelj osiguranika tuženika te troškove podmirila, čemu se tuženik nije protivio, a obje su stranke popisale parnične troškove, time da odluka o povlačenju nije pobijana,

-kako su obje stranke bile zastupane po punomoćnicima u osobama odvjetnika koji su podjednako bila aktivni u postupku u smislu pristupa na ročišta ili očitovanja u podnescima.

6.Sve naprijed navedene okolnosti valjalo je imati u vidu prilikom odlučivanja o troškovima postupka te je i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno i zakonito sud prvog stupnja odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 4. ZPP).

7.Glede procesnih dispozicija tužitelja tijekom postupka reći je kako povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva za tuđu njegu i pomoć te troškove liječenja nije posljedica udovoljenja zahtjevu, već priznanja samog tužitelja da je greškom utužio tuđu njegu i pomoć koja mu je očito već dosuđena u drugom postupku (P1-1293/10); te tužiteljeve tvrdnje da mu je troškove liječenja snosila obitelj osiguranika tuženika, što pak, čak i da je ustrajao u ovom zahtjevu ne bi dovelo do tuženikove obveze na naknadu tih troškova (tako i ovaj sud u Gž-398/16).

8.Tuženiku je odgovoriti kako njegov žalbeni prikaz uspjeha stranaka, kod izloženih okolnosti konkretnog slučaja nije prihvatljiv i predstavljao bi mehaničku primjenu zakona (čl. 154. st. 2. ZPP) koje bi umanjilo samu bit prava na pristup sudu.

8.1.Navedeno je sukladno i smislu odredbe čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a uvažavajući i izraženo pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava u presudi broj 49083/13 od 18. studenog 2021. u predmetu Čolić protiv Hrvatske.

9.Slijedom svih naprijed navedenih okolnosti i ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, pravilno iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a, a kojom je predviđeno da, u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka drugoj naknadi razmjeran dio troškova.

10.Slijedom izloženog, žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane valjalo je odbiti te potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. st. 1.toč. 2. ZPP-a).

11.Tužiteljev i tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen budući sa žalbom nisu uspjeli.

U Splitu 4. siječnja 2024.

Sutkinja:

Mirjana Rubić, v. r.