REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu

Trg Pape Ivana Pavla II br. 1.

34550 Pakrac

Posl.br.:REF 35: P-346/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu toga suda Dobrili Krajnović, na temelju nacrta više sudske savjetnice-specijaliste Lidije Karolj, u pravnoj stvari tužitelja V. A., iz P., OIB: …, zastupan po punomoćnicama iz Z. o. u. S. O. i N. O., odvjetnicama iz P., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, zastupana po B. I., odvjetniku iz Z., radi isplate, 04. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom sudu, Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Tužitelj V. A., iz P., OIB: …, podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, radi isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je člankom 12. Ugovora ugovoreno da je u slučaju spora mjesno nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora. Navedena odredba Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora bila je unaprijed formulirana od strane tuženika pa tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj budući o klauzuli nije bilo posebnog pregovaranja pa je s obzirom na to u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača, Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine(koja je implementirana u hrvatski pravni sustav) i načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita koji bi u ostvarivanju eventualnih prava morao putovati u Z. iz P., a što bi rezultiralo povišenim troškovima te je u protivnosti s načelom ekonomičnosti i mogućnosti pristupa sudu s obzirom na mjesto prebivališta tužitelja. S obzirom na navedeno odredba članka 12. Ugovora je nepoštena i slijedom toga ništetna sukladno članku 49. i članku 50. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača. U konkretnom Ugovoru nije točno naveden mjesno nadležan sud već u članku 12. Ugovora samo paušalno “u slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora”.Sukladno članku 320. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima svaka nejasna odredba, a ona iz članka 12. Ugovora je očito nejasna, mora se tumačiti u korist stranke koja nije pripremila sadržaj ugovora, tj. kako je ugovor sklopljen prema unaprijed otipkanom sadržaju evidentno je kako se nejasnoće iste odredbe trebaju tumačiti u korist tužitelja kao slabije i neuke strane naspram tuženika, dugogodišnje kreditne institucije velikog tržišnog udjela. Člankom 19. l stavkom 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Potrošač tj. tužitelj ima prebivalište u P. i s obzirom na sve navedeno mjesno je nadležan Općinski sud Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu.

3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, istakao je kako su stranke odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu. U konkretnom slučaju nema nikakve osnove po kojoj bi se derogirao sporazum o nadležnosti, budući se isti može derogirati isključivo u slučaju isključive nadležnosti naslovnog suda koje u konkretnom slučaju naprosto nema.

4. Sud je na pripremnom ročištu održanom 19. listopada 2023. saslušao tužitelja koji je iskazao: " Ja sam predmetni ugovor o kreditu dobio u auto-kući M. u F., u toj auto- kući sam i potpisao ugovor o kreditu. Osoba u auto-kući bila je punomoćnik banke. Sve smo obavili u auto-kući i nisam posebno išao u banku, a niti kod javnog bilježnika. Ja sam čitao ugovor, nismo ništa posebno ugovarali oko odredbe vezano uz sporove između banke i korisnika kredita. Kredit sam podigao za kupnju automobila za osobne potrebe. Podnio sam tužbu u P. jer se u Z. ne snalazim, a i odlazak u Z. iziskuje financijski trošak. Do Z. je u jednom pravcu nekih 120 km, ja sam u radnom odnosu, radim u tvrci L. G. i primam mjesečni dohodak oko 900 eur, živim sa suprugom i majkom. Nemam nikoga u obvezi uzdržavati. Na poseban upit punomoćnice tužitelja odgovara kako je ugovor bio u pisanom obliku, sastavljen i ponuđen na potpis."

5. Prigovor tuženika je osnovan.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: …. utvrđeno je kako su stranke člankom 12. istoga Ugovora ugovorile u slučaju spora da je nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora. (list 12-13)

7. Prema odredbi članka 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 102/15, 52/16 – dalje ZOPK) u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, no ova odredba prema shvaćanju suda primjenjuje se isključivo na sporove iz članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno na sporove o ništetnosti ugovora i o posljedicama ništetnosti ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja a što u ovoj parnici nije slučaj (pravno stajalište izraženo i u odluci Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-6/2020-2 od 11. ožujka 2020.); odnosno u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalnoj Službi u Koprivnici posl. broj Gž-953/22-3 od 25. travnja 2023. kako članak 19.l ZOPK nije primjenjiv u budući da se ta odredba odnosi na pitanje međunarodne nadležnosti za sporove iz potrošačkih ugovora.

8. Kako je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu sastavljenu od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu njegovog sjedišta i takva je odredba ništetna sukladno odredbama članka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) važećim u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno, kasnije sukladno odredbama članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15), a čije odredbe su usklađene s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

9. Odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 148/11, 25/13, 89/1, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) propisano je ako zakonom nije određena isključiva nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, dok je odredbom čl. 48. st. 1. ZPP propisano kako je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Odredbom čl.59. ZPP propisano je kako je za suđenje u sporovima protiv pravne osnove koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

10. Stoga, u ovoj pravnoj stvari, imaju se primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku, pa sukladno članku 46. st. 1. i čl. 48. st. 1., mjesno je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, kao sud opće mjesne nadležnosti (registrirano sjedište tuženika kao pravne osobe).

11. Uzimajući u obzir da je registrirano sjedište tuženika u Z. gdje je i ugovorena nadležnost u slučaju spora, te da iz priloga priloženih uz tužbu, odnosno ugovor o kreditu ne proizlazi kako je kredit sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika na području nadležnosti ovog suda, već da je samo solemniziran po javnom bilježniku na području nadležnosti ovog suda (list 16), uz primjenu odredbe čl. 20. st. 1. ZPP, ovaj sud oglasio se mjesno nenadležnim i odlučio da se nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet ustupi nadležnom sudu uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. ZPP, odnosno odlučeno je kao u točkama I i II izreke.

12. Za istaknuti je kako je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača.

13. Stoga je sud saslušao tužitelja te je uzeo u obzir navode tužitelja iz iskaza no nije došao do zaključka da bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača prilikom odlaska u sud u Z., stavljajući u korelaciju imovinske prilike tužitelja te potreban broj odlazaka u sud u konkretnoj pravnoj stvari.

U Pakracu, 04. siječnja 2024.

S U D A C:

DOBRILA KRAJNOVIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Z. S. O. i N.O.

P.

2. O. u. I.

Z.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, ul. Grada Vukovara 84

- nakon pravomoćnosti uz spis posl.br.: P-346/2023