REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 217/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice B. P. iz Z., OIB: … i II. tužitelja D. P. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. & Š. d.o.o., Z. protiv tuženika Kliničke bolnice M. iz Z., 1  2

OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i p. j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2492/2016-2 od 9. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4973/11-136 od 22. siječnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2492/2016-2 od 9. travnja 2019. u dijelu pod točkom I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Klinička bolnica M., Z., …, OIB …, dužan je I. tužiteljici B. P., …, Z., OIB …, platiti iznos od 237.289,40 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 230.800,00 kn od donošenja presude do isplate,

- 2.725,00 kn od 12. 12. 2000. do isplate,

- 2.964,40 kn od 12. 12. 2000. do isplate,

- 800,00 kn od 12. 12. 2000. do isplate,

a II. tužitelju D. P., …, Z., OIB …, dužan je platiti iznos od 133.051,85 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 80.800,00 kn od donošenja presude do isplate,

- 1.294,00 kn od 13. 12. 2000. do isplate,

- 2.042,00 kn od 13. 12. 2000. do isplate,

- 1.071,25 kn od 13. 12. 2000. do isplate,

- 19.190,60 kn od 13. 12. 2000. do isplate,

- 2.054,00 kn od 28. 12. 2000. do isplate,

- 26.600,00 kn od 15. 5. 2001. do isplate,

kao i naknaditi im trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do ispate, sve to po stopi zatezne kamate za razdoblje od:

- 12. 12. 2000. do 30. 6. 2002. po stopi od 18% godišnje,

- 1. 7. 2002. do 31. 12. 2007. po stopi od 15% godišnje,

- 1. 1. 2008. pa nadalje po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. 7. 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za ti postotna poena." (točka I. izreke).

Također je naloženo I. tužiteljici B. P., OIB … i II. tužitelju D. P., OIB … da tuženiku Kliničkoj bolnici M., OIB: … naknade parnični trošak u iznosu od 107.712,00 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4973/11-136 od 22. siječnja 2016. pod točkama I. i II. izreke, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica M., Z. naknaditi I. tužiteljici B. P. štetu u iznosu od 203.764,40 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 200.000,00 kuna od 22. siječnja 2016.,

- 2.964,40 kuna od 12. prosinca 2000.,

- 800,00 kuna od 12. prosinca 2000., pa do isplate,

te II. tužitelju D. P. u iznosu od 122.251,85 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 70.000,00 kuna od 22. siječnja 2016.,

- 1.294,00 kuna od 13. prosinca 2000.,

- 2.042,00 kuna od 13. prosinca 2000.,

- 1.071,25 kuna od 13. prosinca 2000.,

- 19.190,60 kuna od 13. prosinca 2000.,

- 2.054,00 kuna od 28. prosinca 2000.,

- 26.600,00 kuna od 22. siječnja 2016. do isplate,

i to zateznim kamatama prema članku 1. Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika Klinička bolnica M., Z., za naknadom troška parničnog postupka.

3. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica M., Z., nadoknaditi I. tužiteljici B. P. i II. tužitelju D. P. troškove parničnog postupka u iznosu od 74.750,00 kuna u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na I. tužiteljicu B. P. za iznos od 30.800,00 kuna sa zatraženim kamatama od presuđenja do isplate, za iznos od 2.725,00 kuna sa zatraženim kamatama od 12. prosinca 2000. do isplate, te u odnosu na II. tužitelja D. P. za iznos od 10.800,00 kuna sa zatraženim kamatama od presuđenja do isplate, te za iznos kamata koje teku na svotu od 26.600,00 kuna s tijekom od 15. svibnja 2001. do 22. siječnja 2016.

III. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica M. iz Z. nadoknaditi I. tužiteljici B. P. i II. tužitelju D. P. trošak parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna, u roku od 15 dana."

3. Protiv drugostupanjske presude, i to u odnosu na točke I. i III. izreke kojima je zahtjev tužitelja prihvaćen, reviziju je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika je dopuštena i osnovana.

6. Budući da je presuda suda drugog stupnja u pobijanom dijelu donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP to je protiv tog dijela presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. Stoga je ovaj sud, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispitao pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja (I. tužiteljice kao majke i II. tužitelja kao brata sada pokojnog D. P.) za naknadu štete (materijalne i nematerijalne) koju trpe zbog smrti bliske osobe, sina I. tužiteljice, odnosno brata II. tužitelja.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- sada pokojni D. P. je … 2000. dovezen u Hitnu službu Klinike za unutarnje bolesti tuženika zbog jakih bolova u prsima praćenih osjećajem gušenja, nesvjestice, ubrzanog rada srca i težine u prsima, preznojio se, a do tada nije imao takvih poteškoća; pregledan je te je napravljena dijagnostička obrada nakon koje je otpušten kući uz preporuku da obavi pregled kod fizijatra radi tegoba koje su posljedica degenerativnih promjena koštano-muskulatornog sustava te da kod bolova može uzimati Voltaren rapid;

- u noći s … na … 2000. ponovno mu je pozlilo, zbog čega je ponovno pozvana hitna pomoć, koja je stigla kada je on već preminuo;

- obdukcijom … 2000. utvrđeno je da je D. P. preminuo prirodnom smrću, a kao uzrok smrti navedena je tamponada srca nakon razdora disecirajuće aorte;

- iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. M. P., specijalistu opće kirurgije, proizlazi da kod D. P., unatoč simptomatologiji koja je mogla upućivati na razvoj disekcije, nije postavljena sumnja na istu, nego je iskazana radna dijagnoza bolova u kralježnici kao jedna od diferencijalno-dijagnostičkih mogućnosti, a u učinjenim pretragama nije bilo patoloških osobnosti; u usmenom očitovanju taj vještak je naveo da je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju obdukcijskog nalaza i otpusnog pisma, napomenuvši da na temelju ostale dokumentacije, a da nije postojao obdukcijski nalaz, ne bi mogao postaviti istu jer je ta dijagnoza vrlo rijetka, a i u tom slučaju se odnosi na osobe starije od 60 godina, dok kod mlađih osoba postoji neki drugi predisponirajući faktor; da je teoretski moguće da se pri prvom dolasku u bolnicu kod pacijenta radilo o tegobama zbog kralježnice ili nečeg drugog, a ne disekcije, uzimajući u obzir da je umro 4 dana nakon prvog javljanja u bolnicu;

- obnovljenim medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Z. utvrđeno je da opisana bol kod prednika tužitelja, uz disekciju slojeva aorte (koja dijagnostički nije isključena) i infarkt miokarda (koji je dijagnostički isključen), može nastati i kod degenerativnih promjena vratne kralježnice (koja je u konkretnom slučaju postavljena kao dijagnoza), kao i kod nekih drugih bolesnih stanja, no da su intenzitet tegoba, znojenje i gubitak svijesti nalagali proširenje dijagnostičke obrade, prije svega UZV srca, a zatim i transezofagijski EHO srca i/ili CT angiografiju, koji bi ukazali na pravu podlogu tegoba, uz napomenu da nije uobičajeno kod svakog pacijenta s blažom tegobom u prsnom košu raditi opsežnu dijagnostiku; zaključeno je da je zbog propusta pri određivanju pretraga postavljena pogrešna dijagnoza, zbog čega je došlo do pogoršanja zdravlja i smrtnog ishoda, s naglaskom da i u slučaju postavljanja ispravne dijagnoze to ne bi automatski značilo da bi život D. P. bio spašen;

- iz, u postupku pročitanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R. (sačinjenog za potrebe kaznenog postupka koji se vodio protiv djelatnika tuženika u povodu istog događaja zbog kaznenog djela nesavjesnog liječenja) proizlazi da je obdukcijom postavljena dijagnoza imala potpuno atipičan klinički tijek, da je riječ o rijetkoj bolesti, neočekivanoj u toj životnoj dobi, koja se manifestirala jedino boli i nijednim dodatnim simptomom - promjenama u laboratorijskim ili drugim učinjenim objektivnim pretragama, a dodatno smanjenje bolova nakon terapije Voltarenom potvrdilo je sumnju ordinirajućeg liječnika da se radilo o mišićno-koštanoj boli jer je karakteristično da tipična aortalna i srčana bol reagiraju samo na vrlo djelotvorne jake opijatske analgetike koji nisu bili primijenjeni; inicijalni RTG grudnih organa nije pokazivao patoloških promjena karakterističnih u slučaju disekcije aorte, bolesnik anamnestički prethodno nije imao arterijsku hipertenziju, a izmjereni tlak prilikom prijema bio je unutar granica fiziološkog raspona, D-dimeri (patološki povišeni u velikog broja bolesnika s akutnom disekcijom aorte) također su bili unutar granica normale; zaključeno je da su djelatnici tuženika koji su sudjelovali u obradi … 2000. poduzeli sve mjere i postupke sukladno pravilima struke te da zbog objektivnih razloga nisu uspjeli postaviti ispravnu dijagnozu koja je postavljena tek na obdukciji;

- iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S. (vještačenje provedeno u ponovljenom prvostupanjskom postupku prema uputi drugostupanjskog suda kojom je ukinuta ranija prvostupanjska presuda, uz jasno izražen stav da je pravilnost nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. dovedena u sumnju nalazom i mišljenjem vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R.) proizlazi da su kod sada pokojnog D. P. provedene upravo one pretrage koje su bile potrebne i to klinički pregled, EKG, RTG prsnog koša i laboratorijska obrada, a rezultati kojih nisu upućivali na dijagnozu postavljenu obdukcijom niti su zahtijevali daljnje dijagnostičke metode; simptomatologija koju je iskazivao bolesnik predstavlja nespecifične simptome koji mogu ukazivati na čitav niz patoloških procesa uključujući i stanja u vezi mišićno-skeletnog sustava; učinjena obrada nije upućivala na to da se u tom trenutku kod bolesnika radilo o nekom patološkom stanju opasnom po život, čak štoviše, isto je isključeno; izraženo je mišljenje da u provedenom dijagnostičkom postupku prilikom obrade bolesnika nije bilo propusta;

- u usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu vještak s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S., prof. dr. I. V., specijalist interne medicine, subspecijalist kardiologije i intervencijske kardiologije je, između ostaloga, naveo da se radi o izuzetno rijetkoj bolesti kod tako mlade muške osobe, da u kliničkom pregledu bolesnika nije utvrđen nijedan znak koji bi upućivao na tu bolest niti je utvrđeno neko stanje odnosno bolest koja bi upućivala na slabost aorte s češćom učestalošću disekcije aorte, da je tijekom boravka na hitnom internom prijemu bolesnik imao normalni krvni tlak, dok se uz ovu bolest aorte povišen krvni tlak javlja u oko 75% slučajeva, da u laboratorijskim testovima nije utvrđen patološki odmak, a osobito da nije bilo promjena u kompletnoj krvnoj slici koje bi sugerirale postojanje gubitka intravaskularnog volumena krvi, nalaz D-dimera bio je normalan, a potpuno uredni su bili i RTG pluća i srca, dok je nesvjestica nespecifičan znak bolesti aorte te se može javiti kod niza različitih oboljenja; zaključno je naveo da nije bilo indikacija za daljnju bolničku obradu jer u obradi nije bilo nijednog znaka koji bi sugerirao postojanje disekcije aorte, nego je ona nastupila kasnije, uz napomenu da se radilo o atipičnom slučaju;

- saslušani na raspravi pred prvostupanjskim sudom vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. i vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S. ostali su kod svojih ranijih utvrđenja iz danih nalaza te nisu mogli usuglasiti svoje nalaze i mišljenja.

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da u postupanju djelatnika tuženika nije bilo propusta, odnosno da je liječenje sada pokojnog D. P. poduzeto u skladu s pravilima medicinske struke, zbog čega je odbio tužbene zahtjeve. Takvu svoju odluku utemeljio je na zaključku da su nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. dovedeni u sumnju nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R., kao i nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S. danom u obnovljenom vještačenju, koji je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio i kojim su dobiveni argumentiraniji i obrazloženiji odgovori na odlučna sporna pitanja te u skladu s danim iskazima svjedoka B. Š. i D. O.

10. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe tužitelja, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu tužiteljima iz odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) u vezi čl. 170. st. 1. ZOO, zbog pogreške u postavljanju dijagnoze. Pri tome je taj sud u suštini izrazio mišljenje da sama činjenica da je kod D. P. došlo do smrtnog ishoda pobija interpretaciju iz vještačenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S.

11. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik navodi da je izreka drugostupanjske presude proturječna razlozima danim u obrazloženju, da ta presuda u pobijanom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama ili su isti nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima te presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Također, tuženik u reviziji navodi da je u drugostupanjskoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP koja je mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude te, posljedično, i navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12.1. Prilikom donošenja pobijane presude učinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje u reviziji ukazuje tuženik. Naime, prema odredbi čl. 220. ZPP, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za odlučivanje, pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Prilikom donošenja odluke na temelju čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud obvezan je sve provedene dokaze cijeniti u skladu s čl. 8. ZPP (svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i u povezanosti s rezultatima cjelokupnog postupka), dok razlozi ocjene pojedinih dokaza moraju biti navedeni u obrazloženju odluke, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, drugostupanjski sud svoj zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost za štetu tužiteljima zbog liječničke pogreške u postavljanju dijagnoze temelji samo na utvrđenjima vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z., pri čemu iznosi i svoj stav da sama činjenica da je kod D. P. došlo do smrtnog ishoda pobija interpretaciju vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S.

12.2. Takva ocjena pravilnosti pojedinog nalaza i mišljenja vještaka (kao osobe za utvrđivanje ili razjašnjenje kakve činjenice za koju je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže), a kako to osnovano ističe revident, predstavlja pogrešan pravni pristup drugostupanjskog suda budući da je za takvu ocjenu odlučno postupanje liječnika u datom trenutku na temelju raspoloživih medicinskih nalaza, a ne konačni ishod liječenja. Osim toga, u konkretnom je slučaju u potpunosti izostala ocjena sadržaja nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R., kao i ocjena iskaza svjedoka B. Š. i D. O. Tim više kada se ima u vidu da su utvrđenja vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R. u pogledu bitnih činjenica istovjetna, odnosno u skladu s utvrđenjima vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S., kao i okolnost da je isti drugostupanjski sud u svojoj ranijoj odluci kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu donesenu u ovom predmetu (rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1919/10 od 12. srpnja 2011.) jasno izrazio stav da je pravilnost vještačenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. dovedena u sumnju nalazom i mišljenjem vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R. Navedeno je obrazložio time da su ovi potonji nalaz i mišljenje obrazloženiji i jasniji, da sadrže kronologiju događaja, daju obrazloženje dijagnoze aortalne disekcije, komentar konkretne obrade i rezultata obrade, liječenja i tijeka bolesti te obrazloženiju sliku pacijenta, obrazloženje glede dominantnosti simptoma i izostanka simptoma vezanih za predmetnu dijagnozu te statističke pokazatelje izvršenih pretraga glede potvrđivanja i isključenja iste vezano za konkretno postupanje djelatnika tuženika. Osim toga, da su sačinjeni po timu vještaka specijalista za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, te za internu medicinu i kirurgiju.

12.3. Nepostupanje drugostupanjskog suda u skladu s obvezom da po svojoj slobodnoj ocjeni ispita i ocijeni dokaznu snagu svih provedenih dokaza, uključujući nalaz i mišljenje vještaka s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R., ali i iskaze svjedoka B. Š. i D. O., moglo je utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude po zahtjevu tužiteljice za naknadu štete. Stoga je osnovan revizijski navod tuženika da je prilikom donošenja drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koja je posljedično rezultirala i bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. jer se zbog nedostatka ocjene provedenih dokaza, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama i ne može ispitati pravilnost zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Zbog iznesenog je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti u dijelu kako je to precizirano u točki I. izreke ovoga rješenja i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Kako je u tom dijelu ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, za sada je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. ZPP) o kojem ovisi odluka o naknadi parničnih troškova, pa je valjalo ukinuti i odluku o naknadi parničnih troškova u odnosu na sve parnične stranke.

14. U ponovljenom postupku potrebno je otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u obrazloženju ove odluke, pri čemu je drugostupanjski sud dužan ocijeniti sve provedene dokaze i na utvrđene činjenice pravilno primijeniti materijalno pravo, a potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva oba tužitelja, kao i o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka.

15. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

Zagreb, 4. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.