REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 20 Pr-84/2023-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice M.O. iz Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnica A.D., odvjetnica u Z., protiv tuženika I.i. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A.Ž., odvjetnik u O.d. Ž.& p. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku I.i. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M.O. iz Z., OIB: …, na ime razlike neisplaćene plaće, ukupan iznos od 2.053,90 EUR (dvije-tisuće pedeset-tri eura i devedeset centi), zajedno sa zateznom kamatom za kašnjenje prema kamatnoj stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet (5) postotnih poena, te od 01.08.2015. godine po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju Europska središnja banka (ESB) primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za 3 (tri) postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, a koje kamate teku na iznos od:

- 5,50 EUR od 16.12.2011. pa do isplate;

- 50,04 EUR od 16.01.2012. pa do isplate;

- 48,16 EUR od 16.02.2012. pa do isplate;

- 48,16 EUR od 16.03.2012. pa do isplate;

- 48,16 EUR od 16.04.2012. pa do isplate;

- 228,77 EUR od 16.05.2012. pa do isplate;

- 228,77 EUR od 16.06.2012. pa do isplate;

- 228,77 EUR od 16.07.2012. pa do isplate;

- 233,51 EUR od 16.08.2012. pa do isplate;

- 233,51 EUR od 16.09.2012. pa do isplate;

- 233,51 EUR od 16.10.2012. pa do isplate;

- 233,51 EUR od 16.11.2012. pa do isplate;

- 233,51 EUR od 16.12.2012. pa do isplate;

a sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku I.i. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M.O. iz Z., OIB: …, trošak ovog postupka od 3.637,96 eura, zajedno sa zateznim kamatama za kašnjenje po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju Europska središnja banka (ESB) primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za 3 (tri) postotna poena, a koje kamate teku od 3. siječnja 2024. pa do isplate, a sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika te da joj tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od prosinca 2011. do prosinca 2012. nije isplaćivao plaću sukladno odgovarajućim odredbama važećeg Kolektivnog ugovora koji je istekao 23. srpnja 2012. ali se sukladno odredbama čl. 27. st. 1. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje primjenjivao do 28. listopada 2012.

Navodi da je za period od prosinca 2011. do listopada 2012. najniža osnovica najniže osnovne plaće iznosila 2.300,00 kn, a od studenog 2012. do prosinca 2012.

najniža osnovica najniže osnovne plaće iznosila je 2.000,00 kn. Ističe da joj je tuženik isplatio plaću prema nezakonito umanjenoj osnovici te joj nije obračunao niti dodatak na staž. Tužbenim zahtjevom u podnesku od 16. studenog 2018. (list 174- 175 spisa) tužiteljica od tuženika potražuje razliku plaće od ukupno 15.475,10 kn, a eventualnim kumuliranim zahtjevom potražuje iznos od 10.020,65 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je tužiteljici plaća u cijelosti isplaćena, uzimajući pritom u obzir i da je Kolektivni ugovor u međuvremenu prestao s važenjem te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari odlučivao dva puta. Prvi put je donio presudu dana 27. prosinca 2018. posl. broj Pr-3839/2014 kojom je odbijen tužbeni zahtjev (list 181-186 spisa), koju je Županijski sud u Zagrebu potvrdio svojom odlukom poslovnog broja Gž R-453/2019 od 16.9.2019. (list 206-211 spisa).

Povodom revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio odluku dana 25.

svibnja 2021. poslovnog broja Rev-200/2021 kojom je ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu i prvostupanjskog suda, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, nakon što je prethodno svojim rješenjem poslovnog broja

Revd 671/2020 od 17. studenog 2020. dopustio reviziju protiv naprijed citirane drugostupanjske presude, radi pravnog pitanja koje glasi "Da li prava stečena za vrijeme važenja određenog Kolektivnog ugovora kojim su i poslodavac i radnici u poslodavca vezani, prestaju u trenutku prestanka važenja predmetnog kolektivnog ugovora, i to samo uslijed prestanka važenja kolektivnog ugovora?" Potom je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku donio presudu posl. br. Pr-16001/2021

od 25. travnja 2022. (list 305-313 spisa) kojom je drugi put odbio tužbeni zahtjev, a ista je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-3042/2022 od

14. prosinca 2022. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Uputa drugostupanjskog suda je da je potrebno utvrditi razliku

u plaći koja je posljedica nezakonitog umanjenja osnovice.

4. Tužiteljica je u ponovljenom postupku podneskom od 10. svibnja 2023. (list 346-347 spisa) tužbeni zahtjev uredila u eurima na način da glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika razliku plaće od ukupno 2.053,90 eura, a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje ukupan iznos od 1.594,84

eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

5. U ponovljenom prvostupanjskom postupku sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, pročitan je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Z.R. te dopunski nalaz i mišljenje istog vještaka.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan, stoga o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu nije bilo potrebe odlučivati.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za isplatom razlike plaće koja je isplaćena tužiteljici od strane tuženika u utuženom razdoblju (prosinac 2011.- prosinac 2012.) i plaće koju bi joj tuženik bio dužan isplatiti primjenom odredbe čl. 43. st. 1. Kolektivnog ugovora tuženika od 23. srpnja 2010. (dalje: KU).

8. U dosadašnjem postupku utvrđene su slijedeće odlučne činjenice na koje je ukazao i Vrhovni sud u svojoj ukidnoj odluci i to:

- da je na temelju Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 4. ožujka 2003. tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu referenta IV,

- da je Aneksom KU od 6. srpnja 2011. utvrđeno da osnovica najniže osnovne plaće iznosi od 2.300,00 do 2.600,00 kuna ovisno o odluci Uprave i financijskim mogućnostima I.i., te da se ista primjenjuje najdulje do 23. srpnja 2012.,

- da iz odluke Uprave poslodavca od 15. siječnja 2013. vrijednost boda za izračun plaće od 1. siječnja 2013. iznosi 2.000,00 kn, međutim da je tuženik navedenu vrijednost obračunavao i ranije,

- da je iz preslike radne knjižice tužiteljice razvidno da je rođena 15. kolovoza 1956., dakle da je 15. kolovoza 2011. navršila 55 godina života te da je nedvojbeno u utuženom razdoblju imala navršenih 55 godina života.

9. Predmetnim Kolektivnim ugovorom i to odredbom čl. 43. propisano je:

„1. Radnik s navršenih 60 godina života i radnica s navršenih 55 godina života zadržavaju do odlaska u mirovinu najmanju plaću koju su ostvarili u zadnjem mjesecu koji prethodi mjesecu potpisivanja ovog kolektivnog ugovora, a uz uredno i savjesno obavljanje svojih poslova i postizavanja rezultata rada primjerene njihovoj dobi.

2. Radnicima iz stavka 1. ovog članka ne može se umanjiti plaća, osim u slučaju kada je smanjena prosječna bruto plaća isplaćena u društvu u odnosu na prethodni mjesec. Umanjenje plaće iz ovog stavka, a koje se odnosi na radnike iz stavka 2.

ovog članka, može iznositi maksimalno polovicu od ukupnog postotka za koji je smanjena prosječna bruto plaća isplaćena u društvu u odnosu na prethodni mjesec.

3. Ukoliko dolazi do povećanja osnovice najniže osnovne plaće radnici iz stavka 1.

ovog članka imaju pravo na povećanje u punom iznosu.“

10. Aneksom KU od 6. srpnja 2011. ugovoreno je da osnovica najniže osnovne plaće iznosi od 2.300,00 do 2.600,00 kuna ovisno o odluci Uprave i financijskim mogućnostima I.i., te da se ista primjenjuje najdulje do 23. srpnja 2012.

11. Pravilnikom o radu tuženika od 18. prosinca 2012. u članku 39. definirana je plaća radnika, koja se sastoji od osnovne plaće prema složenosti poslova, dodataka na plaću po osnovi radnog staža, te ostalih dodataka iz Pravilnika. Nadalje se utvrđuje da osnovnu plaću prema složenosti poslova čini umnožak koeficijenta složenosti radnih mjesta na koje je radnik raspoređen i vrijednosti boda u mjesecu za koji se isplaćuje plaća, u normalnim uvjetima rada na tom radnom mjestu.

Nadalje je čl. 39. st. 4. Pravilnika o radu propisano da se vrijednost boda utvrđuje

KU, a ukoliko ne postoji važeći KU, odlukom Uprave poslodavca.

12. Kolektivni ugovor sklopljen je na vrijeme od dvije godine (zaključen 23. srpnja 2010.), dakle istekao je 23. srpnja 2012., a i iz njegova Aneksa od 6. srpnja 2011. utvrđeno je da se primjenjuje najdulje do 23. srpnja 2012.

13. Sukladno čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje („Narodne novine“ br. 82/12),

predmetni KU bio je u produženoj primjeni od tri mjeseca od stupanja na snagu navedenog Zakona, a isti je stupio na snagu 28. srpnja 2012., dakle bio je u primjeni do 28. listopada 2012.

14. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u ukidnoj odluci prava stečena za vrijeme važenja određenog kolektivnog ugovora prestaju u trenutku prestanka važenja predmetnog kolektivnog ugovora, međutim sudovi su u obvezi primjenjivati odredbe KU za vrijeme njegovog važenja. Nadalje VSRH navodi obzirom je nedvojbeno u postupku utvrđeno da je predmetni KU kao i Aneks KU bio na snazi do 28. listopada 2012., dok je utuženo razdoblje do prosinca 2012., stoga valja primijeniti odredbe čl. 43. KU za vrijeme njegova važenja odnosno do 28. listopada 2012.

15. U postupku je provedeno financijsko vještačenje kojim je vještak Z.R. u svom nalazu i mišljenju od 13. veljače 2018. utvrdio da je tužiteljici u lipnju 2010. kao zadnjem mjesecu koji prethodi mjesecu potpisivanja kolektivnog ugovora visina osnovice iznosila 2.460,00 kn, te je ista u lipnju smanjena na 2.300,00 kn, te da je razlika između bruto plaća koje su tužiteljici obračunate i isplaćene i bruto

plaća koje bi joj bile obračunate pod pretpostavkom visine osnovice prema čl. 43. st. 2. KU od prosinca 2011. do prosinca 2012. iznosila 12.016,34 kn (varijanta 2),

odnosno do travnja 2012. a poslije uz umanjenja koja je stvarno primijenio tuženik iznosila je 7.977,19 kn (varijanta 2a). Razlika koja proizlazi iz „dozvoljenog“ umanjenja plaće tzv. starijih radnika (čl. 43. KU) za vrijeme važenja KU, na način kako dopušteno umanjenje tumači tuženik, iznosi 264,42 kn (varijanta 3).

16. Tuženik se suglasio sa varijantom 3 nalaza i mišljenja vještaka, dok nije prihvatio prvu i drugu varijantu sporeći pravnu osnovanost istih.

17. Tužiteljica je predložila dopunsko vještačenje varijante 2 na način da se i za mjesece studeni 2012. i prosinac 2012. primijeni ista osnovica kao i u ranijim mjesecima te je vještak R. izvršio dopunsko vještačenje 2. kolovoza 2018. po prijedlogu tužiteljice pri čemu razlika plaće u varijanti 2 iznosi 15.475,10 kn, a u varijanti 2a razlika iznosi 10.020,50 kn.

18. Slijedom utvrđenja u provedenom dokaznom postupku, posebice shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i drugostupanjskog suda, imajući na umu činjenicu da visina osnovice od 2.000,00 kn koju je tuženik počeo primjenjivati od svibnja 2012. nema uporišta u KU koji je tada bio na snazi, uz utvrđenje da je KU bio na snazi do 28. listopada 2012., kraj činjenice da je tužiteljica po dobnoj skupini bila u kategoriji radnika sa tzv. „zaštićenom“ plaćom pa se istoj ne može umanjiti plaća sukladno čl. 43. st. 1. KU ni nakon 28. listopada 2012. jer zadržava ista prava, to ista ima pravo na razliku plaće utvrđenu u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 15.475,10 kn, odnosno 2,053,90 eura, a što predstavlja razliku plaće prema neumanjenoj osnovici za cijelo utuženo razdoblje.

19. Slijedom navedenog, kao osnovan je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđeno s osnove razlike plaće ukupan iznos od 2.053,90 eura, stoga o eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu nije trebalo odlučivati.

20. Zaključno, ukazuje se i da je sud prihvatio, a sukladno naprijed iznijetom,

izračune vještaka, na koje niti stranke nisu imale primjedbi u obračunsko-

matematičkom smislu, no temeljem odgovarajuće primjene materijalnog prava,

kako je naprijed obrazloženo, prihvaćena je od strane suda upravo Varijanta 2

dopunjena dopunskim nalazom i mišljenjem od 2. kolovoza 2018. u kojem smislu nije bilo potrebno pozivati vještaka radi dodatnog usmenog očitovanja, što nisu predlagale niti stranke (pri zaključenju glavne rasprave stranke su suglasno navodile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza, te da predlažu donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja).

21. Na dosuđene iznose naknade plaće tužiteljica sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,

29/18, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate,

a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR. Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni tužiteljici koja je u pretežnom dijelu uspjela u postupku sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljici je priznat trošak za:

- sastav tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1),

- pristup na ročište 6.2.2015. od 100 bodova (Tbr. 9/1),

- sastav podneska od 13.1.2016. od 100 bodova (Tbr.8/1), - pristup na ročište 14.1.2016. od 100 bodova (Tbr. 9/1), - pristup na ročište

16.3.2016. od 100 bodova (Tbr. 9/1),

- pristup na ročište 9.2.2017. od 100 bodova (Tbr. 9/1),

- pristup na ročište 30.10.2017. od 50 bodova (Tbr. 9/2),

- sastav podneska od 18.6.2018. od 100 bodova (Tbr.8/1), - pristup na ročište 16.11.2018. od 100 bodova (Tbr. 9/1),

- sastav žalbe od 4.1.2019. od 125 bodova (Tbr.10/1),

- sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 10.2.2020. od 150 bodova (Tbr.10/5), - sastav revizije od 14.1.2021. od 150 bodova (Tbr.10/5), - pristup na ročište 16.12.2021. od 100 bodova (Tbr. 9/1),

- pristup na ročište 24.3.2022. od 100 bodova (Tbr. 9/1), - sastav žalbe od 3.5.2022. od 125 bodova (Tbr.10/1),

- pristup na ročište 20.11.2023. od 100 bodova (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.700 bodova, uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), troška pristojbi na reviziju i žalbu od ukupno 170,68 eura (643,01 kn x 2), troška vještačenja od 232,26 eura, a uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr.54) trošak sveukupno iznosi 4.652,94 eura. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP obzirom da sud ne može dosuditi stranci više od onog što traži, tužiteljici je s osnova troška dosuđen iznos od traženih 3.637,96 eura.

23. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, 51/23) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 3. siječnja 2024.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda e-komunikacijom ili pisano u 4 primjerka za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku