REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 887/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice SU, S, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje nasljednici iza pok. prvotužitelja RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja ČU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužitelja HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-73/18-2 od 6. rujna 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-851/13-35 od 4. prosinca 2017., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 73/18-2 od 6. rujna 2018. odbija se kao neosnovana u dijelu točke 1. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za nalaganje tuženici izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva u zemljišnim knjigama koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-73/18-2 od 6. rujna 2018. osim u dijelu točke 1. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za nalaganje tuženici izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Karlovcu presudom poslovni broj P-851/13-35 od 4. prosinca 2017., pod točkom 1. izreke utvrdio je da su tužitelji vlasnici nekretnina pobliže opisanih u točki 1. prvostupanjske presude što da je utvrđeno parcelacijskim elaboratom od siječnja 2017. sačinjenog po ovlaštenom geodetskom vještaku Andreji Omić potvrđenim od Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Karlovac, Odjel za katastar nekretnina Ozalj, Ispostava za katastar nekretnina Slunj, koji je sastavni dio ove presude, što je tuženica Republika Hrvatska, dužna priznati, dozvoliti i izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom 2. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 10.230,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-73/18-2 od 6. rujna 2018. pod točkom 1. izreke uvažio je žalbu tuženice i preinačio je prvostupanjsku presudu tako da je odbio tužbene zahtjeve tužitelja i naložio je tužiteljima naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kuna u roku od 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2017. do isplate, a pod točkom 2. izreke je utvrdio je da je žalba tužitelja protiv odluke o trošku sadržana u točki 2. izreke prvostupanjske presude bespredmetna.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

6. Budući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), revizija je ispitana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću.

9. Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja da je kao korisnik na čestici bila upisana općenarodna imovina pod upravom Općine Slunj, da je 6. prosinca 2006. upisano pravo vlasništvo tuženice, da zbog uništenja knjižnog dijela katastarskog operata u ratu 1991. nema podataka o knjižnim upisima do 1991. kao i da su nekretnine po ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta dane u zakup trećoj osobi koja je upisana kao zakupac na razdoblje od 10 godina te na temelju iskaza svjedoka koji su iskazivali o posjedu nekretnina od strane tužitelja i njihovih prednika, utvrdio pravo vlasništva tužitelja smatrajući da su tužitelji i njihovi prednici bili u kvalificiranom posjedu nekretnina u trajanju duljem od 120 godina, a u posjed da su došli kupovinom osobno ili po pravnim prednicima od privatnog vlasnika.

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženice, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prema shvaćanju tog suda predmetno poljoprivredno zemljište izvorno je državno vlasništvo na kojem se nakon Drugog svjetskog rata nije moglo stjecati pravo vlasništva ni dosjelošću niti su to pravo tužitelji stekli po tom osnovu putem prednika i/li osobno na temelju čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP), jer nije proteklo vrijeme od 40 godina. Po ocjeni tog suda nije dokazano, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, da su tužitelji pravo vlasništva na spornom zemljištu stekli putem svojih pravnih prednika na neki zakonom propisani način pa ni temeljem dosjelosti do 6. travnja 1941. pri čemu smatra da se izvanknjižno stjecanje prava vlasništva ne može uspješno dokazivati samo saslušanjem svjedoka, jer klasični svjedoci po čuvenju imaju dokaznu vrijednost samo ako postoje i drugi posebno materijalni (kontrolni) dokazi koji potkrjepljuju takve navode čega da ovdje nema. Nadalje, navodi da tužitelji ne mogu tražiti izdavanje tabularne isprave, jer ne postoji niti ugovorni niti zakonski osnov obveze tuženice da tužiteljima izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva.

11. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/09) održane 1. lipnja 2009., pod brojem: Su-IV-188/09-5 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Obveza izdavanja tabularne isprave postoji u slučaju kad ta obveza proizlazi iz pravnog posla ili iz zakona". "Kad je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, ne postoji obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave".

12. Budući da tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, dakle, na temelju zakona, a ne na temelju pravnog posla, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da im tuženica izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za izdavanje tabularne isprave te je odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelji reviziju podnose i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

15. Drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP.

16. Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (st. 1.). Prigodom donošenja odluke iz. stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2).

17. Navedenom zakonskom odredbom odstupljeno je od načela neposrednosti koje traži da između suda i izvora informacija ne bude posrednika i da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti sud koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava.

18. U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, dakle, ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, drugostupanjski sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Pritom treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal.

19. U ovom konkretnom slučaju drugostupanjski sud uopće nije ocijenio iskaze svjedoka koje je prihvatio prvostupanjski sud, a koji su iskazivali o posjedovanju tužitelja i njihovih prednika. Shvaćanje drugostupanjskog suda da se izvanknjižno pravo vlasništva ne može uspješno dokazivati samo saslušanjem svjedoka bez drugih kontrolnih dokaza nije prihvatljiv u situaciji kada sud uopće nije ocijenio te iskaze odnosno nije naveo zbog čega ne prihvaća te iskaze niti je ukazao na eventualne proturječnosti iskaza tih svjedoka. U odnosu na navod drugostupanjskog suda da nije pribavljena povijest posjedovanja iz koje bi se vidjelo kada su prednici tužitelja bili evidentirani u katastarskom operatu kao posjednici valja reći da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir navod prvostupanjskog suda da je knjižni dio katastarskog operata uništen u ratu 1991. iz čega bi proizlazilo da do tih podataka nije niti moguće doći.

20. Prvostupanjski sud, koji je neposredno izveo dokaze, ocijenio je da su tužitelji i njihovi prednici bili u nesmetanom posjedu sporne nekretnine u trajanju duljem od 120 godina.

21. Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer do utvrđenja o činjenici posjeda nije došao savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

22. U situaciji kad nema podataka o upisima u katastru zbog uništenja knjiga, propuštajući ocijeniti i ostale izvedene dokaze, naročito iskaze svjedoka, drugostupanjski sud nije postupio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

23. Budući da je pogrešna primjena odredbe čl. 8. ZPP utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude to je po drugostupanjskom sudu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP te je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

24. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti predmet istom sudu na ponovno suđenje osim u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

25. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil