REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3565/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Županijske lučke uprave Mali Lošinj, Mali Lošinj, Priko kbr. 64 (OIB: 54547924664), kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik iz Rijeke, Ivana Grahovca kbr. 1, protiv ovršenika Stina shipping company limited, The Trust company of Marshall Islands Inc., Trust Complex, Ajeltake Road, Ajeltake Island, Majuro, Republic of Marshall Islands, MH 96960 (Republika Maršalovi otoci), kojeg zastupa Miran Maćešić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. iz Rijeke, Đure Šporera kbr. 2, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2124/2022-3 od 25. svibnja 2022., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-26/2018-95 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem:

- u stavku I. izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe ovrhovoditelja i ovršenika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (kojim je utvrđeno da je ovršenik 20. travnja 2022. na prolazni račun prvostupanjskog suda uplatio 1.791.163,98 kn, od čega /da/ se ovrhovoditelj namiruje u iznosu od 1.505.896,18 kn, time da se zahtjev ovrhovoditelja u odnosu na iznos od 414.667,80 kn kao nedopušten odbacuje - a njegov zahtjev u odnosu na iznos od 285.267,80 kn odbija kao neosnovan) u pobijanim „točkama III. i V. njegove izreke u cijelosti“ te u točki II. izreke „u dijelu dosuđenog iznosa od 1.498.396,18 kn“,

- u stavku II. izreke, prihvaćena je djelomično ovršenikova žalba i preinačeno je prvostupanjsko rješenje „u pobijanoj točki IV. njegove izreke“ tako da je odbijen „kao neosnovan ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 292.767,80 kn“, a odbijen je i „ovršenikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na ovrhovoditeljevu žalbu u iznosu od 12.725,00 kn“.

2. Ovrhovoditelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanja:

1./ Može li se jahtama naplaćivati brodska ležarina kao posebna vrsta lučke pristojbe, iako je čl. 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u stavku 4. propisano da se brodska ležarina plaća za brod koji koristi luku u bilo koju svrhu, osim radi ukrcavanja ili iskrcavanja putnika, tereta ili vozila, a u stavku 5. da se pristojba za vez plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte?

2./ Isključuje li čl. 62. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je propisano da se pristojba za vez plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte, mogućnost da se jahtama naplaćuje druga vrsta lučkih pristojbi?

3./ Smije li se na nautičkom dijelu luke naplaćivati druga vrsta lučke pristojbe (primjerice brodska ležarina, pristojba za upotrebu obale), a za koji dio luke je čl. 8. st. 2. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda propisano da se naplaćuje pristojba za vez?

4./ Smije li se primjenjivati članak 6. Ovršnog zakona (koji propisuje da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje povoljniji) u slučaju kada je jedina zakonska mogućnost po čl. 62. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ovrhovoditelju naplaćivati pristojbu za vez jahti, te nema drugog zakonskog temelja za naplatu jeftinije ili bilo koje druge lučke pristojbe?

5./ Smije li sud zauzeti stav da bi naplata brodske ležarine kao jedne vrste lučke pristojbe predstavljala najjeftiniji vez, odnosno da bi ista predstavljala razumnu cijenu za vez motorne jahte, iako je člankom 62. stavkom 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da se isključivo pristojba za vez plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte?

6./ Može li se u kontekstu ovršnog postupka i primjene čl. 6. Ovršnog zakona iznos pristojbe za vez u visini 60.000,00 kuna smatrati naknadom za najskuplji vez koji je ovrhovoditelj po stavu suda trebao zamjeniti najjeftinijim vezom tj. po stavu suda brodskom ležarinom, a koji iznos u visini 60.000,00 kuna za pristojbu za vez je ustvari jedini zakonski i podzakonski dopušten za obračun primjenom čl. 62. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je propisano da se pristojba za vez plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte, te uz primjenu čl. 62 st. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je propisano da se brodska ležarina plaća za brod koji koristi luku u bilo koju svrhu, osim radi ukrcavanja ili iskrcavanja putnika, tereta ili vozila?

7./ Može li ovrhovoditelj kao tijelo koje upravlja lukom samostalno, dobrovoljno i bez sudskog rješenja premjestiti jahtu sa jednog dijela luke na drugi, iako iz odredbe članka 862. Pomorskog zakonika proizlazi da sud naređuje da se brod premjesti u drugo mjesto ako nađe da bi to bilo potrebno radi sigurnosti broda ili da bi bilo korisno iz drugih važnih razloga, osobito radi smanjenja troškova čuvanja i održavanja broda, a na prijedlog stranaka, zapovjednika broda ili čuvara broda?

8./ Smije li sud prilikom svog zauzimanja stava da je tijekom ovršnog postupka došlo do povrede članka 6. Ovršnog zakona (koji propisuje da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje povoljniji) procjeniti da je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ovrhovoditeljevo pozivanje na neke druge zakonske propise, primjerice na članak 60. i 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i tako uopće ne obrazložiti stav o žalbenom razlogu ovrhovoditelja i o (ne) primjeni navedenih zakonskih odredbi na konkretan slučaj?

9./ Je li zakonito i ispravno doneseno drugostupanjsko rješenje u kojem se suštinski navodi da je „prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pobijano rješenje donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava uz detaljno obrazloženje čije razloge prihvaća i ovaj sud“, a bez apsolutno ikakvog očitovanja na žalbene razloge ovrhovoditelja i ovršenika i bez apsolutno ikakvog obrazloženja svoga stava o predmetnom slučaju?

3. Ovršenik nije odgovorio na prijedlog.

4. Prijedlog ovrhovoditelja nije dopušten.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 25. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj ovršni predmet glede dopuštenosti podnesenog prijedloga (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

6. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju obuhvaćenom Katalogom rješenja iz Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojemu je prema prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena revizija, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a), gledano samo po tome, revizija bi bila dopuštena, uz ostalo, ako bi podneseni prijedlog da se ona dopusti ispunjavao pretpostavke za njegovu dopuštenost: to primjenom odredbe čl. 382. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona...",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

8. Pritom u svijetlu tih odredaba treba imati na umu da one predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

9. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

9.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti samo tvrdnje predlagatelja o počinjenim postupovnim povredama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava,

9.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

9.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa da (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja i naznačenih razloga) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

9.4. da se postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj “vidi”.

10. Prethodno navedeno pod točkom 9. treba sagledati uvažavajući da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

11. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

11.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, budući da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

11.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

12. Stoga je prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 3. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug