REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3893/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari prvotužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Jastrebarskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1858/2022-3 od 1. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-851/2021 od 20. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Dopuna prijedloga za dopuštenje revizije od 15. travnja 2023. odbacuje se kao nepravodobna.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1858/2022-3 od 1. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-851/2021 od 20. srpnja 2022. te podnesak koji sadržajno predstavlja dopunu prijedloga 15. travnja 2023.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo, treće, četvrto, peto i šesto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer u odnosu na prvo pitanje podnositelj polazi od pogrešnih pretpostavki da sud nije ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja, u odnosu na peto pitanje podnositelj polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud pošao od različitih činjeničnih utvrđenja od onih iz prvostupanjske odluke jer to ne proizlazi iz pobijane odluke pri čemu nije iznio niti odgovarajuće razloge važnosti petog pitanja.
4. Nadalje, treće pitanje, koje se odnosi na ocjenu poštenja posjeda, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja zbog čega to pitanje nije važno, a od odgovora na četvrto pitanje ne ovisi ishod spora, jer je utvrđeno postojanje drugih okolnosti iz kojih je sud zaključio da tužitelji nisu savjesni odnosno da su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (saznanje za odluku Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. travnja 2010. iz kojeg proizlazi da nekretnina nije procijenjena u društveni kapital njihovog prednika, dva puta su odbijeni sa zahtjevom za uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišne knjige, znanje prednika tužitelja da nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital društva).
5. U odnosu na šesto pitanje valja reći da postavljeno pitanje nije važno jer sud u pitanju polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjska presuda donesena primjenom čl. 373.a ZPP jer suprotno proizlazi iz pobijane presude (donesena je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP).
6. Za drugo postavljeno pitanje podnositelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti tog pitanja, jer u odlukama na koje se pozvao nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.
8. Prema odredbi čl. 388. st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude, a prema stavku 3. istog članka propisano je da je prijedlog za dopuštenje nepravodoban ako nije podnesen u roku iz stavka 1. ovoga članka koji je određen za njegovo podnošenje.
9. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tužitelja 30. siječnja 2023. te je posljednji dan roka za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije iz čl. 388. st. 1. ZPP bio je 1. ožujka 2023., koji je bio radni dan (srijeda). Dopunu prijedloga za dopuštenje revizije potrebno je podnijeti u istom roku kao i prijedlog za dopuštenje revizije odnosno u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.
10. S obzirom da su tužitelji dopunu prijedloga za dopuštenje revizije podnijeli prvostupanjskom sudu 15. travnja 2023., dakle izvan propisanog roka od trideset dana od primitka drugostupanjske presude, slijedi da je dopuna prijedloga za dopuštenje revizije nepravodobna.
10.1. Pri tome valja reći da je rok za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije pa tako i dopune prijedloga za dopuštenje revizije zakonski, prekluzivni, procesnopravni rok.
11. Valjalo je stoga, na temelju čl. 389.a st. 1. ZPP u vezi čl. 388. st. 1. i 3. ZPP, dopunu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja odbaciti kao nepravodobnu.
Zagreb, 3. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
