REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4363/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupa punomoćnica Dea Maračić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika URSUS LOV j.d.o.o., Zadar, Frane Alfirevića 3, OIB 69031114540, kojeg zastupa punomoćnik Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru, radi isplate iznosa od 3.138,21 EUR odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž -4652/2022-2 od 2. kolovoza 2023. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru broj Povrv-232/2021/31 od 23. rujna 2022., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž -4652/2022-2 od 2. kolovoza 2023. te postavio sljedeća pitanja:
„1.Da li lovoovlaštenik odgovara po odredbi članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05 i 75/09) za štetu na divljači na cestu, u odnosu na koju površinu, uključivo i cestovno zemljište i zaštitni pojas ceste lovoovlaštenik nema pravo lova (članak 45. stavak 1., stavka 32. alineja 14 i stavka 3. alineja 8 istog članka Zakona o cestama)?
2. Da li je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije iznesen u prvostupanjskom postupku predstavlja činjenično pitanje ili predstavlja pitanje pravilne primjene materijalnog prava o kojem sudovi moraju voditi računa u svakom stadiju postupka, pa i u postupku po žalbi?“.
2.Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4.1. Naime, oba postavljena pitanja odstupaju od utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima obzirom da je u postupku utvrđeno da tuženik kao lovoovlaštenik gospodari lovnim područjem koje koincidira sa mjestom štetnog događaja i kao takav odgovara na temelju objektivne odgovornosti.
4.2. Također se ističe da odluke na koje tuženik ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti budući
da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa se ne može raditi o nejedinstvenoj sudskoj praksi viših sudova, odnosno situaciji kada je drugostupanjska odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem ovog suda.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
