REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1020/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: I. D. B. iz N. S. R., OIB …, II. T. C. iz N. S. R., OIB …, III. M. D. iz K. 16, OIB …, IV. K. D. iz G. K., OIB …, V. D. H. iz G. K., OIB …, V. N. H. iz P., OIB …. i VII. M. J. iz Č., OIB …, svi zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-462/2021-5 od 15. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj Pr-108/19-23 od 13. siječnja 2021., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
1. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-462/2021-5 od 15. ožujka 2022., i presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj Pr-108/19-23 od 13 siječnja 2021. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
„I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati: Tužitelju B. D., OIB: …, iznos od 117.580,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
2.100,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
2.250,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
2.250,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.650,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
2.250,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
2.400,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
1.650,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
450,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.650,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
2.250,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
2.400,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.500,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
2.250,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
2.400,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
2.400,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
2.400,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
2.720,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
680,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
1.700,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
2.720,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
3.230,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
3.060,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
2.720,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate
Tužitelju C. T., OIB: …, iznos od 49.270,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
1.050,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
150,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
450,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
450,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
150,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
150,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
150,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
600,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
600,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
450,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.350,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
150,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
450,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
750,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.360,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
340,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
680,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
850,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
850,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
510,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
340,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
850,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate
Tužitelju D. M., OIB: …., iznos od 45.040,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
274,59 € /2.100,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate 2254,97 € /1.950,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
39.81€ /300,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
294,20 € /2.250,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate 294,20 € /2.250,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
2.250,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
2.250,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
1.650,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
340,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate
Tužitelju D. K., OIB: …, iznos od 35.660,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
2.250,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
600,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
1.200,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
300,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
2.400,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
450,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
750,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
2.040,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
2.380,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
170,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
2.720,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate
Tužitelju H. D., OIB: …, iznos od 58.460,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
2.100,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
600,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
150,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.950,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.050,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.050,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.870,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
1.190,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
1.360,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
510,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
2.720,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate
Tužitelju H. N., OIB: …, iznos od 25.050,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
1.500,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
150,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
2.400,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
2.250,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
2.250,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
Tužitelju J. M., OIB: …, iznos od 117.460,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
2.250,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
2.400,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.650,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
2.400,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
2.400,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
1.500,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.650,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
1.350,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
2.400,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
750,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
2.550,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
2.400,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
2.400,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.870,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
2.720,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
2.890,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
340,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
2.890,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
2.890,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima troškove ovoga postupka u iznosu od 41.250,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.".
2. Nalaže se tužiteljima da tuženici naknade troškove postupka u iznosu od 5.308,85 €, u roku od 8 dana.
3. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti I. tužitelju D. B. iznos od 117.580,00 kuna, II. tužiteljici T. C. iznos od 49.270,00 kuna, III. tužiteljici M. D. 45.040,00 kuna, IV. tužitelju T. D. 35.660,00 kuna V. tužiteljici D. H. 58.460,00 kuna, VI. tužiteljici N. H. 25.050,00 kuna i VII. tužiteljici M. J. 117.460,00 kuna, sve sa zateznim kamatama opisanim preciznije u toj presudi i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 1.327,22 € (41.250,00 kuna) sa zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2718/2022-3 od 30. studenoga 2022. dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"1) Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske vrše u „područjima rada“ koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17?
2.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (željeznički granični prijelaz koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?
3.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine' br. 104/13. 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. (Narodne novine br. 112/2017, 12/2018, 02/2019 i 119/2019)?
4.) Primjenjuje li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 04. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/2017, 12/2018, 02/2019 i 119/2019) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, odbije zahtjev tužitelja i obveže ih da joj nadoknadi troškove postupka, uključujući i trošak revizijskog postupka, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju osnovanost revizije i predlažu istu kao neosnovanu odbiti, te potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. studenoga 2018. budući ih je tuženica, kao policijske službenike, uputila na rad na granični prijelaz sa Republikom Slovenijom (M. S., prijelaz P. - M. S.) i sa Republikom Mađarskom (P. - L. - G. ...), radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Slovenije i Republike Mađarske, na temelju Sporazuma o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisanim (u Kopru 14. travnja 2003.) i Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum), te Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 9. srpnja 2004. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 1/04.), i pozivom na članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/2012,104/2013 - dalje u tekstu: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012., te Dodatke I. i II. KU/12, odnosno pozivom na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., s tim da zahtjeve za isplatu terenskog dodatka tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila naprijed citirane odredbu KU-a.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno jesu li granični prijelazi P. (Republika Slovenija) - M. S., odnosno L. (Republika Mađarska)-G. ..., stalno mjesto rada tužitelja i zavisno od toga smatra li se njihov rad na tom mjestu radom na terenu, jer prema tvrdnji tužitelja ne radi se o stalnom mjestu rada, dok se prema tvrdnji tuženice radi o stalnom mjestu rada.
9. Iz postupka koji je prethodio reviziji u bitnome proizlazi:
- da su tužiteljici djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koji su kao policijski službenici u utuženom razdoblju raspoređeni u Policijsku upravu M., Policijsku postaju P., a djelomično u policijsku postaju M. S. na radno mjesto Policijski službenik za graničnu kontrolu;
- da su tužitelji u utuženom razdoblju prema posebnom rasporedu određenom od strane nadređene osobe iz Policijske postaje P. i M. S. obavljali poslove hrvatske granične kontrole na graničnom prijelazu P. - M. S. i L. – G. ...;
- da granični prijelaz L. – G. ... predstavlja zajedničko kontrolno mjesto za Republiku Hrvatsku i Republiku Mađarsku, a granični prijelaz P. - M. S. zajedničko kontrolno mjesto za Republiku Hrvatsku i Republiku Sloveniju;
- da se navedeni granični prijelazi nalaze- u mjestu L. na državnom području Republike Mađarske, odnosno u mjestu P. na državnom području Republike Slovenije,
-da se na navedenom graničnim prijelazima obavljaju granične kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno dogovoru Republike Hrvatske sa Republikom Mađarskom i Republikom Slovenijom na način da naši policijski službenici obavljaju dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države tj. Republike Mađarske (L.) i Republike Slovenije (P.) radi lakšeg obavljanja poslova kontrole,
- da su tužitelji u utuženom razdoblju stalno mjesto boravka imali u Republici Hrvatskoj;
- da tužiteljima nije isplaćivana dnevnica u utuženom razdoblju;
- da je u utuženom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kuna do 31. listopada 2017., a od 1. studenog 2017. pa nadalje u visini od 170,00 kuna, te da visina potraživanja između stranaka nije sporna.
10. Na temelju navedenih navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je temeljem čl. 56. ranijeg KU/12/13 odnosno čl. 50. KU/17, u kojima je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio, zaključio da su tužbeni zahtjevi osnovani.
11. 1. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda, kao pravilan, prihvatio je i drugostupanjski sud, a u prilog navedenom shvaćanju pozvao se i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi primjene odredbe čl. 56 KU/12/13., broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenoga 2016., a prema kojem tumačenju službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju D. u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,90 € (150,00 kuna), ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju, smatrajući da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju graničnog prijelaza L.- G., te da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi, nije odlučna.
11. 2. Uz navedeno drugostupanjski sud smatra da čl. 37. st. 1. Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13, 27/16), nije od odlučne važnosti za ovaj postupak jer su tužitelji, kao policijski službenici, upućeni na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni i izvan mjesta njihovog stalnog boravka, pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu ima pravo na dodatak za rad na terenu, sukladno navedenim odredbama KU/12/13 i KU/17, jer granični prijelaz lociran u mjestu L., na teritoriju Republike Mađarske i granični prijelazi P. koji se nalazi na teritoriju republike Slovenije, nisu u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje, dok u ovom slučaju nema mjesta primjeni Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019., imajući u vidu utuženo razdoblje, koje prethodi njegovom donošenju.
12. Tuženica, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, smatra da se međunarodni granični prijelaz GP G. ..., iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, kao i granični prijelaz P., smješten na području Republike Slovenije, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU Međimurske, Policijske postaje P., odnosno policijske postaje M. S., te stoga granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje se smatraju da su poduzete u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP P., odnosno PP M. S. Stoga se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz članka 50. Kolektivnog ugovora, a u prilog iznesenom shvaćanju poziva se i na Tumačenje Komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019., prema kojem policijski službenici nemaju pravo na terenski dodatak jer obavljaju poslove svog radnog mjesta u stalnom mjestu rada, a koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritoriju druge države.
13. Tužitelji pak smatraju da je navedenim shvaćanjem tuženice (da se određeni geografski dijelovi druge države smatraju dijelom jurisdikcije Republike Hrvatske, odnosno da se u pravnom smislu nadležnost Policijske postaje P., odnosno Policijske postaje M. S. proteže na državno područje Republike Hrvatske), bez odluke Hrvatskog sabora došlo do izmjene granice Republike Hrvatske (doduše u korist Republike Hrvatske). Osporavaju tvrdnju tuženice da se granični prijelaz G. ..., iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU M., Policijske postaje P., jer je Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. ... za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 1/2006) kojim je u čl. 1. propisano da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske, a čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu je propisano da se sve službene radnje koje u području rada obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. To isto smatraju i za granični prijelaz P., naglašavajući da je taj prijelaz geografski smješten na području R. Slovenije, zbog čega se radi o teritoriju R. Slovenije, neovisno o sporazumu RH i R. Slovenije na koji se tuženica poziva.
14. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
15. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova i tužitelja nije pravilno, pa ga kao takvog ne može prihvatiti ni ovaj sud.
16. 1. Za primjenu materijalnog prava vezano za granični prijelaz koji se nalazi na području Republike Mađarske i za odgovore na postavljena pitanja, osim sadržaja navedenih odredbu Kolektivnih ugovora mjerodavne su i odredbe odgovarajućeg međunarodnog instrumenta na koji upućuje čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG), te Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu (NN 6/2004), Uredba o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu - u daljnjem tekstu Zakon o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/7, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18), Uredba o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine broj 117/11, 50/14, 32/15 i 11/17), Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske (Narodne novine 79/13).
16. 2. Međunarodna suradnja vezano za granični prijelaz koji se nalazi na području Republike Slovenije i Republike Hrvatske u vezi s obavljanjem granične kontrole uređena je Sporazumom o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisanim u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđenim Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne Novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).
17. Zakonom o nadzoru državne granice uređuje se nadzor državne granice, poslovi granične policije u unutrašnjosti države, međunarodna granična policijska suradnja i suradnja službi na državnoj granici. U čl. 25. st. 3. ZNDG propisano je da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta s susjednom državom, kako to predviđa odredba čl. 37 st. 2. istog Zakona. To znači i da se određeni geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati dijelom jurisdikcije druge države u određene svrhe.
18. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova u točki 17.6.2 Policijska postaja P. ustrojena je kao mješovita policijska postaja III kategorije radi, među ostalim, obavljanja poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova prekograničnog kriminaliteta, poslova suzbijanju nezakonitih migracija, a u točki 17.6.3. Policijska postaja M. S. ustrojena je radi obavljanja istih poslova. Odredbom čl. 204. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja P. nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km, dok je čl. 205. navedene Uredbe policijska postaja M. S. nadležna, između ostaloga i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km.
19. Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. ... za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti u čl. 1. propisano je da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske. Tim međunarodnim ugovorom (s Reoublikom Mađarskom) određeno je mjesto gdje službene osobe obavljaju svoje ovlasti, a odredbom čl. 2. t. 4 i t. 8 Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom definirano je "područje rada" kao dio državnog područja domaće države na kojem službene osobe susjedne države imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a "službeno mjesto za obavljanje kontrole graničnog prometa" je objekt ili dio graničnog prijelaza namijenjen obavljanju kontrole graničnog prometa. Područje rada – zona obilježena je državnim obilježjima Republike Hrvatske, a granični policajci imaju službene odore s obilježjima Republike Hrvatske i službeno naoružanje, te primjenjuju sve propise Republike Hrvatske za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Određeni izuzeci u vršenju službenih radnji predviđeni su međunarodnim ugovorima i njima se ograničavaju određena postupanja samo prema državljanima matične države (Republike Mađarske) u kojoj je lociran međunarodni granični prijelaz, ali se ta ograničenja po načelu reciprociteta primjenjuju i na državljane Republike Hrvatske kad prema njima postupaju mađarski granični policajci kod obavljanja granične kontrole.
20. 1. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom određeno je da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju Općini G., koja je u nadležnosti Policijske postaje P., u kojoj je tužiteljica i raspoređena.
20. 2. Prema odredbi čl. 202. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine broj 117/11, 40/14 i 32/15, koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi međimurskoj osnivaju se Policijska postaja Č., Policijska postaja P., Policijska postaja M. S., Policijska postaja Š. i Postaja prometne policije Č., a prema čl. 204. te Uredbe Policijska uprava P. je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u P., a obuhvaća Grad P. i općine D., D., D. K., D. V., D. D., G., K., S. M., te dio Općine M. S., odnosno naselja D., S., S. K. i P., dio Općine B., odnosno naselje G., dio Općine O., odnosno naselje P., dio Općine P., odnosno mjesto N.. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km.
20. 3. Prema odredbi čl. 205. Policijska postaja M. S. je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u M. S., a obuhvaća Grad M. S., općine S. M. n. M., S., V., dio Grada Č., odnosno naselja K., S. i Ž., dio općine P., osim naselja N., dio Općine S. J. n. B., odnosno naselja Z. i F.. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km. Prema odredbi čl. 207. citirane Uredbe, Postaja prometne policije Č. je specijalizirana – prometna policijska postaja II. kategorije sa sjedištem u Č., a obuhvaća područje koje je ujedno i područje policijskih postaja Č., P., M. S. i Š.. U okviru svog djelokruga, Postaja pokriva i dionicu autoceste A4 koja prolazi područjem M. županije.
20. 4. Tužitelji su redovno raspoređeni na rad u PP P., odnosno PP. M. S. (dakle nisu tamo upućeni na rad, već raspoređeni), te pokrivaju područje nadležnost cijele PP P., odnosno PP. M. S. što obuhvaća i sve navedene općine, pa posljednično tome sukladno čl. 6 st. 2. citiranog međunarodnog ugovora njihovo mjesto rada pokriva i rad na graničnim prijelazima koji su ustrojeni po međunarodnim ugovorima i nacionalnim propisima. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom i Republikom Mađarskom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet. 21. Sporazumom o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu od 14. travnja 2003., potvrđenim Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.
22. Sporazum je definirao značenje nekih od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema članku 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. članka 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. članka 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. članka 1. Sporazuma).
23. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.
24. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile su takva mjesta i granični prijelazi na kojima su radili tužitelji, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (stavak 1. točka 1. Dogovora).
25. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".
26. Stalno mjesto rada tužitelja određeno je rješenjima MUP-a kojim su tužitelji raspoređeni u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, Pravilnicima o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., i međunarodnim ugovorima; konkretno s Republikom Mađarskom te citiranim Sporazumom sa Republikom Slovenijom, definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada), na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten. Stoga je jedino ispravno i razumski prihvatljivo shvaćanje prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu.
27. U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužitelji su svoje poslove obavljali u funkcionalnom i pravnom smislu u sklopu Policijske postaje P., odnosno Policijske postaje M. S. jer se sve službene radnje koje u području rada - zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu, kako je to i propisano čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, odnosno navedenim Sporazumom sa Republikom Slovenijom, a to je u ovom slučaju grad P., odnosno M. S.
28. Imajući u vidu i ranije izraženo shvaćanje revizijskog suda, (Revr-1446/14-2, Revr-391/09, Rev-88/09 i dr.) prema kojem se radom na terenu ne može se smatrati rad na koji je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave, a zbog toga mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, u ovoj pravnoj i činjeničnoj situaciji granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje smatraju se poduzetim u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP P. i PP M. S., konkretno Općini G. i Općini M. S. Iz navedenog razloga, kako su tužitelji redovno raspoređeni u policijsku postaju (a ne povremeno upućivani ili upućeni) koja je nadležna za općinu na kojoj se nalazi granični prijelaz, tada se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvarili pravo na dodatak iz čl. 50. i čl. 56. ranije citiranih Kolektivnih ugovora, a to tim više, što pri dolasku na posao ne prelaze nikakvu graničnu kontrolu sukladno pozitivnim propisima nacionalnih država i propisima Europske unije.
29. Iz navedenih razloga, držeći se ograničenja ispitivanja pobijane presude (čl. 391. st. 1. ZPP-a) na postavljena pitanja, nisu prihvatljivi navodi tužitelja iz odgovora na reviziju, pri čemu se navodi da je Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., dano isključivo za policijske službenike Postaje granične policije Z., koji su redovno raspoređeni na radno mjesto u okviru PGP, ali su po posebnom rasporedu rada (izvanredno, privremeno, povremeno) upućeni na rad u D. na granični prijelaz, neprimjenjivo u ovom slučaju jer se radi o potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a o čemu se više izjasnio ovaj sud (tako i u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023.) Policijska uprava M., Policijska postaja P. nadležna je za područje Općine G., tužitelji su redovno raspoređeni na rad u PP P., odnosno PP M. S., (dakle, nisu tamo upućeni na rad, već su raspoređeni), njihovo mjesto rada pokriva područje nadležnost cijele PP P., odnosno cijele PP M. S., što obuhvaća i grad P. i općinu M. S., pa posljedično tome sukladno čl. 6 st. 2. Međunarodnog ugovora njihovo mjesto rada obuhvaća i područje predmetnih graničnih prijelaza sa Republikom Slovenijom i Republikom Mađarskom i pokriva rad na tim graničnim prijelazima te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tih graničnih prijelaza i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom i na mađarskom državnom području.
30. Tumačenje broj 7/55. dano je u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Z. i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma, pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.
31. Prema iznesenom, u okolnostima konkretnog slučaja, tužitelji su redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređeni na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi M., Policijskoj postaji P. odnosno Policijsku postaju M. S., koje policijske postaje, u skladu s posebnim propisima, na području Republike Slovenije, odnosno Republike Mađarske. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. citiranog Sporazuma sa Republikom Slovenijom, odnosno čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje na koje se pozivaju nižestupanjski sudovi. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15), zbog čega se u takvim okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
32. Stoga odgovori na postavljena pitanja glase:
Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. (tako i u Rev 1183/2022. od 17. siječnja 2023. Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023.).
Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države, (tako i u Rev- 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023 Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023.).
Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 doneseno je 04. veljače 2019., odnosno nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom te se ono ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari.
33. Prema navedenom, tužitelji su radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljali poslove u stalnom mjestu rada, odnosno nisu radili na terenu i nisu upućeni na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje, jer redovni rad tužitelja raspoređenih u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, ne obuhvaća samo rad na graničnom prijelazu koji je smješten na teritoriju Republike Hrvatske nego to obuhvaća i međunarodni granični prijelaz koji je geografski smješten na području susjedne države i koji je ustrojen sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu.
34. Budući da tužitelji tužbeni zahtjev za isplatu na ime terenskog dodatka za utuženo razdoblje temelje na neosnovanoj tvrdnji po kojoj je rad policijskog službenika na graničnom prijelazu na području druge države rad izvan stalnog mjesta rada i boravišta policijskog službenika, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja, temeljen na odredbama čl. 50. i 56. citiranih KU-a, ocijenili osnovanim u cijelosti.
35. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.
36.1. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa su joj tužitelji dužni po čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a naknaditi troškove postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22) i to: troškove odgovora na tužbu (Tbr. 8. točka 1. Tarife) u iznosu od 663,61 €, za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. studenoga 2019., i od 3. prosinca 2020., od po 663,61 €, (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude 331,82 €, (Tbr. 9. točka 3. Tarife), za sastav jednog obrazloženog podnesaka (Tbr. 8. točka 1. Tarife) 663,61 €, za sastav žalbe 829,46 €, (Tbr. 10. točka 1. u svezi Tbr. 7. 1. Tarife), te za sastav revizije 1.493,13 €, (Tbr. 10. točka 6. u svezi Tbr.7. 1. Tarife). Dakle, ukupno iznos od 5.308,85 € koliko je tuženici dosuđeno, jer je ona u cijelosti uspjela u parnici.
37. Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava ostalih podnesaka jer se ocijenjeni nepotrebnim iz razloga što je tuženica u bitnom tim podnescima ponavljala navode iz odgovora na tužbu, (čl. 155. st. 1. ZPP-a), niti trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije jer nije ni zatražen.
38. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer nisu uspjeli u postupku.
Zagreb, 3. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić, v.r.
