REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1111/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. L. iz P., (OIB: …), zastupane po punomoćnici J. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika O. B. iz T., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku F. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K., V. & p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob- 746/2022-2 od 29. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-81/2020-56 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:
- utvrđeno da je tužiteljica prema tuženiku „s naslova bračne stečevine suvlasnica ¼ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 360/70 k.o. T., zv. B., površine 1000 m2, u naravi dvorište, površine 500 m2, pašnjak, površine 334 m2 i zgrada, površine 166 m2, na skici sudskog očevida od 26. studenog 2021. izrađenoj po vještaku geodetske struke F. V., označena likom i slovima A-B-C-D-A i obojana žutom bojom,
- tuženik obvezan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka od 10.312,50 kn/1.368,70 eura.
2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija. Tvrdi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno „zajamčeno pravo na pravično suđenje kao jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a na koje povrede je ukazivao ranije u tijeku postupka, konkretno u žalbi“.
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Prijedlog tuženika nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 29. studenoga 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,
- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“
6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.
7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a stavka 2. ZPP-a naznačio načelan razlog zbog kojeg prijedlog podnosi, ovdje je odlučnim za dopuštenost toga prijedloga za prihvatiti:
7.1. da predlagatelj nije učinio vjerojatnim ono na čemu temelji prijedlog: da su u ovome predmetu počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo - toliko da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ovu (vjerojatnost) predlagatelju ne daje njegov (samo) izraz nezadovoljstva osporenom odlukom i shvaćanjem na kojemu je ova temeljena: on povoljniju poziciju sa podnesenim prijedlogom ne može ostvariti sugeriranjem da se prihvati pravilnim jedino njegovo shvaćanje konkretnog spora i da se odluka o predmetu toga spora donese i obrazloži samo na temelju toga shvaćanja.
8. U konkretnom slučaju okolnosti na kojima predlagatelj temelji prijedlog, razumnim zaključivanjem, ne pridonose vjerojatnosti da je osnovana ili istinita njegova tvrdnja da je donesenom odlukom povrijeđen u nekom svom temeljnom ljudskom pravu - i da osporena presuda nije pravilna te zakonita i donesena u smislu:
- odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude (...) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“, odnosno prvostupanjska u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“,
- pravilnog shvaćanja da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema tim ovlastima, ali i time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njegovom shvaćanju pravnog standarda „pravilno“, nisu imali razloga prihvatiti tužbeni zahtjev - već (da) su morali istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, ne čine niti jednu povredu prava predlagatelja.
8.1. Konkretno, postupanje suprotno navedenim odredbama čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. ZPP-a sigurno ne bi pripadalo pravičnom suđenju ili suđenju u skladu s ustavnopravnim načelom i načelom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.) o pravu na pravično i pošteno suđenje te s praksom sudova, koje u sebi uključuje i pravo stranke na obrazloženu i provjerljivu sudsku odluku (zbog zaštite od arbitrarnosti u odlučivanju sudova) - i njime bi se činilo bitnu postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a: međutim, u okolnostima ovoga slučaja takvo shvaćanje ne može - gledano prema svim razlozima zbog kojih je zahtjev tužiteljice ocijenjen osnovanim i prihvaćen, sa obrazloženom odlukom o tim razlozima, utjecati (a i to je bitno za dopuštenost revizije) na osporenu presudu i tuženika dovesti u povoljniju poziciju. To što predlagatelj shvaćanja iz osporene presude drži pogrešnim, samo za sebe ne čini tu odluku, kako predlagatelj sugerira prihvatiti, neobrazloženom ili obrazloženom bez razumnih i dostatnih razloga
- koji bi je opravdavali.
9. Sukladno tome za prihvatiti je da ne postoje pretpostavke za dopuštenje revizije pozivom na odredbu čl. 385.a stavka 2 ZPP-a, odnosno da podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost po osnovi po kojoj je podnesen. 10. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a).
Zagreb, 3. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
