REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4185/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik G. J. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. u Z., protiv tuženika Đ. R. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. N., odvjetnik u Z., radi predaje, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4340/2022-3 od 29. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-13/2021-23 od 13. listopada 2022., na sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog protivi istom i predlaže ga odbaciti. Zahtjeva troškove tog odgovora.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22 i 114/22.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koje smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Pobijana presuda se temelji na zaključku da tuženik kao nevlasnik po zahtjevu tužiteljice kao suvlasnice nekretnine nije predao posjed te nekretnine, radi čega mu se nalaže predaju u posjed svim suvlasnicima.
6. Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženik, u bitnome, pita je li trebalo odbaciti tužbu s obzirom da je zaključena sudska nagodba kojom je konstatirano da je tužiteljica u posjedu stvari te je li on kao pošteni posjednik ima pravo posjedovati stvar ako je izvršavao nesamostalni posjed priznajući višu vlast stvarnih vlasnika, oca i strica.
7. U odnosu na ta pitanja nižestupanjski sudovi su utvrdili drugačije činjenično stanje nego što istima implicira predlagatelj. Pored toga postavljanjem pitanja na opisan način izostao je element univerzalnosti tako da bi odgovor na njih bio generalno primjenjiv.
8. Naime, prema odredbi čl. 385.a ZPP st. 1. ovaj sud će dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koji su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali i koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. U ovom slučaju pitanja koje je postavio tuženik nisu važna za odluku u sporu jer nižestupanjske ne polaze od shvaćanja od kojih predlagatelj polazi u svom prijedlogu.
9. Stoga kako na opisan označena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.
10. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP nije priznat trošak odgovora, jer se ne radi o potrebnom trošku.
Zagreb, 3. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
