REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1148/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Jadran d.d. iz Crikvenice, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, zastupano po punomoćnicima Jasenki Perković i Danijeli Kovačić, odvjetnicama u Rijeci, protiv tuženice Viktorije Lončarić, pok. Josipa, iz Selca, sada Urugvaj, zastupane po posebnom skrbniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1278/2018-3 od 28. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-204/2017-55 od 29. prosinca 2017., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1278/2018-3 od 28. travnja 2020. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. 5474/1 – dvorište površine 161 čhv, upisane u zk.ul. br. 852 k.o. Selce te da se ovlašćuje tužitelj temeljem prvostupanjske presude provesti uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena tuženice na ime i u korist tužitelja. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.800,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 5133/2022-2 od 8. veljače 2023., ispravljenog rješenjem ovoga suda broj Revd 5133/2022-5 od 24. travnja 2023. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Je li predmnjeva tužiteljevog poštenog posjeda prijeporne nekretnine oborena zbog činjenice da je tuženica u zemljišnoj knjizi bila upisana kao jedna od nositelja prava korištenja prijeporne nekretnine, a radi se o nekretnini koju tužitelj odnosno njegovi prednici koriste za obavljanje svoje djelatnosti šezdeset godina?

2. Je li tužitelj dokazao da je bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja korištenja odnosno raspolaganja prijepornim nekretninama u društvenom vlasništvu, ako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj na predmetnoj nekretnini sagradio bungalove hotela, a potom minigolf, kojim je upravljao i koristio ga za turističku namjenu, a koje građevinsko zemljište mu je predano na korištenje u navedene svrhe sukladno svim tadašnjim propisima od strane nadležne općine?".

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju na način da preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženica je dostavila odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je osnovana.

7. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama na dan 13. ožujka 2012. u zemljišnim knjigama bila upisana kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja za korist tuženice u 2/20 dijela, Jokić Ljiljane, mldb. Franjina za 12/20 dijela, Lesica Marije r. Kršul u 1/20 dijela, Kršul Josipa u 1/20 dijela, Sarkotić Božidara pok. Ivana u 2/20 dijela, Kovačić Marije r. Sarkotić u 2/20 dijela, a koje pravo korištenja je upisano pod brojem Z-739/59 na temelju čl. 38. i čl. 39. Zakona o nacionalizaciji,

- da se prema kopiji katastarskog plana predmetna nekretnina nalazi unutar kompleksa Hotela Slaven,

- da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. proizlazi da su predmetne nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Jadran Holding Crikvenica i to na lokaciji Slaven u površini od 25758 m[2] ,

- da iz posjedovnog lista broj 439 proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan Jadran HTP d.d. Crikvenica, Jadran d.d. Selce,

- da tužitelj nema ispravu na temelju koje bi od nadležnog organa dobio predmetnu nekretninu na korištenje,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da tužitelj osobno i putem svojih prednika sporne nekretnine ima u svom posjedu preko 50 godina i da mu nitko nikada nije osporavao pravo na posjed,

- da se na predmetnoj nekretnini nalazi igralište za mini golf, a gdje su se prije nalazili bungalovi koji su srušeni.

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući da su prednici tužitelja bili izvanknjižni nositelji prava korištenja predmetne nekretnine te da je ista u posjedu tužitelja i njihovih prednika preko 50 godina, da je predmetna nekretnina procijenjena u masu društvenog kapitala kod pretvorbe prednika tužitelja i da bez obzira što tužitelj ne raspolaže ispravom valjanom za zemljišnoknjižni prijenos, odnosno odlukom nadležnog tijela o dodjeli zemljišta koji čini predmetnu nekretninu da tužitelj ispunjava sve pretpostavke iz čl. 364. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), odnosno da je dokazao da je bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja na nekretnini u društvenom vlasništvu koja je predmet spora.

10. Drugostupanjski sud zaključio je da na strani tužitelja ne postoje pretpostavke iz čl. 364. st. 6. ZVDSP, odnosno da izvedeni dokazi tijekom postupka nisu dostatni za uvjerenje suda da je tužitelj bio izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, a pored toga da tužitelj niti temeljem dosjelosti ne može steći pravo vlasništva predmetne nekretnine jer nije bio pošteni posjednik jer je imao saznanja da je tuženica upisana u zemljišnim knjigama kao korisnik prava korištenja predmetne nekretnine.

11. Tužitelj u reviziji ukazuje da je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da sama činjenica što je u zemljišnim knjigama upisana druga osoba kao nositelj prava vlasništva ili u konkretnom slučaju prava korištenja je dovoljno za zaključak da osoba koja je to znala, a koja tvrdi da je dosjelošću stekla takvu nekretninu je nepoštena, a što je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovoga suda zauzetim u nizu odluka kao što su primjerice Rev-32/97-2 od 16. rujna 1997., Rev-x-76/14 od 21. listopada 2014., Rev- 3157/14 od 2. rujna 2015. i Rev-1233/14 od 2. svibnja 2018. Tužitelj također ističe da je pogrešno pravno shvaćanje, odnosno da je pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja i korištenja jer da to proizlazi iz svih provedenih dokaza te da drugostupanjski sud nije cijenio činjenicu da su na predmetnoj nekretnini sagrađeni prvotno bungalovi, a potom igralište za mini golf i da je tužitelj tu nekretninu koristio kroz svih 50 godina za turističke namjene i građevinsko zemljište mu je upravo predano u svrhu te namjene.

12. U pravu je tužitelj kada navodi da je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da sama činjenica što je tužitelj imao saznanja da je u zemljišnoj knjizi tuženica upisana, između ostalih kao nositeljica prava korištenja predmetne nekretnine dokaz njegovog nepoštenja i ujedno zapreka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine. Naime, ovaj sud je u nisu svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da činjenica što je u zemljišnim knjigama određena nekretnina upisana na drugu osobu sama po sebi ne čini posjed treće osobe nepoštenim. To posebno kada je u ovom postupku iz iskaza svjedoka utvrđeno da tužitelju nikada nitko nije osporavao posjed na predmetnoj nekretnini i to kako osobno tako i prednicima u razdoblju od preko 50 godina.

13. Nadalje, prema shvaćanju ovoga suda pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da činjenica što tužitelj ne raspolaže određenom ispravom o dodjeli predmetnog zemljišta na korištenje od nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva ukazuje na to da tužitelj nije bio izvanknjižni korisnik predmetne nekretnine. U tom smislu za sada se ne može prihvatiti navod drugostupanjskog suda da je tužitelj tijekom postupka samo paušalno navodio da je u posjedu predmetne nekretnine osobno i putem svojih pravnih prednika više od 50 godina jer su u tom smislu svjedoci potpuno jasno i detaljno iskazivali, a ne da nemaju baš nikakvih relevantnih saznanja kako to navodi drugostupanjski sud. Osim toga, treba uzeti u obzir, a što proizlazi iz iskaza svjedoka, da su na predmetnoj nekretnini bili izgrađeni bungalovi, a zatim i igralište za golf, slijedom čega bi proizlazilo da su prednici tužitelja za to morali imati i nadležne dozvole, a što bi sve ukazivalo na valjan posjed prednika tužitelja i da bi se eventualno moglo raditi o tome da je tužitelj u biti bio izvanknjižni korisnik predmetne nekretnine u doba društvenog vlasništva i da je za to imao akt o dodjeli nadležnog tijela u odnosu na zemljište, a isto tako dozvole za izgradnju objekata i građevina.

14. Obzirom na navedeno, odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi:

"Predmnijeva tužiteljevog poštenog posjeda prijeporne nekretnine nije oborena samo zbog činjenice da je tuženica u zemljišnoj knjizi bila upisana kao jedan od nositelja prava korištenja prijeporne nekretnine, a radi se o nekretnini koju tužitelj, odnosno njegovi prednici koriste za obavljanje svoje djelatnosti 60 godina.".

15. Ovaj sud je u presudi broj Rev-x 1131/2017-2 od 16. travnja 2019. zauzeo stajalište da se i bez formalne odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća uzimajući u obzir sve konkretne okolnosti slučaja. Kao što je već navedeno, ovaj sud smatra da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da na strani tužitelja ne bi postojale upravo takve pretpostavke na temelju utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je odgovor na drugo postavljeno pitanje slijedeći:

"Tužitelj je dokazao da je bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninama u društvenom vlasništvu ako iz provedenih dokaza proizlazi da je na predmetnim nekretninama sagradio prvotno bungalove hotela, a potom mini golf, kojima je upravljao i koristio ih za turističke svrhe i koje građevinsko zemljište mu je bilo predano na korištenje upravo u navedene svrhe od strane nadležnog tijela.".

16. Obzirom da drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u vezi pretpostavki za poštenost posjeda i pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju odredbe čl. 364. st. 6. ZVDP nije ocijenio i druge žalbene navode tuženika valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 3. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-30863-61dcc

Kontrolni broj: 0c1fd-3576d-58853

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Slavko Pavković, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.