Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-565/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. I. Š. iz Z., …, OIB: … i pod 2. B. V. iz Z., …, OIB: …, zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. I., …, A., zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P- 661/23 od 24. svibnja 2023., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-661/23 od 25. svibnja 2023., na sjednici održanoj 3. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-661/23 od 24. svibnja 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-661/23 od 25. svibnja 2023. se potvrđuje.

Obrazloženje

1.Ispravljenom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima iznos od 27.504,81 eura/207.235,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počam od 24. srpnja 2014. god., pa do isplate, kao i naknaditi im parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom na priznati iznos troška počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od sveukupno iznosi 2.115,26 EUR / 15.936,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju tužitelji, zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu da se žalba usvoji i postupak ponovi pred drugim sucem pojedincem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za plaćanjem nagrade za rad odvjetnika obavljen u zastupanju tuženika te njegovog pravnog prednika, sad pok. M. I., u više postupaka, a prema obračunu koji su tužitelji izdali 24. srpnja 2014. i dostavili uz tužbu podnesenu 10. prosinca 2018.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio i iz spisa proizlazi:

- da su tužitelji u obračunu odvjetničkog troška popisali radnje za više sudskih i jedan upravni postupak, koji su vođeni pod poslovnim brojevima P-…, Z-…, P-…, Kl: …, Ur.br: …, Rz- …te P-…, dakle da su dva put popisane radnje za postupak P-…, pri čemu radnje popisane pod drugi put navedenom ovom poslovnom broju nisu u tom postupku izvršene (ukupno 7.170,00 kuna),

- da je u postupku P-… stranka bila prednik tuženika, točnije njegov otac, sad pok. M.

I.,

- da je M. I. umro 10. veljače 2004.,

- da je presuda u tom predmetu postala pravomoćnom 9. lipnja 2008. donošenjem drugostupanjske presude,

- da su tužitelji podnijeli reviziju 15. srpnja 2008.,

- da je ODO Zadar, kao zastupnik tuženika u tom predmetu, podneskom od 26. kolovoza 2008. obavijestio sud da je tužitelj M. I. preminuo i dostavio u spis njegov smrtni list,

- da je prvostupanjski sud 28. kolovoza 2008. donio rješenje o prekidu postupka, koji je dostavljen ovdje tužiteljima 1. rujna 2008.,

- da su tužitelji podneskom od 6. kolovoza 2010. obavijestili sud da je nasljednik ranijeg tužitelja njegov sin D. I., ovdje tuženik, temeljem rješenja o nasljeđivanju od 16. studenog 2005. i ugovora o darovanju s majkom K. I. od 29. rujna 2006., koja se prilažu uz podnesak, te da (cit.) "Istodobno, naravno, ova izvješćuje sud da je za zastupanje u ovoj pravnoj stvari opunomoćio ZOU I. Š. i B. V. u Z.."

- da je u tom podnesku navedeno da se dostavlja punomoć, ali u spisu punomoći nema,

- da je prvostupanjski sud 1. rujna 2010. donio rješenje kojim se tuženik poziva preuzeti postupak, a odvjetnicima I. Š. i B. V., dakle tužiteljima, nalaže da u roku od 8 dana od dostave rješenja dostave punomoć za zastupanje ili odobrenje nasljednika tužitelja za zastupanje u tom predmetu, pod prijetnjom posljedica iz članka 98. ZPP- a,

- da je 10. studenog 2010. prvostupanjski sud donio rješenje o odbacivanju revizije jer ju je podnijela osoba koja na to nije bila ovlaštena,

- da je stranka u svim ostalim postupcima bio tuženik osobno,

- da za sve radnje koje su tužitelji popisali u ostalim postupcima navedenim u obračunu od 24. srpnja 2014., a za koje je prvostupanjski sud utvrdio da jesu poduzete, nagrada iznosi ukupno 3.437,50 kuna,

- da su tužitelji u tužbi naveli kako je tuženik na ime akontacije troškova položio 7. rujna 2010. iznos od 1.300,00 kuna, 29. srpnja 2014. iznos od 5.822,50 kuna, te 13. kolovoza 2010. iznos od 3.500,00 kuna, ukupno dakle 10.622,50 kuna.

7. Prvostupanjski je sud zaključio da je takvim plaćanjem tuženik podmirio sva dugovanja koja je imao prema tužiteljima kao svojim punomoćnicima, a da je za troškove koji su nastali u postupku vođenom po tužbi njegova oca, kojeg su također zastupali tužitelji, a za koje bi tuženik odgovarao kao njegov nasljednik, došlo do zastare, radi čega je u cijelosti tužbeni zahtjev odbio.

7.1. U pogledu osnovanosti prigovora zastare prvostupanjski je sud obrazložio da je zastara počela teći pravomoćnošću odluke u tom predmetu 9. lipnja 2008. pa je do podnošenja tužbe 10. prosinca 2018. protekao petogodišnji zastarni rok suglasno odredbi 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO). Kada bi se kao relevantan trenutak uzimao trenutak smrti tuženikova prednika, tada bi do zastare došlo i ranije, s obzirom da je prednik tuženika umro 10. veljače 2004.

7.2. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude ukazao na zakonske odredbe koje se odnose na ugovor o nalogu i to članke 763. i 773. ZOO-a kojima je propisano da se (članak 763.) ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa i (članak 773.) da je nalogodavac dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, s kamatama od dana kad su učinjeni.

7.3. Prvostupanjski je sud dalje naveo da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju naknade za obavljene usluge za zastupanja tuženika od strane tužitelja, to znači da se radi o potraživanju koje tužitelji temelje na odredbi članka 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 17/08, 50/09, 75/09 i 18/11), a prema kojoj odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te za naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi odvjetnička komora. Prema tome, radi se o potraživanju za radnje obavljene u zastupanju tuženika i njegovog prednika, na temelju punomoći koje su oni tužiteljima izdali.

7.4. Prvostupanjski je sud ukazao i na tumačenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore prema kojem rok za naplatu odvjetničkog honorara teče od izvršenja naloga, odnosno otkaza ili opoziva punomoći, te s Tumačenjem istog tijela od 13. studenog 2010. koje se odnosi na Tbr. 43. (48.) Tarife, prema kojem potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka sklapaju ugovor o nalogu (toč. 1. Tumačenja) i odvjetnik je obvezan obračunati nagradu za svoj rad kada ispuni nalog u cijelosti (toč. 2. Tumačenja), pri čemu se smatra da je odvjetnik ispunio nalog stranke pravomoćnom i ovršnom odlukom u odnosnoj pravnoj stvari, odnosno, otkazom zastupanja ili opozivom punomoći odvjetniku (toč. 3. Tumačenja).

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji. Protivno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i ne proturječe, pa je presudu moguće ispitati.

9. Žalba se u bitnom temelji na tvrdnji da su tužitelji dugotrajno zastupali sad pokojnog M. I. i njegovog sina, tuženika D., te da je među njima bio postignut dogovor kako će postupno plaćati troškove a konačno kad završe sporovi, što tuženik nije porekao; da je netočno prvostupanjski sud utvrdio kako je na podnesku od 6. kolovoza navedeno kako se dostavljaju dvije punomoći, jer se tekst "x2" odnosi na priloge a ne punomoć, koja jest dostavljena u spis i to nakon što je tuženik bio u uredu tužitelja 4. kolovoza 2010., o čemu je tužitelj Š. sastavio bilješku, koju je u preslici dostavio uz žalbu; da je zaključak suda da punomoć nije dostavljena proizvoljan, paušalan, promašen i neutemeljen; da je krivnja suda što punomoći u spisu nema; da su tužitelji o smrti M. I. izvijestili sud 4. kolovoza 2010. (zapri,čljen u sudu 6. kolovoza, opaska drugostupanjskog suda), ne čekajući da bilo tko drugi od stranaka izvijesti sud o njegovoj smrti, jer su to tek tada doznali, kada se sadašnji tuženik zatekao u zemlji i navratio; da dostavnicu za rješenje od 1. rujna 2010. (kojim je tuženik pozvan preuzeti postupak P-…, a tužitelji pozvano dostaviti punomoć za reviziju, opaska drugostupanjskog suda) nije potpisao tuženik, već druga osoba; da bi sud drugačije reagirao po primitku podneska od 6. kolovoza 2010. i u tom pravcu reagirao i dao do znanja ovima (tužiteljima, opaska drugostupanjskog suda) da punomoć nije dostavljena i da je dostave; a odmah potom u slijedećoj rečenici žalbe navode kako je rok od 8 dana koji im je prvostupanjski sud ostavio za dostavu punomoći rješenjem od 1. rujna 2010. bio prekratak s obzirom da tuženik živi u A.; da tuženik nije primio rješenje o odbacivanju revizije u tom predmetu jer je na dostavnici potpis J. L. I., a ne tuženikov; da je sumnjiv i neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda o tome da je upitno je li tuženik i primio specifkaciju od 24. srpnja 2014., a to s obzirom da tuženik to nije poricao.

9.1. Dakle, žalitelji u bitnom osporavaju činjeničnopravni zaključak prvostupanjskog suda koji se odnosi na prihvaćeni prigovor zastare, a koji je vezan za postupak P-… vođen pred Općinskim sudom u Zadru, u kojem je tužitelj bio sad pok. otac tuženika, i na koji se, prema obračunu od 24. srpnja 2014. odnosi pretežiti dio troškova zastupanja, točnije 203.962,50 kuna od ukupno 215.195,00 kuna. Tužitelji, dakle, ne osporavaju utvrđenje suda kako su u tom obračunu dvaput navedeni troškovi zastupanja u predmetu P-1011/03 od kojih neki ne odgovaraju radnjama poduzetim u tom predmetu, a takvi iznose 7.170,00 kuna, kao ni utvrđenje suda o visini nagrade za radnje poduzete u zastupanju tuženika u drugim postupcima (sudskim i upravnom) i utvrđenju da je tuženik, plaćanjima za koja su tužitelji naveli da ih je izvršio, tu nagradu isplatio.

10. Ovaj sud, protivno žalbenim navodima tužitelja, prihvaća kao potpuno pravilan zaključak prvostupanjskog suda o tome kako je došlo do zastare tražbine tužitelja na ime nagrade za zastupanje u predmetu P-… To stoga što je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je zastara za potraživanje te nagrade počela teći najkasnije od pravomoćnosti presude, točnije od dana kada su tužitelji tu pravomoćnu presudu primili (iz priloženog spisa P-…, list spisa 90, proizlazi da je to bilo 17. lipnja 2008.), jer su od tada, u krajnjem slučaju, tužitelji kao vjerovnici imali pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno plaćanje nagrade za sveukupno zastupanje u tom predmetu, sukladno odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a. Navedeno sve i da je tuženik i formalno preuzeo postupak nakon smrti svog oca i za radnje poduzete nakon toga osobno odgovarao i sve i da je postojao usmeni sporazum o postupnom plaćanju troškova, jer je pravomoćnim okončanjem postupka svakako dospjela za naplatu sveukupna nagrada za zastupanje u tom jednom pravnom poslu, od više onih koji su između tužitelja i tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika, bili zaključeni i stoga nije relevantno kada su tužitelji izdali obračun troškova i kada su ga dostavili tuženiku. Stoga, kako je od tada pa do podnošenja tužbe protekao petogodišnji zastarni rok (proteklo je i više od 10 godina), to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je zastarjela tražbina tužitelja glede nagrade koja se odnosi na taj parnični postupak, a koja prema obračunu iznosi 203.962,50 kuna.

11. S obzirom na navedeno nebitno je to što prvostupanjski sud pogrešno spominje dvije punomoći u predmetu P-…, jer doista iz podneska od 6. kolovoza 2010. proizlazi da se dostavlja jedna punomoć, ali dva priloga. Činjenica jest da u tom spisu punomoći nema, ali i da su tužitelji o tome bili obavješteni, jer su pozvani dostaviti je rješenjem od 1. rujna 2010. Tužitelji na taj poziv nisu reagirali niti tvrdnjom da je punomoć dostavljena niti zahtjevom za produženjem roka, ako pozivu nisu mogli udovoljiti zbog kratkoće ostavljenog roka s obzirom na činjenicu da tuženik živi u Australiji.

11.1. S obzirom na navedeno nebitno je za ocjenu osnovanosti žalbe, ali valja ukazati i na to da je netočna tvrdnja žalitelja kako su baš oni obavijestili sud o smrti pok. M. i to 4. kolovoza 2010., ne čekajući da bilo tko drugi od stranaka u postupku izvijesti sud o tome i to čim su za to saznali, jer su za M. smrt svakako znali ranije. Naime, podnesak od 4. kolovoza 2010., dostavljen sudu 6. kolovoza 2010., poziva se na rješenje suda od 28. kolovoza 2008. kojim je utvrđen prekid postupka zbog smrti tužitelja M. I., o kojoj činjenici je prvostupanjski sud obavijest dobio od jednog od tuženika. Uz to, uz navedeni podnesak tužitelji dostavljaju Ugovor o darovanju na kojem je pečat tužitelja I. Š., kao odvjetnika, a kojim K. I. daruje svom sinu D. I. ½ dijela nekretnine koju je naslijedila iza smrti svog supruga M. I. prema rješenju o nasljeđivanju od 16. studenog 2005., a potpis na kojem je Ugovoru K. I. ovjerila 29.9.2006., dakle sve prije podneska od 4. kolovoza 2010.

12. Slijedom navedenog žalba je neosnovana radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 03. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi,v.r.