Poslovni broj: 8 UsI-2327/23-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja Č. d.o.o. S. F. i J., R. G., V…, OIB: …………….,

zastupanog po opunomoćenik B. V., odvjetniku u Z., J. D.

M.., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi povrata dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe i putnika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. prosinca 2023.godine u u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 02. siječnja 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-471-01/22-01/82, URBROJ:513-04- 23-2 od 08.rujna 2023. godine te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 1.244,27 Eura na ime troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-471- 01/22-01/82, URBROJ:513-04-23-2 od 08.rujna 2023. godine tužitelj je u bitnom naveo: da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužiteljev zahtjev za povrat dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo, što tužitelj navodno nije dostavio valjani dokaz o ukupnoj količini potrošenog dizelskog goriva za svako vozilo za koje se traži povrat plaćene trošarine, te što nije naveo omjer potrošnje goriva koji se odnosi isključivo na prijevoz u odnosu na potrošenu količinu goriva koja se odnosi na druge motore stacionirane na vozilu, odnosno koji se odnose na druge radnje koje nisu prijevoz. Tužitelj navodi da razlučivanje omjera potrošnje goriva na navedeni način nije moguće; da je tužitelj u dostavljenoj izjavi naveo da se radi o nizu radnji koje su neodvojivo povezane; da funkcija prijevoza uključuje i stajanje radi utovara i istovara. Istakao je da sve radnje koje vozila tužitelja obavljaju prilikom prijevoza betona i drugig stvari, su radnje koje služe isključivo prijevozu tog materijala zbog čega je potrošnju goriva za svaku od radnji nije moguće odvojiti. Naveo je tako primjerice da kod kipera kamiona motor radi dok hidraulika diže sanduk prilikom istovara ili „cisterna za prijevoz cementa, soli, žbuke, zbog čega je potrošnju goriva za svaku od radnji nije moguće odvojiti. Naveo je da je kod ovog suda radi identične činjenične situacije vođen upravni spor pod brojem UsI – 1607/2022., samo za drugo razdoblje, a da je u tom upravnom sporu donijeta presuda kojom je uvažena tužba i poništeno rješenje tuženika. Predložio je da se u upravnom sporu provede vještačenje po vještaku motorno-prometne struke. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da tužba nije osnovana, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predložio je da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured S., Carinski ured Z., KLASA:UP/I-410-19/21-44/4732, URBROJ:513-02-8030/16-22-5 od 04.

ožujka 2022. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem djelomično je usvojen zahtjev tužitelja za povrat dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu, za tromjesečno razdoblje od siječnja-ožujka 2021. godine, za količinu od 40.242,19 litara dizelskog goriva i odobren povrat dijela trošarine u iznosu od 22.704,65 kn, dok se za preostalu količinu od 20.364,90 litara dizelskog goriva zahtjev odbijen, sve iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Utvrđeno je da će se povrat navedenog iznosa izvršiti po dostavljanju izvornika rješenja s klauzulom izvršnosti, uz napomenu da se povrat trošarine neće isplatiti ukoliko postoje nepodmirene dospjele obveze s naslova javnih davanja čije je utvrđivanje, naplata i nadzor u nadležnosti Carinske i Porezne uprave, uključujući i novčane kazne izrečene pravomoćnim i izvršnim rješenjem o prekršaju iz nadležnosti Carinske uprave, radi prijeboja s poreznim dugom. Istim rješenjem je određeno da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4. Opunomoćenik tužitelja je dana 12. prosinca 2023. godine sudu dostavio podnesak kojim je osporio navode iz odgovora na tužbu, te se ponovo pozvao na presudu ovog suda broj: UsI -1607/2022-9 od 6. srpnja 2023. godine koju je priložio. Ustrajao je u prijedlogu da se provede vještačenje po vještaku za motorna vozila, na okolnosti navedene u tužbi, te da se sasluša zz tužitelja M. Č.. Popisao je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 12. prosinca 2023. godine, za svaku radnju u iznosu od po 497,71 Euro, uvećano za PDV-ća od 25 %.

5. Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 22. prosinca 2023. godine stranke nisu pristupile iako su uredno pozvane, a nisu opravdale izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem stanja spisa.

Prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po vještaku motorno-prometne struke te prijedlog da se sasluša zz tužitelja M. Č., su odbijeni kao nepotrebni,

jer je sud ocijenio da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez izvođenja navedenih dokaza.

6. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 08. rujna 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, podnesak opunomoćenika tužitelja zaprimljen 12. prosinca 2023. godine sa prilogom, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 04. ožujka 2022. godine zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za povrat dijela trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe, za razdoblje siječanj- ožujak 2021. godine u količini 20.364,90 litara dizelskog goriva.

9. Člankom 104. stavak 1. Zakona o trošarinama je propisano da pravo na povrat trošarine za dizelsko gorivo koje se koristi u komercijalnom prijevozu robe i putnika kupljeno bezgotovinskim oblikom plaćanja u Republici Hrvatskoj imaju osobe registrirane za komercijalni prijevoz robe i putnika sa sjedištem na području Europske unije. Povrat trošarine određuje se u visini razlike trošarine važeće na dan kupnje dizelskog goriva u Republici Hrvatskoj i minimalno propisane visine trošarine za dizelsko gorivo koje iznosi 330 eura, a koji iznos se preračunava u nacionalnu valutu sukladno članku 142. ovoga Zakona. Pravo na povrat može se ostvariti ako se dizelsko gorivo koristi kao pogonsko gorivo: 1. u komercijalnom prijevozu robe s registriranim kamionom ili kamionom s prikolicom koji su namijenjeni isključivo za cestovni prijevoz robe i imaju najveću dopuštenu ukupnu masu koja nije manja od 7,5 tona. 2. u komercijalnom prijevozu putnika s cestovnim vozilima kategorije M2 ili M3 sukladno posebnim propisima o homologaciji vozila, neovisno o tome radi li se o redovitom ili povremenom prijevozu (stavak 2).

Prema članku 104. stavak 3. Zakona o trošarinama korisnici prava na povrat dužni su se upisati u registar korisnika prava na povrat trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe i putnika.

Prema stavku 4. istog članka povrat plaćene trošarine ostvaruje se na temelju zahtjeva koji se podnosi nadležnom carinskom uredu uz dokaz o registraciji motornog vozila te obavljenom komercijalnom prijevozu i računima za kupnju dizelskog goriva na području Republike Hrvatske, na kojem mora biti naveden podatak o registarskoj oznaci motornog vozila. Nadležni carinski ured može tražiti prilaganje i drugih dokaza za koje ocijeni da su bitni za odlučivanje o zahtjevu. Zahtjev za povrat trošarine mora biti utemeljen na potpunim i točnim podacima te uz zahtjev moraju biti podnesene vjerodostojne, točne i valjane isprave kojima se dokazuje osnovanost zahtjeva.

10. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 25. siječnja 2021. godine, sukladno članku 104. stavak 4. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18 do 144/21) i članku 2. i 3. Pravilnika o ostvarivanju prava na povrat dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe i putnika („Narodne novine“, broj: 12/19, dalje: Pravilnik), podnio zahtjev za povrat dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo za količine dizelskog goriva potrošene u komercijalnom prijevozu robe i putnika za razdoblje siječanj – ožujak 2021. godine, kiji zahtjev je naknadno ispravljao, tako da je zatražio povrat dijela plaćene trošarine za količinu dizelskog goriva u količini od 60.607,09 litara korištenu u komercijalnom prijevozu robe.

11. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je usvojen tužiteljev zahtjev tako da je za količinu od 20.364,90 litara dizelskog goriva zahtjev odbijen i to iz razloga što je u postupku je pregledom zahtjeva i priložene dokumentacije utvrđeno podaci o nabavljenoj količini dizelskog goriva ne odgovaraju podacima iskazanim u predmetnom zahtjevu, kako u ukupnoj količini potrošenog dizelskog goriva za koje se traži povrat plaćene trošarine tako i u količini iskazanoj za svako vozilo.

12. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj u vozila gorivo ulijevao temeljem kartice za gorivo izdane od I. d.d., koja se je odnosila na vozilo koje je prodao drugom trgovačkom društvu i koje vozilo je tužitelj odjavio u MUP-u. Tuženik je pozivom nezakonske odredbe istakao da nabava goriva i prosječna potrošnja za vozila koja obavljaju komercijalni prijevoz robe i putnika mora biti lako provjerljiva i transparentna, na način da dobavljači goriva podnositeljima zahtjeva izdaju kartice goriva koje sadrže registarske oznake vozila podnositelja. Stoga, kako je utvrđeno da se kartica goriva nije koristila na transparentan način da se nije moglo na nedvojben način utvrditi za koje vozilo je potrošeno gorivo u količini od 5.164,61 litar.

13. Temeljem navedenog utvrđenja da je tužitelj zatražio povrat trošarine za potrošeno dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe za svoje vozilo u koje je gorivo ulijevao temeljem kartice za gorivo izdane od I. d.d., koja se je odnosila na drugo vozilo koje je tužitelj prodao drugom trgovačkom društvu i koje vozilo je odjavljeno u MUP-u, Sud ocjenjuje da je pravilno osporena označena količina goriva, budući da se kartica goriva treba koristiti na transparentan način, jer je u navedenoj situaciji nakon što je vozilo na koje se je kartica za gorivo odnosila trebalo poništiti navedenu karticu za gorivo.

14. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je komercijalni prijevoz robe kod tužitelja vršen sa 10 vozila, vozila iznad 7,5 tona, miješalice i cisterne za prijevoz betona (mikseri za prijevoz betona) i da isti pored obavljanja prijevoza robe obavljaju i određene druge specifične radnje pomoću specifičnih motora ili strojeva instaliranih na tom vozilu (utakanje vode u miješalicu, utovar betona, prijevoz betona do istovarnog mjesta, istovar betona i čišćenje vozila), te koriste snagu motora vozila ili dizelsko gorivo iz zajedničkog spremnika, odnosno da obavljaju radnje koje se ne mogu smatrati komercijalnim prijevozom.

15. Radi navedenog prvostupanjsko tijelo je napravilo razradu potrošnje goriva te je korištenjem dostupnih podataka (vezanih za potrošnju goriva sličnih vozila koja se koriste za prijevoz betona), te je izračunalo količinu dizelskog goriva koja se može smatrati potrošenom za komercijalni prijevoz robe. Dakle, prvostupanjsko tijelo je kako se navodi korištenjem određenih podataka izračunalo (procijenilo) koliko je potrošeno dizelskog goriva za vozila tužitelja ali za sam prijevoz, bez drugih radnji, rada drugih motora na vozilima, ali nije vidljivo na što se odnose spomenuti podaci koji su korišteni za izračun (procjenu), čemu tužitelj u žalbi prigovara, radi čega nije moguće ispitati pravilnost navedenog izračuna.

16. Prema ocijeni ovog Suda nije prihvatljiv stav prvostupanjskog tijela i tuženika da tužitelju može priznati pravo na povrat dijela plaćene trošarine samo u odnosu na potrošnju dizelskog goriva koje je potrošeno za prijevoz robe (betona) ali ne za gorivo koje je potrošeno u radu drugih specifičnih motora ili strojeva instaliranih na tom vozilu (utakanje vode u miješalicu, utovar betona, prijevoz betona do istovarnog mjesta, istovar betona i čišćenje vozila.

17. Navedeno nije prihvatljivo iz razloga što je tužitelj u žalbi i tužbi istakao kako je nemoguće odvojiti radnje, primjerice: kod kiper kamiona kojima motor radi dok hidraulika diže sanduk prilikom istovara asfalta na finišeru i sl., kamiona sandučara koji prevozi građevinski materijal, a imaju dizalicu na sebi, tj. motor mora raditi prilikom utovara i istovara, vozila za prijevoz drva koji se tovare i istovaruju vlastitom dizalicom, cisterna za prijevoz cementa, „soli“, „žbuke, koji imaju kompresor za istovar, kamiona za prijevoz kontejnera, a koje radnje vozilo obavlja prilikom prijevoza betona, zbog čega je potrošnju goriva za svaku od radnji nije moguće izdvojiti. Na navedene prigovore tužitelja tuženik nije cijenio, niti se je očitovao zbog čega ne uvažava navedene prigovore tužitelja, a što je bio dužan u smislu članka 98.

stavak 5. u vezi sa člankom 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21).

18. Kod kupnje betona se može naručiti sam beton po određenoj cijeni m3, tako da u tom slučaju naručitelj sam preuzme beton na betonari i odveze ga do mjesta ugradnje. Također je moguće da kod kupnje betona dogovori i uslugu (posebno plati) prijevoz betona. Usluga prijevoza betona po ocijeni suda podrazumijeva ukrcaj betona u prijevozno sredstvo – miješalice (mikser), prijevoz betona, koji prijevoz uključuje i rad miješalice cijelo vrijeme dok prijevoz traje i dok se ne istovari, kako bi beton po dolasku na mjesto ugradnje bio podoban za ugradnju, a prijevoz uključuje i istovar betona putem motora na miješalici koji mora cijelo vrijeme raditi. Dakle, prijevoz betona podrazumijeva da se beton preveze u stanju da se može ugraditi, za što je potrebno da motor miješalice čitavo vrijeme radi, pored pogonskog motora vozila, a što se moguće troši gorivo iz rezervoara Jednako tako primjerice kod komercijalnog prijevoza putnika pored pogonskog motora vozila rade motori-sustavi hlađenja ili grijanja.

Druga je stvar potrošnja goriva prilikom ugradnje betona, na neke građevine, što bi podrazumijevalo korištenje posebnih pumpi za ugradnju vozila (koja nisu vozila za prijevoz robe (betona) već se koriste za ugradnju betona. Stoga, u smislu navedenog, u provedenom postupku je trebalo utvrditi sve činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari.

19. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i da relevantni materijalni propisi nisu pravilno primijenjeni na konkretnu situaciju.

Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika nije zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, dalje: ZUS-a), poništiti rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.

21. U ponovljenom postupku tuženo tijelo će donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se po članku 81. stavak 2. ZUS-a pravnog shvaćanja i primjedba ovog suda.

22. Kako je presudom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen tj. tužitelj je uspio u ovom upravnom sporu to je osnovano temeljem članka 79. st. 4. ZUS-a, tužitelju priznat trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,27 Eura koji se odnosi na sastav tužbe i sastav podneska zaprimljenog 12. prosinca 2023. godine, kojim se je tužitelj očitovao na odgovor na tužbu, jer su isti troškovi opravdani, a sve sukladno stavu 2. članka 79. ZUS-a i Tarifi, obzirom da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Tužitelj je troškove popisao prema O. Tar., dok sukladno članku 79. stavak 2. ZUS-a vrijednost predmeta se smatra neprocjenjivom, pa su sukladno istom priznati troškovi.

U Splitu 02. siječnja 2024.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena nije dopuštena žalba (članak 66.a ZUS-a).

DNA:

- opunom. tužitelja B. V., odvjetniku u Z., J. D. M..,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.